Moj anđeo Danijel poruke od 12. do 26. listopada 1986.

VASSULINA NOSTALGIJA ZA DANIJELOM

ALI BOG POSTAJE SVE

12. listopada 1986.

Mir s tobom! Svjetlost te vodi! Ljubljena, živi mirno!

Želim Ti reći da sam se s Danijelom osjećala u miru i ugodno.

(Osjećala sam nostalgiju za svojim anđelom.)

Ostavi ga se, jer on nije ništa drugo nego moj sluga. Ja sam tvoj Stvoritelj, Bog Svemogući!

Ali moram Ti reći da sam se zaista osjećala u miru s Danijelom i da ga ja ljubim.

Znam, ali ostavi ga se.

On mi je jednom rekao: „Nitko nije toliko ljubio svojega anđela kao što ti ljubiš“. Je li i mislio tako kao što je rekao?

Mislio je tako. Sada ga se ostavi i budi sa mnom. Nasloni svoju glavu na mene. Osjećaj koliko te ja ljubim! Ti si moja kći! Ja sam tvoj Nebeski Otac i ja te blagoslivljam. Ti si moja! Ja sam Jahve i nikad nikome ne ću dopustiti da te povrijedi. Osjeti moju ljubav koju imam prema tebi.

Slušaj, od tvojega nježnog djetinjstva promatrao sam kako rasteš. Držao sam te čvrsto uza se i vidio da si ugodna mojim očima. Gledao sam te kako rasteš poput divljega cvijeća koje sam stvorio. Srce mi je bilo puno radosti gledajući te kako živiš u mojoj svjetlosti. Ostao sam uza te.

Moj je pupoljak počeo cvasti, dostigla si vrijeme za ljubav. Osjetio sam te i radovao sam ti se. Osjetio sam tvoje srce i blagoslovio te. Čitao sam tvoje želje i volio osjetivši ih.

Ostao sam uza te pomažući ti da očuvam tvoju ljepotu. Vidio sam da si procvjetala pa sam te pozvao, ali ti me nisi čula. Pozvao sam te opet, ali ti si me ignorirala. Tu i tamo došla si me vidjeti i srce mi se uzradovalo videći te. Tih nekoliko puta što si došla vidjeti me[1] bio sam ispunjen radošću! Ja sam znao da si ti moja, ali ti si me, čini se, zaboravila. Nikad nisi čak ni osjetila da sam ja uza te!

Prošle su godine, tvoj te miomiris ostavio, tvoje lišće izloženo oštrim zimskim vjetrovila počelo je padati, glava ti se sagnula, a tvoje su latice izgubile svoju baršunastu svježinu i ljepotu. Sunce te je počelo pržiti. Tvoji osjećaji postali su tvrdi!

Čuj me, gledao sam te sažalijevajući te. Više to nisam mogao podnositi. Mnogo sam ti se puta približio, osjećajući te, ali ti si otišla predaleko! Nisi me mogla prepoznati! Više nisi poznavala Boga koji se sagnuo nad tobom i zvao te tvojim imenom.

Žalovao sam gledajući kako je tvoja ljepota nestala, videći da sam u svojim rukama držao grješno dijete, žalosno ga pogledati!

Tvoj me izgled natjerao da moje Srce zavapi, jer sam u tvojim očima još uvijek mogao vidjeti plamičak ljubavi, ljubavi iz tvoje mladosti koju si jednom imala prema meni.

Podignuo sam te k sebi, tvoje malene ruke zakvačile su se za mene. Osjetio sam se lakše videći da me moje dijete treba. Odveo sam te natrag kući i liječio te svom svojom ljubavlju. Dao sam ti vode da utažiš svoju žeđu. Nahranio te i lagano te njegovao da ozdraviš.

Ja sam tvoj Iscjelitelj! Ja sam tvoj Izbavitelj i uvijek ću biti! Nikad te ne ću napustiti. Ljubim te! Ja, Bog, nikad ne ću dopustiti da se opet izgubiš.

Obraduj me sada i ostani sa mnom. Ja sam te podignuo, ljubljena! Osloni se na mene! Okreni se k meni i pogledaj me! Ja sam Bog, tvoj Nebeski Otac!

