Poruke od 1. do 11. lipnja 1987.

1. lipnja 1987.

1. lipnja 1987.

Vassula, obje moje ruke imaju rane, oba moja stopala imaju rane, moj bok je otvoren, široko je otvoren pokazujući moje Srce; oni me stalno razapinju;

Gospodine,

oni uništavaju moju Crkvu;

Gospodine, je li zaista tako strašno?

da, đavao ih je zaslijepio; ljubav nedostaje među njima; oni nisu iskreni, oni su iskrivili moju Riječ, oni su čak osakatili mojeTijelo; moj kalež pravednosti pun je, ne daj da se prelije! želim da prestanu gušiti moje Tijelo; ja, Isus, Ljubav sam; želim da prestanu odapinjati otrovne strijele jedni na druge; sklad među njima djelomice bi popravio štetu; istinitost će raskrinkati đavla, čemu svi ti obredi kad mi uistinu nemaju što ponuditi? ja trebam čistoću, ljubav, vjernost, poniznost, svetost;

tražite u meni sve ono što ja želim, i ja ću vam to dati; tražite moje probitke, a ne svoje; slavite mene, častite mene; riječi nisu dostatne, djela ljubavi i suradnje oživjet će moje Tijelo; braćo! ljubite jedni druge, O ljubljeni, koliko toga moram obnoviti!

dođi, kćeri, odmori se u meni; mir tebi;

2. lipnja 1987.

vidjet ćemo se poslije, a sada ću ti dati uvodne upute; Vassula, nacrtaj tri crte,

spoji ove crte,

da bi se spojili svi se morate sagnuti; svi morate biti voljni da se savijete popuštanjem;

Shvatila sam. Isus mi je omogućio jasno i jednostavno viđenje triju željeznih šipki; bile su okomito poredane jedna pokraj druge. Rekao je: “Kako se mogu njihove glave[1] spojiti, osim ako se svi ne saviju?”

- Poslije, tijekom prijepodneva, izašla sam van. Što sam više razmišljala o viđenju, to se ispred mene pojavljivala veća ‘planina’. Gušila sam se ...

Isus?

ja sam; hrabro, gore učenice! podigni! Podigni moj Križ, ljubljena, diži ga sada! ne žalosti se; zajedno ... zajedno ...

moja Vassula, zajedno ćemo se truditi, osloni se na mene kad se umoriš i daj da se ja oslonim na tebe kad se ja umorim,

susreretni me, daj da ispunim svoje želje, budi meka kao vosak i daj da moja ruka u tebe ureže moje riječi; budi voljna, ne boj se! ja te ljubim, ljubljena, O dođi! Ljubav te ne će povrijediti;

(Ja se bojim ovog posla.)[2]

dođi, molimo se,

“O Oče, budi sa mnom sve do kraja,

ja sam slaba;

daj mi svoju snagu da Te proslavim, amen”

ljubljena, dođi, ostavi svoj strah i slušaj me; čekaj na svojega Boga;

ja želim sjediniti svoju Crkvu;

Vassula, ja sam te učio da me primiš, ljubljena, hrabro!

Potrebna mi je Tvoja hrabrost, ja je nemam.

ja ću te ohrabriti i obnoviti tvoju ljubav prema sebi, sve za moju slavu;

Vassula, hoćeš li zapisati moje riječi, srči od mene; ne teži za udobnošću, budi siromašna; budi kao ja kad sam bio u tijelu na zemlji; budi jednostavna, tako da oboje osjećamo oprečnost i uznositost onih koji me bičuju, daj da osjetim tu oprečnost! uzimaj od mojega Srca, uljepšaj moju Crkvu, crpi iz mojega Srca i razumjet ćeš, moja mala djevojčice;

Mislim da sam počela shvaćati ovaj posao. Zbog toga se bojim: Isus je počeo kopati u Crkvi...

3. lipnja 1987.

Opet me je đavao napao 'u pisanju’. Bilo je to kao da su mi mačke skočile na leđa, izgledalo je kao da se 'cijeli pakao prolomio'; uznemirivali su me tako što je jedan rekao: „U ime Isusa Krista odlazi i bacaj se u vatru!“ Onda je otišao. Bilo je nekoliko takvih i jedan po jedan napadali su me na isti način i s istim riječima. Isus mi je rekao: "Zatraži u moje ime i bit će, ali moraš vjerovati u ono što tražiš, radi tako, moli i traži, moli u moje Ime; radi u moje Ime, traži u moje Ime, oživljavaj moje Ime, budi moj odsjaj, uskladi se sa mnom, podigni glavu i pogledaj me, vjeruj u ono što tražiš;"

