Moj anđeo Danijel poruke od 2. do 28. studenoga 1986.

2. studenoga 1986.

Mir s tobom!

Ja, Bog, nazvao sam vas bezozbirnima prema onome što vi jeste! Ja vas ljubim!

Čuj me, Vassula: Ja sam te oblikovao kako bi bila kadra prepoznati me! To sam ja koji ti je pomogao da procvateš. Zato, slavi me i dovodi mi i druge.

O, kako ću? Ne znam kako![1]

Ja, Bog, pomoći ću ti. Osjećaj se sretnom i ne osjećaj se opterećenom. Ja ne ću dopustiti da se utopiš![2]

Ja ću naći načina da prenesem svoje poruke, zato se ne brini, moja Vassula. Ja ću voditi tvoje korake.

Ja, Bog, u tebi sam, nikad se ne osjećaj napuštenom! Ja živim u tebi!

Ljubljena, ja ću te ispuniti svojim Duhom Svetim, bit ćeš ispunjena Duhom Svetim. Ja, Jahve, mignuo sam ti da me slijediš! Sa mnom ti ćeš osjetiti mir! Bit ćeš radosna!

Neka se svi raduju i razumiju da sam ja, Bog, živi Bog!

Ja ću te poduprijeti. Ostani u mojoj svjetlosti i zapamti: ne obeshrabruj se, jer sam ja uvijek s tobom! Idi u miru!

ŽIVITE SVETO

10. studenoga 1986.

Cijela dva dana osjećala sam se grozno. Opet sumnje! Sotona me je napadao cijela dva dana. Sve je to iznad mene i osjećam se veoma obeshrabrenom.

Kako bi to moglo biti da meni Bog govori? Svaki put kad bi mi se približio, ja bih ga odbila. Sve mi se u glavi smelo... Kako je moguće da Bog može govoriti i razgovarati sa mnom! Mora da sanjam, a ipak ja primam diktat.

Mir s tobom, dijete! Ja, Jahve, nazočan sam! Slušaj me: Ja te blagoslivljam! Živi u miru i nikad, nikad, se ne osjećaj neutješnom, jer ja te ljubim.

Zašto si posumnjala da sam to ja? Nisam li te ja učio da me ljubiš? Ja te vodim i pomažem ti, ja te obasjavam!

Ja sam obeshrabrena.

Đavao ti je ubacio osjećaj obeshrabrenosti. Ja sam zaista osjetio tvoju bijedu i zato sam sišao dolje da te ohrabrim. Ja, Jahve, nikad te ne ću ostaviti. Nikad nemoj povjerovati da ću te ostaviti. Ja sam uvijek uza te!

Zato. okreni se k meni i pogledaj me! Osjeti moju silnu ljubav koju imam prema tebi! Zašto si povjerovala da ja krijem svoje lice od tebe? Moja ljubav, koju imam prema tebi, vječna je!

Ja, Jahve, približio sam ti se premda si me ti zaboravila i godinama me se nisi sjećala. Ja sam ti se približio premda nisi imala ljubavi prema meni! Sišao sam dolje k tebi da ti govorim o ljubavi koju imam prema tebi i da te podsjetim da sam te ja, Bog, uvijek ljubio.

Došao sam poučiti te svojim pravilima: Shvati da ja blagoslivljam i ljubim svakoga od vas! Vi ste moji ljubljeni sinovi i kćeri koje ja milujem. Dajem vam ovu milost kako biste bili kadri vidjeti me, prepoznati me i čuti me.

Ja sam te pozvao i ti si me čula, dijete moje. Ali zašto, zašto si bila toliko ravnodušna prema meni?

Ne znam.

To je zato što nije bilo nikoga da ti kaže da sam te ja blagoslovio, da te ljubim, da sam ja tvoj Nebeski Otac i da si ti moja!

Nisi li znala, nisi li čula da sam ja, Jahve, tvoj Otac? Zar je to sve bilo skriveno od tebe? Zar te nisu učili tko sam Ja?

