Poruka od 30. rujna 2002.

SRETNA LI ČOVJEKA ČIJI JE GRIJEH OPROŠTEN

30. rujna 2002.

Gospodine moj i Bože moj,

Kako je divno putovati s Tobom i s vjetrom sijati Tvoje nebesko sjeme!

U suprotnosti s tamom koja me okružuje

Ti si Stup gorućeg ognja,

Zraka svjetlosti!

Tvoje Sveto Lice, Kriste, poput sjajnog je dijamanta!

I kad me pogledaš, Tvoj sjaj obasja moju dušu da ne podlegne tami.

Sjajniji od tisuću sunaca zajedno, stojiš u sjaju pred mojom grješnom dušom!

Ah, kad bi ljudi samo znali što znači biti pred tom neopisivom ljepotom?

Ti, moj moćni Bože, neugasiva Svjetlosti,

Tvoja nazočnost slobodno je dana svijetu,

Ali kako da Te oni ne mogu prepoznati ili Te čak vidjeti?

Milosrdni Gospodine,

ljepši od svih anđeoskih lica zajedno,

koji nadilaziš sve shvaćanje i razumijevanje,

Tvoje preobilno milosrđe i neiscrpno obilje Tvoje velikodušnosti

ostavlja me u strahu…

Tvoja ljepota poput magneta privlači moju dušu,

Paralizira je i uzrokuje nepodnošljivu žalost,

Tvoja privlačnost ranjava me…

U mnogim sam Te prigodama pokušavala dohvatiti,

Ali jalovi su bili moji pokušaji.

Kao da sam pokušavala uhvatiti oganj,

Moji su prsti prolazili kroza Te…

Kao čisto zrcalo koje odražava vječnu Svjetlost

Tvoje veličanstvo uzveličano je u svemu Tvojemu stvorenju…

A opet, kako da Tvoje stvorenje ne vidi tu sjajnu Svjetlost?

Premda su moji pokušaji da Te dohvatim bili jalovi,

Pa makar dotakla okrajak Tvoje haljine,

U svojoj samilosti, i kako bi me ohrabrio,

da ne napustim taj lov nego da Te nastavim hvatati,

Ti si pokrio moju stazu safirima.

Da me uvjeriš u mojim pokušajima,

Svojim si prstom po meni uljem upisao svoje Ime!

Stupu miomirisnoga tamjana,

Cijeli svijet namirišeš kad prođeš,

Kako sam samo mogla biti smatrana vrijednom tolikih milosti

da steknem Mudrost za učitelja?

Kad sam iz svojega nevrijednoga srca zavapila k Tebi,

Spustio si se iz visina svoje Suverenosti nada me,

Otkrivajući mi se dok su mi Tvoje usne kazivale Tvoje božansko Ime

Pomazujući moju dušu svetim uljem.

Pomazanje moje duše,

U svojoj preobilnoj ljubavi, u svojoj božanskoj ludosti,

Ti si obukao moju dušu u svoje veličajne haljine,

Odijevajući moju golotinju svojim božanskim potpisom,

Učinivši me svojom za vijeke vjekova.

O, Spasitelju, veličanstven u svojoj ljubavi za ljudski rod,

Pomazuj moje usne milošću da Ti uvijek upućujem čast i hvalu…

Ah, ljubljena moja! Ja sam te pozvao da bi uvijek čeznula samo za mnom! Ja sam te pozvao da budeš zanesena mnome, kao što ti mene zanosiš! Ja sam ranio tvoju dušu svojom ljepotom da bih te pozvao u život u meni!

Moja nazočnost koja te zaprepašćuje do dana današnjega i koja je smanjila tvoju dušu ni u što drugo nego u puki odraz moje svjetlosti, krijepi te. Moja neizmjerna ljubav koju imam prema tebi, opojila je tvoju dušu da bi žeđala za mnom.

Ja sam te oslobodio da bi zadobila mirnoću tijela i duše. Ti možeš zadobiti neosjetljivost samo po meni. U toj neosjetljivosti ja mogu u tebi saditi svoje nebesko sjeme! Vidiš li? Vidiš li kako sam te učinio svjedokom ljudima da bih okupio sve narode kako bi oni koji nisu bili svjesni moje nazočnost pohitali k meni i slavili me? Rekao sam da ću svoje riječi učiniti ognjem u tvojim ustima kako bih privukao one koji me nikad nisu poznavali da mi s mirom služe i ljube moje Ime.

Nisam li rekao da ću popraviti svoje porušene oltare? U svojemu kućanstvu, koje je sada raspršeno, ja ću potpomoći, odvojit ću umišljena i ohola srca od čistih srdaca! Baš kao što se odvajaju jarci od ovaca!

Rečeno vam je da pazite na moj Zakon i moja pravila, i traženo je od vas da se svesrdno pokajete. Očišćenje je već počelo i neke sam od vas već pohodio. Jesi li zaboravio svoje riječi u svojoj uzbuni kad si uskliknuo u agoniji: "Tvoja me vatra ščepala, Gospodine!" napokon priznajući svoju krivicu, stenjući u kajanju?

A što se tiče onih koji još nisu primili moj pohod, čekaju ih teške muke. Dan Gospodnji doći će i na njih! I kakav će to biti dan? Ja ću biti hitar u pokazivanju svojega milosrđa, pod uvjetom da se pokajete… Pokazat ću svoje milosrđe i skupiti sve vas sa svih strana pod svodom nebeskim!

Ali prije toga, ja autor ovog Himna ljubavi kažem vam: ako se svijet u svojoj grješnosti ne okrene k meni, kajući se, ako na zlo ne počne uzvraćati ljubavlju, ono što vam se svima može dogoditi, nadilazi sve povijesne rekorde očišćenja!

Gospodine, ne znam što bih rekla!

Nema gorljiva kajanja, nema prave grižnje savjesti… Narodi su u metežu, a njihova su dostignuća mjera njihova bezboštva… Cijela će Zemlja trpjeti ako ne čujem iskreni vapaj pokajanja! Ah, a oni koji stoje za govornicama proglašavajući mir te kako i na koji način čovjek može ustanoviti mir među ljudima, isti su oni koji krše moje zapovijedi i u ratu su sa mnom! Kako oni očekuju u svojemu iskrenom razmišljanju da bi mogli donijeti mir?

No, ne očajavajte! Na kraju će spasenje doći od Trojedinog Boga, Onoga kojega stalno odbijate, bezbožni naraštaju! Na kraju ćete živjeti u miru! Bog koji je gore ustoličen prisilit će vas i moj će Duh neprestance, poput bistrog izvora, utjecati u suhe zemlje! Ja ću sve stvari ispuniti svojom svjetlošću! U toj ću svjetlosti ukloniti kukolj iz žita!

Kao što sam vam rekao, odvojit ću jarce od ovaca! Onima koji se nađu izvan moje božanske svjetlosti, bit ću nepristupačan i nevidljiv, i samo će tama biti njihovo boravište!

Ali oni koji se nađu unutar moje božanske svjetlosti, bit će blagoslovljeni i bit će sami svjetlo unutar moje svjetlosti. Ja ću ih opasati ucjepljujući ih u svoj vlastiti sjaj! Što je duša čistija, to će biti sjajnija!

Sretna li čovjeka čiji je grijeh oprošten, čiji je grijeh izbrisan! Sretna li čovjeka kojega ne optužujem ni za kakvu krivicu, čiji duh nije kadar varati!

Kažite svojemu naraštaju da je Bog tu, sa svima vama… ic