Rekao mi je da me se zlodusi boje, ja sam im prijetnja. Poslije sam shvatila gdje sam bila, osjetila sam da su mi noge bile u vlazi i odvratnom blatu i na trenutak sam prepoznala pakao. To je bio samo trenutak. Onda sam shvatila zašto me je toliko mnogo zloduha napadalo danas kod pisanja. Isus je rekao, kad sam ga o tome pitala: “Zar bi to moglo biti negdje drugdje?” Mi smo bili zajedno. Prolazili smo izvan poklenih vrata[3], liječili duše, izbavljali ih od Sotoninih vrata. “Vassula, dopusti mi da se s tobom poslužim i na ovaj način; ovo je također dio tvoga posla;”)

4. lipnja 1987.

Danas me je Bog podignuo na svoj dlan, učinivši da se osjećam tako sićušnom. Zatražio je da ga pogledam. Ja sam ga pogledala i vidjela prekrasnog nasmijanog orijaša!

Vassula, pogledaj me, pogledaj me u lice;

On se osmjehivao u svoj svojoj ljepoti! Ja sam se osjećala kao majušna točkica na njegovu dlanu.

znači li mi to nešto? smeta li mi što si ti samo zrnce praha, osjeti koliko te ja ljubim!

On je bio prekrasan i sve je ovo prekrasno!

ja sam prekrasan; Vassula, kad razmišljaš o meni, misli na mene onakva kakav sam bio na zemlji, s ljudskim obličjem, tvoja slika; razmišljaj o meni na taj način;

Ali Gospodine, kako Ti stvarno izgledaš? Koliki i kakav je Tvoj oblik?

ja sam Sve; ja sam Alfa and Omega; ja sam Vječni, ja sam Eliksir; ljubi me;

ostani u meni; nikad me se ne boj; daj da taj strah, o kojem su ljudi pogrješno naučavali, bude zamijenjen ljubavlju; živi u meni bez straha; boj me se samo onda ako se pobuniš protiv mene; ja sam Ljubav; reci im, reci im kakav je bezdan ljubavi moje Srce!

5. lipnja 1987.

Vassula, traži me na mojim postajama; budi blagoslovljena; radit ćemo zajedno;

6. lipnja 1987.

Isus?

ja sam; pogledati u Božje Lice, znači vidjeti Ljubav;

Gledala sam u njegovu sliku Svetog Lica.

želiš li da tobom vladam u potpunosti, Vassula?

Da, moj Bože, želim ako je to Tvoja volja.

onda mi daj slobodu, nikad me ne sprječavaj, živi za mene;

Gospodine, kako Te ja sprječavam, reci mi, tako da ne bude nikakvih odbijanja.

grijesi me sprječavaju, grijesi, Vassula; hoćeš li mi zaista dopustiti da djelujem u tebi kako ja želim?

da, moj Gospodine, zabrani mi da griješim, oprosti mi moje grijehe, djeluj u meni onako kako Ti želiš, ne osvrći se na moj kukavičluk, ne obraćaj pozornost na to, vuci me ako moraš, slobodno. Vrši svoj posao. Ne želim biti uzrok bilo kakva zastoja, ne želim biti smetnja u Tvome radu. Zato, ne obraćaj pozornost na moje slabosti, čini onako kako Ti je drago.

kćeri, ja sam zadovoljan s tvojim riječima; dođi, nastavit ću svoja djela; daj da vršim svoju volju; dođi, dopusti da razjasnim kako ja djelujem; ja sam ti dao mnoge milosti, Vassula, ali ja želim da i priznaš moje milosti, obraduj me i vjeruj u mene više;

Bojim se, ako Te ne zadovoljim, mogao bi mi oduzeti ove darovane milosti...

zašto bih ja povukao svoje milosti?

Zato što, ako ne uznapredujem i ne slijedim Te pravodobno, Ti ih možeš povući.

ne, nikad!

Po mome, to je u redu da oduzmeš, ako Te netko ne zadovoljava.

to izgleda ispravno u tvojim očima, dijete; dok ne dođem uzeti te, ja ću te hraniti; nikad ne ću uskratiti svoju hranu; ja, koji sam čeznuo za tobom godinama, godinama sam čekao da te privijem na svoje Srce, ljubeći te, pa hoću li ti sad uskratiti svoju hranu? dođi, osloni se na mene koliko god želiš; zapamti, ja sam Ljubav; ja dajem besplatno i ne oduzimam ono što sam dao; ja ću te uvijek podsjećati na svoje putove;

7. lipnja 1987.