Čuj me i primi moju poruku: oslobodite se od lanca zla! Đavolski plamen raste, sve vam se više približava! Ah, ja sam žalostan i bolno stenjem videći vas kako ležite tromo, jadno. Vi niste svjesni što se događa s vašom dušom!

Ja sam svet, živite sveto, ne slušajte one raskolnike koji još uvijek tumaraju u mraku govoreći vam da je moja Riječ za starce. Shvatite da vaša duša nastavlja živjeti dalje, zato nemojte sebi nauditi ostajući u spavanju.[3]

Čuj, kćeri, ostavi se svojih sumnji i slušaj mene! Dođi i susretni me na ovaj način! Susretni me jer ja sam tvoj Stvoritelj! Vidiš? Ja, Jahve, učio sam te da me ljubiš, bez obzira na to što si ti.

Slušaj me:[4] Zašto, zašto je to tako, da vi, moji, vlastiti, ne dolazite više k meni?

Zašto me oni napuštaju? ... Kako me mogu zaboraviti? Zaboravlja li zaručnica svojega zaručnika?[5]

Jer, brojne ste dane zaboravili svojega Izbavitelja! Nemojte pitati: Kako se On zove?

Ja sam onaj koji vas je mazio od vašega djetinjstva! Ne dopuštajte si biti odvučeni strujom mrtvih stvari koje vas vode u puste zemlje gdje vlada suša, jer ćete umrijeti! Grla će vam se osušiti od sunca koje će vas spržiti. Dođite k meni, dođite i ja ću naliti vašu čašu, nalit ću je do vrha živom vodom, slađom od vina. I ja ću vam dati odmora na svojim zelenim pašnjacima! Vaša će se umorna glava odmoriti na meni!

Ako se osjećate golima i smrznutima, ja ću vam pod svojim ogrtačem dati zaklona i ugrijati vas. A onda ću izliti svu svoju ljubav koju imam prema vama i obasuti vas svojim blagoslovima!

Ah, ... što ja još ne bih učinio za vas, presadnice moje!

Zapamti ovo: Ja mogu izabrati svaki suhi komad drveta i pretvoriti ga u plodonosno stablo! Ja ne pozivam samo pravedne i nedužne, ja pozivam svakog svojega sina i kćer, bez obzira na njihova djela. Ja, Bog, ljubim vas na isti način. Vi svi potječete od mene, zato prebivajte u meni.

Ne zapitkujte se zašto je to tako da se Jahve opet pojavljuje, poziva vas. Ja sam slobodan da plovim nebesima i prolazim kraj vas. Ja, Jahve, koji sam prvi i sve do zadnjeg bit ću tu, ja sam slobodan kad mi se svidi istupiti iz Nebesa i ostaviti svoje prijestolje, da bih cijelim tim putem sišao dolje. Ja se nisam promijenio od svojega stvaranja. Vidite, ja ću uvijek biti isti.

A ti, kćeri, ostavi se svojih sumnja i dopusti mi uhvatiti te za ruku! Blagoslivljam te zbog ljubavi koju imaš prema meni i za vjeru koju si mi dala.

Ja, Bog, ljubim te. Idi u miru.

JA SAM TVOJ OTKUPITELJ

17. studenoga 1986.

Mir s tobom! Ja, Jahve, oblikovao sam te, ja sam te pozvao i ti si me čula[6]... Ja sam ti propovijedao. I stazama tebi još nepoznatima ja sam te upravljao. Podigni oči i pogledaj na Boga koji te sada usvojio! Shvati da sam ja taj koji ti je dao taj dar. Da, Ja sam te blagoslovio i dao ti svoj mir.

Ljubljena, ti si moja! Nauči kako ja, Jahve, djelujem. Nauči čitajući moju Riječ! Ja sam tvoj učitelj, zato ne očajavaj, jer ti si tek na početku svojega učenja. Ne boj se, kćeri moja!