Shvati zašto sam s tobom! Ja, Bog, učinit ću to sa svim svojim sinovima i kćerima, jer ste svi vi moji. Ne ću dopustiti da izgore na suncu. Zaštitit ću ih i obnoviti ih. Ne ću čekati da bi im se lišće rasulo!

Ne ću čekati da ožednite!

Zapamti, ja Bog, sve vas ljubim. I ja ću vas sve ponovno ujediniti!

VASSULINO VIĐENJE

Kad je Gospodin govorio o stanju moje duše, dao mi je viđenje. Da sam tada umrla, moja bi duša bila u veoma tamnom području. Evo što sam vidjela: vidjela sam se kao maleno dijete, oko šest godina. Vidjela sam se ispruženu na tlu, sa svoje desne strane. Bila sam veoma mršava i jedva da sam imala nešto kose na glavi, a bila je vrlo, vrlo kratka.

To je mjesto bilo vrlo mračno, a nebo je bilo crno.

A onda sam čula sebe. Bolno sam disala, poput nekoga koji ima astmu. Kraj mene, zapravo iza mene, netko je stajao. Sama njegova nazočnost bila je utješna. Vidjela sam ga kako se nagnuo nad mene i podignuo me, sve do svojih prsa.

Osjetila sam njegovu neizmjernu ljubav i vidjela to malo biće, koje sam bila ja, kako okreće oči ulijevo da bi ga vidjelo. Bjeloočnice mojih očiju bile su zapravo žute i bila sam šokirana videći kako sam bila bolesna!

S ono malo snage koju sam imala, sve što je još bilo ostalo, vidjela sam svoju malu suhu ruku kako se ispruža i grčevito se hvata za njegov široki rukav. Odmah, na tu gestu, osjetila sam Božje Srce: Njegovo je Srce žalosno zavapilo, kakva žalost i ljubav!

Nosio me je tako blago i nježno k svojoj Kući. I poput stražara njegove me oči nisu ispuštale. I kao najnježnija majka njegovao me. I svojom ljubavlju ozdravio me.

ISUS POZIVA NA LJUBAV PREMA NAŠEMU OCU NEBESKOM

14. listopada 1986.

Mir s tobom! Osjećaj se voljenom! Čuj me:

Ja, Isus, okupit ću svoju djecu i natjerati ih da me susretnu.[2]

Što ćeš im reći?

Reći ću im ovo:

Ne očajavajte!

Ja, Isus, došao sam vam dati nadu!

Ljubite jedni druge, ljubljeni moji!

Bit ću tu uskoro opet!

Ja vas sve ljubim.

Zapamtite, ne budite obeshrabreni.

Neka vam je vaš Nebeski Otac potreban,

Ljubite ga više!

Jer je On svet!

Zato i vi budite sveti, živite sveto!

Ja, Isus, Svjetlost sam svijeta!

Došao sam donijeti nadu svima onima koji su je izgubili.

Nađite me u mojemu miru.

Vassula, ja, Isus Krist, vodim tvoju ruku. To sam ja.

Slavite Oca provodeći i slijedeći njegove zapovijedi! Molite se, jer ćete inače biti stavljeni na kušnju. Više se molite i budite budni.

Djeco, koju ljubim svom svojom dušom, pribiližite mi se da biste učili od mene! Slijedite me i naučite biti sveti. Ljubite svoje neprijatelje i ostavite se svoje mržnje.

JAHVE, NAŠ STVORITELJ

15. listopada 1986.

Mir s tobom!

Mogu li ja biti u Tvojoj Svjetlosti?

Ti već jesi u njoj! Slušaj me:

Ja, Bog, isti sam[3] i radim uvijek na isti način.

Doduše, neki od vas ne poznaju me i vi me zaista nazivate misterijem zato što niste razumjeli moje nebesko djelovanje.