Vassula, da, gledaj u moje Lice; gledajući u mene, ti me tješiš; reci im da je tako malo potrebno da bi me se utješilo; dođi i slavi me, ljubeći me;

Imala sam sliku Svetog Lica ispred sebe; i gledala sam u nju, kad je Isus napisao ovu poruku.

8. lipnja 1987.

Vassula, želim utemeljiti svoja djela;

Što da ja učinim?

ja ću te voditi; ja ću te voditi još i dalje, ovisi o meni, imaj moj mir;

9. lipnja 1987.

Sinoć sam vidjela Božje lice na nebu. Nebo je bilo Ljepota! Bilo je kao da je veoma vješt umjetnik naslikao ovu sliku. Prepoznala sam Božju Ljepotu. Bila je očita.

da, Vassula, nađi me u mom stvaranju; prepoznaj me i ljubi me;

10. lipnja 1987.

Dhaka, Bangladeš

Jučer je bilo završno pakiranje za naš odlazak, puno posla!

Gospodine, razmišljala sam o teoriji koju nazivaju “Kristova savjest”, mislim da to znači “naš unutarnji dobri ja”; možda je i ovo pisanje tako došlo?

Vassula, nisam li ti rekao da smo mi sjedinjeni, mi smo jedno, ljubljena, nazovi to: “pravi život u Bogu”; živi za mene;

evo što želim da napišeš;

(Brinula sam se, što li će to Bog sada napisati ...)

svoje želje, malena moja;

(Bog mi je dao da pročitam dio iz Svetog pisma.)

da, uzdigni se, čuj me, hoćeš li doći u moju Crkvu? Vassula, dođi k meni;

Koju Crkvu, Gospodine, na koju misliš?

sve su moje crkve, sve su one moje, one pripadaju meni i samo meni, ja sam Crkva, ja sam Glava Crkve;

Ali kako si to rekao, Isuse, činilo se kao da želiš da ja odem u neku posebnu crkvu. Tako sam shvatila i čula!

ti možeš doći k meni u svako doba, u bilo koju crkvu, ne pravi nikakvu razliku kao drugi; svi oni pripadaju meni;[4] ja sam Jedan Bog i imam Jedno Tijelo, Tijelo koje su oni osakatili; mlinsko kamenje osakatilo je moje Tijelo;

Moj Bože, izgledaš tako uzrujan!!

uzrujan? O Vassula, zašto, zašto su me tako bezdušno raskomadali?

Bog je veoma uzrujan. Podsjeća me na onaj događaj kad je u hramu u Jeruzalemu isprevrtao stolove trgovaca. Tako UZRUJANOG nikad ga još nisam ni čula ni vidjela!

Vassula; Isuse? TAKO UZRUJAN!

ja sam;

jesi li Ti stvarno toliko uzrujan?

O da, to sam ja; O da, napokon mogu doći do riječi; Vassula, karizma ti nije darovana radi tvojih probitaka, darovana ti je zato da bih ja urezao svoje riječi u tebe;

Nikad Te prije nisam osjetila tako uzrujanog! Jesi li to Ti?

ja sam; moje me Tijelo boli; raskomadano je;

Moj Bože! Ali što ja mogu učiniti? Ja sam bespomoćna!

zar ja to sve ne znam, Vassula? ja ću se služiti tobom do kraja; nikad me se ne boj, kćeri; sjedinjenje moje Crkve bit će proslava mojega Tijela; imaj moj mir, ljubljena;

Da, Gospodine, ne želim gledati ni lijevo, ni desno, ni iza sebe, gledat ću ravno naprijed.

da, shvati kako ja radim; budi mirna, kao sada, budi voljna ugoditi mi, budi jedno sa mnom;

Gospodine, pretpostavimo da Te neki ne će htjeti slušati, a Ti želiš da Te slušaju? Što onda?

sada si ti jedan korak ispred mene! dijete, hodaj sa mnom; zajedno, da, slijedi me, pouzdaj se u mene; dođi, ja ću te voditi;

Odjednom sam se iznenadila. Čula sam psa kako laje, (neuobičajeno) a onda su se vrata moje spavaće sobe otvorila i ispred sebe sam ugledala lopova, koji je prije tri noći ušao u našu sobu da ukrade novac, i koji je pobjegao. Evo ga opet. Zapovjedila sam mu da ide van. On se okrenuo i otišao, a ja sam podigla uzbunu. Znala sam da mi Bog pokušava nešto reći.

Vassula, podsjećam te na nešto; kad je brigand[5] ušao u tvoju sobu, jesi li ga ti očekivala?