Vassula, meni su poznate tvoje sposobnosti. Zato, dođi k meni u svako doba, jer ja sam tvoj Otkupitelj.

VI NISTE BEZ OCA

18. studenoga 1986.

Mogu li ja biti u Tvojemu svjetlu?

Ti možeš biti u mojemu svjetlu.

Mogu li ja biti s Jahvom, svojim Gospodinom?

Ja sam Jahve i ti si sa mnom.

Jesi li me Ti pozvao?

Da, jesam, ja sam te pozvao.

Jesi li Ti moj, Gospodine, autor ovih poziva?

Ja sam njihov autor.

Ti pozivaš mnoge, zar ne? Znači, to je uobičajeni poziv kao i svi drugi pozivi, jedina je razlika u tome što je u pisanom obliku, zar ne?

Kćeri moja, kćeri moja, čuj me:

Pozivajući tebe na ovaj način, kanim upraviti i druge, sve one koji su me napustili i ne čuju me. Zbog tih razloga ovaj je poziv u pisanom obliku. Ja, Jahve, tim ću ih pozivom podsjetiti na mnoge događaje, tako da mi se moji ljubljeni mogu približiti.

Prihvati taj način kojim te vodim: Ja ću ohrabriti one s malo vjere da izgrade svoju vjeru u meni. To je poziv za one koji su ostavili po strani moju Riječ, da ih ja vratim natrag i da čitaju moju Riječ. To je zato da im kažem da je moja Riječ živa, sveta i blagoslovljena! To je poziv da ih probudim, to je poziv ljubavi i mira, to je poziv da ih podsjetim kako su njihovi temelji počeli i da sam ja, Bog, njihov Stvoritelj! Želim ih podsjetiti da nisu bez oca i da ih ja sve ljubim.

JA SAM UVIJEK KRAJ TEBE

20. studenoga 1986.

Mir s tobom zbog svoje vjere u mene! Prioni uza me i osloni se na mene! Ja, Jahve, dat ću ti snagu! Ja te ljubim, kćeri! Čut ćeš moj glas kako ti šapćem u uho, vodim te, upućujem te, savjetujem te, zato što te ljubim!

Ja ću te poučavati da bi uočila razliku između mojega glasa i drugih glasova! Ja ću tada ojačati tvoje osjećaje i raspoznavanje, kako bi bila kadra prepoznati me.

Čuj me: Ja sam tvoj Učitelj koji te blagoslovio. Vassula, osjećaš li se sretnom što me susrećeš na ovaj način?

Veoma sretnom! Preplavljena sam! Jer se osjećam potpuno prekrivena Tvojom ljubavlju.

Ja, Bog, Jahve, ljubim te! Imaj moj mir i ne zaboravljaj da sam ja uvijek kraj tebe! Nikad, nikad ne budi obeshrabrena!

Kćeri, kad upadneš u pogrješke, jer ti tek učiš, ti si tek počela učiti, uvijek se osloni na mene i ja te nikad ne ću iznevjeriti.

Ja, Bog, pred tobom sam! Nemoj dopustiti ljudima da te obeshrabre. Zapamti, ja, Bog, kraj tebe sam.

DAO SAM VAM SRCE DA LJUBI I RAZUMIJE

POSVETITE SE

20. studenoga 1986.

Mir s tobom! Ja sam ovdje, ja, Jahve! Slušaj, kćeri, i piši:

Koliko ćete još moći izdržati[7] bez mene? Posvetite se! Živite sveto, budite sveti, jer ja sam svet!

Došao sam ti reći, dijete moje, da nitko ne može živjeti u tami zauvijek! Ja sam vas oblikovao prema svojoj sličnosti! Dao sam vam srce da ljubi i razumije.

Recite mi: Što vam divljina može ponuditi? Dat će vam plikove po koži, a nepce će vam se osušiti! Žudjet ćete za zaklonom, a ne ćete ga naći! Nikoga ne će biti da vam dade odmora ili očisti vam rane! Nikoga da vas vida i da vam dade vode da vas oživi!