Ja, Jahve, vaš sam Stvoritelj. Ja, Bog, neprestance stvaram! Prihvatite moje stvaranje kao što jest. Kad sam bio s hebrejskim vođama, oni su čuli i čvrsto se držali mojih poziva. Oni su me prihvatili, priznavali me i klanjali mi se, i zazivali me.[4]

Ja, Jahve, isti sam Bog! Radim na isti način! Obraduj me i povjeruj da sam to ja, Bog, koji sam opet s vama, postojim i živim. Moja vrata nikad nisu zaključana, moja su vrata uvijek otvorena i ja sve čujem. Ja mogu izaći u svako doba kad mi se svidi! Godine meni ništa ne znače. Ja sam isti.

Slušaj me:

Ja, Bog, stalno vas sve pozivam. Zašto me niste mogli čuti sve te godine?[5] Malo ih me je čulo. Nije teško doprijeti do mene i ja nisam kompliciran, ljubljeni! Ne zatvarajte svoje uši, čujte me: Ja, Bog, koristim se svakom mogućnošću da budem sa svojom djecom i privučem ih bliže k sebi. Ja sam živi Bog i ja postojim!

BOG BLAGOSLIVLJA VASSULINU OBITELJ

15. listopada 1986.

Mir s tobom! Ja, Bog, blagoslivljam te! Ostani uza me, osjeti me[6] i osloni se na mene. Blagoslovljeni tvoji dječaci[7]. Ja ću se brinuti o njima. Ljubi ih obojicu na isti način. Neka su blagoslovljeni vaši životi i neka je blagoslovljena vaša obitelj. Ja blagoslivljam svakoga pojedinoga iz vaše obitelji. Neka nađu mir i ljubav. Svi blagoslovi žive! Idi i odmori se.

SKLOPITE MIR

21. listopada 1986.

Mir s tobom. Ja, Jahve, ljubim te. Obraduj me i ostani sa mnom, dođi bliže k meni...[8]

Ja, Isus, ljubim te! Blaguj od mene! Ostani u meni! Ja sam ovdje da ti pomažem, vidiš li? Ja sam u tebi i ti si u meni![9]

Sjećaš li se mojih riječi? „Ja vas ne ću ostaviti kao siročad. Poslat ću vam svojega Odvjetnika da bude s vama zauvijek“.[10]

Zar je netko od vas povjerovao da sam vas ja napustio?[11]

Suze će se osušiti, žalost će vas proći, trpljenja će nestati, umor će prestati...[12]

O djeco mojega Srca, što je postalo od vas! Trpim gledajući kako se kinjite. Koliko moje Srce pati gledajući kako se gubite...[13]

Sklopite mir, djeco moja! Ne izazivajte jedni druge! Ljubite jedni druge kao što vas ja ljubim!

Molite se! Živite u meni i oslobodite se zla![14] Dođite k meni! Ja vas toliko ljubim!

Molite se! Gorljivo čeznem da mi se svi vratite! Ja molim za vaše duše, molim da se probudite i vidite kako se povlačite od Boga Oca. Upadate u mrak ne znajući zašto. Zli vam je postavio sve vrste zamki, prognao je iz vas svako shvaćanje, svojim zlim zahvatom manipulira vama!

Gledam sve to i jaučem od boli. Ispunjen sam teškom žalošću gledajući kako srljate u zamke koje je Zli postavio za vas.

Kako da ne trpim gledajući svoju djecu kako ih je Zli uzeo?

Ja ostajem u vama, ljubeći vas.

Ja, Isus Krist, blagoslivljam sve vas.

SINOVI I KĆERI, VRATITE MI SE

26. listopada 1986.

Mir s tobom! Ja sam ovdje! Budi u mojoj svjetlosti.

(Opet sumnja! Moj se um jednostavno ne može naviknuti na sve to.)

Molim Te, kaži mi svoje ime.

Jahve!

Slušaj me:

Čekao sam da se vaše zakonodavstvo promijeni i oštro sam vas promatrao. Slušao sam vaše puste saveze! Dosta sam dugo šutio odgađajući svoju srdžbu koja se razbuktala protiv vas!

Ja sam zbunjena! Jesi li to Ti, Gospodine?

(To je bilo prvi put da sam Boga čula toliko srdita.)