Ne!

tako ću i ja doći; iznenada; nitko ga nije ni prepoznao, jer ga nitko nije ni očekivao tamo;

Isus je mislio na pakere, deset ljudi koji su pakirali stvari u stanu, i na službenike koji su vidjeli lopova, ali nisu pretpostavili da je on lopov. Imam osjećaj da je ova posljednja rečenica veoma važna i krije mnogo više ngo što govori. Riječ “prepoznao” također je veoma duboka.

da li te to podsjeća na nešto drugo? daj da ti ja kažem, on je griješio, ali oni koji su ga osudili, jer se šiba slomila na njegovim leđima, zar nisu i oni griješili?

Ne znam što mi pokušavaš reći. Da, mi smo svi grješnici.

Vassula, mogu li ja to sve gledati i ostati nijem?

Braniš li Ti lopova, Gospodine?

ne, Vassula, ne branim ...[6] imenuj mi jednog čovjek koji nije griješio;

Ne mogu se sjetiti ni jednoga.

veliki grijesi, mali grijesi, sve su to grijesi, griješiti znači žalostiti me; Vassula, ja sam svjedok tolikih grijeha; Ljubav trpi; Ljubav tuguje, tuguje; ... svijete! moj svijete, vrati se k Ljubavi ...

kćeri, ispuni me ljubavlju; nadoknađuj, ljubljena, nadokanđuj;

11. lipnja 1987.

Do sada je već glavnina našeg namještaja otpremljena. Moram tražiti stolicu da sjednem da bih pisala. Kuća je sva u neredu poslije pakiranja. Tu i tamo hrpe papira, cipela, boca, remenja. U svoj gužvi zbog selidbe, među tim stvarima, morali smo pripremiti oproštaj (jedanput za 80 ljudi, a drugi put za 30). Božja ruka me nije ostavljala. Uvijek sam nalazila vremena za njega da pišem dva - tri sata dnevno. On mi je dao nevjerojatnu snagu i nisam se osjećala nimalo umornom. Ja sam u potpunom miru. U njegovu miru.

Vassula, ljubljena od moje duše, ostani uza me, okreni mi se, daj da moj prst takne tvoje srce; dijete moje, kad bi samo znala koliko te ljubim; ja ću te voditi sve do kraja; žrtvuj više za mene; - hoćeš li trpjeti za mene?

Da, Gospodine, čini kako je Tebi drago. (Već me je prije to pitao, ali sam oklijevala, bojeći se. Sada me je opet upitao.)

Vassula, ja sam tako sretan! hoćeš li se žrtvovati za mene kao janje?

Čini kako je Tebi drago, Gospodine.

ništa ne će biti uzalud, sve će biti za mir i ljubav; moja je žeđ golema Vassula; vodit ću te u sprženu zemlju, gdje će tvoje oči vidjeti što nikad vidjele nisu; ja ću te voditi nebeskom snagom ravno u najveću dubinu svoga krvarećeg Tijela; ja ću ti pokazati svojim kažiprstom sve svećenike grješnike koji su trnje u mojemu Tijelu; ne ću ih štedjeti; ja sam iscrpljen, moje su rane veće nego ikad, moja se krv prolijeva; ja sam stalno raspinjan od svojih vlastitih, svojih vlastitih svećeničkih duša!

Moj Bože, Ti mi zadaješ toliko mnogo boli, zašto oni to čine? Zašto?

Vassula, oni ne znaju što čine; ljubljena, ustraj sa svojim Bogom, budi spremna da se suočiš s mojim trpljenjem i da ga dijeliš sa mnom;

Ja ću Te utješiti; sjeti se onih koji Te ljube!

oni su ljubljeni od moje duše; trebam više takvih duša koje prinose žrtve za mene; ja ih ljubim, vjerujem u njih, oni blaguju od mene; oni su moje žrtve, oni su nježne latice koje zamjenjuju moje trnje; oni su moja smirna;

Vassula, ne boj se; mi kćemo prodrijeti još dublje tamo gdje prevladava tama; ja ću te voditi;

Poslije je moja duša počela osjećati Božju gorčinu. Sve, čak hrana i piće koje sam stavljala u usta, imali su gorak okus. Pila sam iz njegova kaleža. Onda su počele teškoće u disanju, boljela me i duša i tijelo.

[1] Glave: poslije sam shvatila da glave znači autoritet; vođe.

[2] Pogledati Vassuline riječi na kraju ove poruke.

[3] Najniže čistilište, najbliže paklu.

[4] Crkve se nikad nisu podijelile same po sebi, nego su je ljudi podijelili, a i međusobno su se podijelili.

[5] Bog je upotrijebio pravu riječ, jer smo poslije doznali da je on pripadao skupini Brigandovih lopova.

[6] Isus je zašutio nakratko.