Ja sam Put, ja sam vaš Izbavitelj koji vam šalje svoj mir, poput rijeke tekućice! Neka se grješnici okane svojih grijeha i vrate mi se.

NISAM BIO PRIKOVAN NA KRIŽ SAMO ZA PRAVEDNE

21. studenoga 1986.

Mir s tobom! Ja, Isus, pozvao sam te. Budi u miru i piši!

Ja sam uvijek s vama! Vi[8] me ne zazivate! Vidim kako se mijenjate! Birokracija svladava moju Crkvu!

Poslušajte moje tjeskobne vapaje: Vi me otkrivate na drukčiji način od onoga kojemu sam vas ja poučavao! Neki od vas štete mojoj Crkvi! Gušim se, davim se gledajući kako rušite ono što sam ja izgradio.

Kako mogu gledati sve vaše grijehe i ne zavapiti? Kako mogu biti zadovoljan kad me podsjećate na farizeje? Zašto ste zaboravili na ono što je sišlo s mojih usana? Kako možete da ne ljubite jedni druge? Kako me možete štovati kad vi odabirete i odbijate?[9]

Nisam bio prikovan na Križ samo za pravedne! Neka vaše oči budu prosvijetljene tako da mognete vidjeti moja bogatstva.

STOL PUN BLAGOSLOVA

22. studenoga 1986.

Mir s tobom. Ja Jahve čuo sam te.

Ja ne napredujem i osjećam se obeshrabrenom. Ne znam što će mi se dogoditi s ovim. Što će postati od mene? O čemu je tu riječ? Nisam više sigurna! Čemu ovi diktati?

Ne obeshrabruj se! Zlodusi te pokušavaju zavesti. Ja sam te oblikovao. Nemoj im dopustiti da te obeshrabre! Znaš li zašto te ti zlodusi žele obeshrabriti? Oni su zli i odlučni su zaustaviti te, kćeri. Oni su se razljutili zbog mojega plana od samoga početka.

Ti napreduješ! Ja sam te obnovio otkad si mene prihvatila.

Osjećaš li se sretnijom zato što si me sada prepoznala?

Da, osjećam da mi ne treba ništa drugo osim Tebe. Ti ispunjavaš moj život.

Dođi onda, hajdemo vježbati! Sad slušaj i budi oprezna s glasovima koji ne dolaze od mene! Ostani budna kao sada! Ja sam Jahve, Bog Svemogući, i ja sam autor ovih objava.

Što vidiš, kćeri?[10]

Vidiš li što ja imam za tebe u svojoj Dvorani?[11] Stol koji je pun, pun blagoslova, izobilan i sa svim plodovima mojega vrta. Ja sam to pripravio i postavio za svoju djecu...

Kćeri, što sada vidiš? Možeš li vidjeti moj izvor?[12] Da, ta svjetlucava voda za vas je, da je pijete.[13] To je živa voda! Osjeti okruženje moje Kuće! Da! Velika je i ima mjesta za mnoge! Imam stanova za sve vas![14]

Moja je Kuća sveta! Moja je Kuća mir! Dođi sad i pogledaj! Reci mi kako se osjećaš? Osjećaš li se sretnom?[15]

Da! Tu su ljubav i mir! Ja sam nazočan! Ti možeš osjetiti moju nazočnost! Ja sam mir!

Kćeri, sada kad si vidjela sjaj moje Kuće, idi i reci im! Idi i naviještaj mojoj djeci moje slavno Ime! Nosi im tu poruku mira! Govori im o mojemu stolu koji je postavljen za njih. I o prostranstvu koje moja Kuća ima da im ponudi! I da ih ja, Jahve, čekam! Neka mi dođu tako da sa mnom dijele moju slavu!