Ja sam! Slušaj me! Jer vas smatram dragocjenima i jer vas sve ljubim, želim vas probuditi! Želim da shvatite kamo srljate.

(Još uvijek sam bila zbunjena...)

Svi odnosi između očeva i djece imaju vrijeme rasuđuvanja.

Prihvatite moju poruku![15]

Čujte me: Niste li shvatili? Zar niste još vidjeli moje znakove? Zar ne znate kako ja djelujem?

Slušajte, slušajte vapaje mrtvih koje ste poklali i nevinu krv[16] koju ste potocima prolili da biste utažili svoju žeđu i natopili svoje opustošene zemlje!

Pa koliko se još moram obuzdavati? Okrećem oči, gnušam se pogledati na vaša djela...

Bolno stenjem gledajući vas, vas, svoju vlastitu djecu, kako ste se pretvorili u ubojice!

Čujte me: Je li to zato što vjerujete da, ja, Bog, više nisam Bog?

Vi ste moje proroke učinili lašcima[17] kako biste opravdali svoja razorna djela, djela bluda i lakomosti!

O, kako ste postali slijepi i gluhi, hiroviti prema meni i prema onome što sam vam ja dao! Ne vjerujete mojoj Riječi, hulite na moju Riječ, okrenuli ste se protiv mene i vaša su se srca pretvorila u kamen!

Svoje ste uši začepili voskom, a svoje oči radije iskopali nego dopustili da vide Istinu! Postali ste zli, ignorirate moje blagoslove, hranite se otrovnicama...

Pažljivo sam slušao, ali još nisam čuo vapaja vašeg kajanja... Nitko se ne kaje zbog grijeha. Opteretili ste me svojim bezboštvom, vi se bunite protiv mene. Recite mi koliko dugo još moram ostati šuteći?

Sinovi i kćeri, podignite oči i pogledajte me! Prestanite činiti zlo! Vratite mi se, ne odbijajte moj poziv!

Ja sam svet, ja sam svet! Ja sam vaša nada za ozdravljenje. Zato ustanite i upotrijebite svoje udove da hodate sa mnom, svoje oči da biste vidjeli Put, svoje uši da čujete moj poziv, svoje srce da shvatite da sam Ja Otac! Ja ozdravljam! Ja ću izliječiti vaše oči koje ste vi odbacili, natjerati vas da vidite Istinu i moju ruku koja je ispružena prema vama da vas podigne k meni.

Ja sam vaš Vječni Otac! Dođite i odmorite se u meni i osjetit ćete moju ljubav koju imam prema vama i mir koji vam ja mogu dati.

[1] U crkvu.

[2] Mislim da je Krist Gospodin govorio o budućnosti, kako će raširiti svoju Poruku.

[3] Sve je to bilo iznad mene i mojega shvaćanja. Bog je želio otkloniti moje sumnje, koje su bile prava zaprjeka.

[4] Ja sam zaista imala problem prihvatiti činjenicu da to doista Bog govori meni. Bog je opet pokušavao uvjeriti me da je to zaista njegov poziv.

[5] Zašto nismo pridavali pozornost njegovim znakovima.

[6] Osjetiti njegovu nazočnost.

[7] Moja dvojica sinova, Jan i Fabian.

[8] Bog Otac je stao, a Isus, Njegov Sin, nastavio je govoriti.

[9] Iv 15, 4: „Ostanite u meni i ja ću ostati u vama!“

[10] Iv 14

[11] Mislim da se to pitanje ticalo mene.

[12] Isus je veoma ozbiljno izrekao te riječi.

[13] Tu sam morala prestati. Isus je bio vrlo žalostan, u suzama. Nisam to mogla podnositi.

[14] Od navezanosti na zle sklonosti ovoga svijeta.

[15] Heb 12, 5-8: „Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena:

Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje

I ne kloni kad te on ukori.

Jer koga Gospodin ljubi,

Onoga i stegom odgaja,

Šiba sina koga voli. (Izr 3, 11-12).

Radi vašeg odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? Pa ako niste pod stegom, u kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca“.

[16] Abortirana djeca.

[17] Božji glas je gorko zvučao.