Kćeri, dobro si radila! Ja ću te unaprijediti! Ja, Bog, ljubim te! Idi u miru i voli sve svoje dužnosti, ljubljena!

USTAJTE! SLAVITE ME!

23. studenoga 1986.

(Kad sam ove poruke pokazala jednom svećeniku u sjemeništu u Bangladešu, bila sam potpuno odbijena. Obeshrabrena i tužna vratila sam se kući.)

Mir s tobom!

Zašto je taj svećenik bio toliko zatvoren? Mislila sam da će oni biti prvi koji će razumjeti nebeske stvari.

Ja, Jahve, kraj tebe sam! Privikavaj ih.

(Bila sam jako utučena...)

Budi u miru! Ja sam kraj tebe sve vrijeme! Ne moraš se bojati... Ja sam Jahve! Ja sam onaj koji te upravljam! Ne budi utučena! Oni te nisu razumjeli. Ne daj ljudima da budu ti koji će te obeshrabriti.

[16]Mrtvi su oni dani kad su blagoslovi dočekivani s dobrodošlicom!

[17] O naraštaju, ovoga doba, naraštaju male vjere! Gušim se, davim se, gledajući svoje sjeme ispunjeno mrtvim riječima! Ustajte! Živite! Slavite me! Naraštaju male vjere, jeste li zatvorili svoja srca zauvijek?

25. studenoga 1986.

Ja, Bog, promatram! Gledam koliko su za mene zatvorili svoja srca. Oni više ne poznaju način na koji ja djelujem! Oni ne razumiju mojih znakova!

Dao sam im uši, kćeri, ali se oni njima ne služe! Dao sam im oči da vide, ali oni svoje oči okreću u drugom smjeru, tražeći me tamo gdje me nema![18]

JA SAM JAHVE

27. studenoga 1986.

(Sumnje! Sumnje i sumnje!)

Srce mi treperi i dah mi nestaje, strava se uvukla u mene. Ja sam najgrješnija ako griješim u svemu ovome. Čast je obuzela moje srce; ah, i đavao se smije mojemu strahu... Moj Bože! Moj Bože daj mi znak! Jesam li ja đavlov plijen?

Mir s tobom! Ja sam Jahve i ja vladam Nebom i Zemljom! Ja sam Svevišnji! Osloni se na mene, jer ja te ljubim! Evo![19] Uzmi ovo raspelo u svoju ruku.[20]

Vidiš, ja sam ti zatvorio prste.[21]

Ljubim te, sada ću pustiti tvoju ruku. Osjećaj se ljubljenom od mene, kćeri, i vjeruj mi. Idi u miru.

JA, ISUS KRIST, BIT ĆU UVIJEK S TOBOM

28. studenoga 1986.

Osjećam se potpuno obeshrabrenom. Ja ništa od toga što mi se događa nisam tražila. Zašto to mora biti na ovaj način? Što sam učinila?

Kćeri? Nikad se ne obeshrabruj zbog ljudi.

Nitko nije sa mnom, nitko mi ne vjeruje, jesam li poludjela? Zašto mene okrivljuju zato što mi Ti govoriš?

Pogledaj me![22] Budi sretna! Raduj se, jer sam ja kraj tebe! Osjećaj se sretnom, jer ja sam uza te.

Ja, Isus Krist, bit ću uvijek s tobom. Raduj se! Ja sam ti dao taj dar da dopreš do mene i da mi govoriš na taj način. I vjeruj mi, kćeri, kad ti kažem da tako malo ima onih koji imaju tvoj dar. A brojni su oni koji bi željeli imati tvoj dar. Zato, raduj se! Budi sretna!

[1] Bila sam potpuno izgubljena zbog Božje zapovijedi.

[2] Tu je bila nota očinskoga humora.

[3] Zatim se Bog okrenuo k meni.

[4] Bog je imao veoma ljubazan, očinski glas i požalio se.

[5] Iz 54, 5: „Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama“.

[6] Bog se činio veoma zadovoljnim što sam ga čula.

[7] Bog govori onima koji su ga napustili.

[8] Isus govori svojim učiteljima, tj. svećenicima

[9] Njegova učenja, tradiciju Crkve.

[10] „I Jahve nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena.“ (Iz 25, 6).

[11] Bog mi je dao nutarnje viđenje. Vidjela sam veliku dvoranu s golemim stupovima. To me podsjetilo na milansku katedralu. Ali usred nje, s jednoga kraja do drugoga, bio je dugački stol. Na tom stolu bilo je jako mnogo hrane. Raznovrsni tanjuri sve jedan do drugoga!

[12] Još dok je govorio s desne strane ugledala sam izvor, nedaleko od stola. Voda je izvirala i tekla široko i bila je kristalno čista. Izvor je izgledao drukčije od svih izvora koje sam dosad vidjela, jer je izgledao živo. Voda je bila srebrnkasta i kao da je unutra bila upaljena. Gledala sam u nju s desne strane dvorane, bila sam blizu.

[13] „O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novca i nemate, dođite!“ (Iz 55, 1)

„Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me.“ (Iv 7, 38)

„Ja ću žednome dati badava iz izvora vode života.“ (Otk 21, 6)

[14] „U kući Oca mojega ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: 'Idem da vam pripravim mjesto!'“ (Iv 14, 2)

[15] Bog mi je dopustio da se pomaknem s mjesta na kojem sam stajala, uz izvor. Pogledala sam gore i ugledala verandu koja je okruživala njegovu Dvoranu i tamo su bila mnoga vrata. Shvatila sam da su to bili stanovi. A onda na katu gdje sam stajala bila su dvoja vrata, otvorena. Prošla sam kroz jedna. Prošla sam kroz odaju koja je vodila na drugu verandu i ugledala sam Božju Slavu, iznad svega ostjetila sam njegovu nazočnost. U zraku je bio mir i sve je bilo tako tiho. Bilo je veličanstveno. Njegova je nazočnost bila ljubav, mir. Osjetila sam njegov sjaj i njegovu veličanstvenost u njegovoj Dvorani, ali i izvan nje. I čudno, ja sam se osjetila kod kuće. Nisam se osjećala kao posjetiteljica, osjetila sam se kao da pripadam tu.

A onda sam izašla izvan te odaje, natrag u Dvoranu. Čula sam neku buku iz jedne druge odaje čija su vrata bila otvorena. Ušla sam i vidjela sam dijete. Kraj djeteta sjedila je žena. Promatrala je dijete koje se djetinje zaigravalo i bučalo. Shvatila sam da su to duše. Jahve ih je odjenuo za svoju gozbu. - Ah, kako sam se osjećala u Kući Jahvinoj! “Svi su izvori moji u Tebi!“ (Ps 87, 7)

[16] Ovdje se činilo da Bog govori sam sebi. Zavapio je jakim glasom, glasom koji je zvučao tako žalosno.

[17] A, onda još glasnije...

[18] Bog im je dao trom duh, oči koje ne vide, nehajne uši, a i danas su još uvijek takvi. (Iz 29, 10)

[19] Bog mi je davao znak.

[20] U desnu ruku, kojom pišem, uzela sam raspelo koje je stajalo na stolu.

„Još mu Jahve rekne: 'Uvuci ruku u njedra'. On uvuče ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle, ruka mu gubava, bijela kao snijeg. 'Stavi opet ruku u njedra!', naredi mu Jahve. On opet stavi ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle, opet je bila kao i ostali dio tijela.“ (Izl 4, 6-7)

[21] Moja se ruka zatvorila tako da nisam mogla pustiti raspelo ni olovku, niti podići ruku s bilježnice. Ali kad je rekao: „Ja ću sada pustiti tvoju ruku.“, moji su se prsti otvorili.

[22] Pogledala sam u Isusovo drago Lice. Njegov je izraz bio pun samilosti.