Poruke od 1. do 12. prosinca 1987.

1. prosinca 1987.

ja sam tebe izabrao da bih svijetu pokazao koliko sam milosrdan; našao sam te tamo gdje se većina moje djece još uvijek nalazi, da te nisam došao uzeti, bila bi danas još uvijek tamo gdje su ostali; došao sam zbog svoga beskrajnog milosrđa da te opomenem, a također i da te privučem k sebi i podsjetim na tvoje temelje;

(Počela sam shvaćati da će ova Poruka mira i ljubavi među Božjim stvorenjima, i poziv za sjedinjenje Crkve, biti jedna od posljednjih Božjih opomena prije nego uzavre njegova pravednost nad nama.)

kako me dobro sada razumiješ, kćeri; bojiš li me se ti to?

(Mora da je Bog osjetio strah u meni na pomisao na ono što bi on mogao učiniti, ako se ne promijenimo.)

Bojim, moj Bože, nakon viđenja koje si mi pružio.

ja sam ti pokazao samo dio toga;[1] Vassula, moj svijet mora biti opomenut; ne smije se dopustiti da se ponovi ista pogrješka;

Kao kada, Gospodine?

kad sam očitovao svoje velike znakove u Fatimi, ja sam tada opomenuo svoj svijet, ali oni nisu pridavali važnost mojem opominjanju; namjesto toga utrošili su svoje vrijeme na sumnju i prepirku, zapravo nikad nisu valjano širili riječi moje Majke, tako da ih je veoma malo znalo za nužnost te Poruke; okrvavili su ruke svojim zločinom, povlačeći sa sobom mnoge duše;

ja ću ih podsjetiti na grijehe njihove prošlosti,[2] ja ću ih podsjetiti na nužnost Garabandalske poruke;

čemu sumnja u moje djelovanje? proslijedi moje opomene mome svijetu; morat će se dati strahovita zadovoljština; moj svijet mora biti opomenut i vjerovati u mene; podsjeti ih na moju ljubav,[3] proslijedi moju Riječ, promiči me ... promiči me, ne skrivaj me! sada me ti zadržavaš, ti me ne štitiš! objavljujte otvoreno moja prijašnja djela, a i sadašnja, ja sam Svemogući;

trnje u mojoj Glavi su one svećeničke duše koji drže ključ znanja, niti oni sami ulaze, niti dopuštaju drugima koji žele ući! oni su moje trnje! ovo trnje treba sada mene tražiti i pokajati se; njihove ruke, još uvijek svježe od krvi iz prošlosti, odgovorne su za sve zločine i grozote; želim da se pokaju, oglušili su se o Garabandalsku poruku moje Majke, nikad je nisu razglasili, kao što je trebalo učiniti, zanemarili su njezinu nužnost; O,[4] što ja imam, Vassula! kamenje, srca su im se okamenila; prihvatite Istinu! otvorite svoja srca! Garabandal je nastavak Fatime! nemojte ponoviti svoje pogrješke!… - Petre![5]

Petre, budi moja jeka! pasi moje jaganjce, Petre, nemoj me opet zanijekati, ljubljeni;

Kad je Gospodin rekao: „Petre, budi moja jeka! pasi moje jaganjce, Petre, nemoj me opet zanijekati, ljubljeni;” gotovo sam umrla, a također i zbog načina na koji je to rekao.

dođi, daj da ti pomognem; odmori se u meni;[6]

(Kad sam se sabrala). Isuse, sad ću opisati: Bog je molio. On je to rekao molećim glasom.

da, da, Vassula, iz ljubavi;

Ljubim Te, moj Bože. I kako Te onda mogu gledati i slušati tako tužna, a da ne poželim umrijeti milijun puta? Kad bih imala tisuću života, svaki bih dala, jedan za drugim, za Tvoju slavu, liječeći Tvoje rane.

moje će se rane izliječiti samo onda kad se moj svijet vrati k Ljubavi, kad prihvati mene kao Svemogućeg i kad se ujedini; dođi, podijelimo moju žalost;

Isuse, voljela bih kad bih mogla učiniti mnogo više u pružanju zadovoljštine i za Tvoju slavu.

ostani uza me i ja ću dijeliti s tobom sve što imam; dođi;

2. prosinca 1987.

Garabandalska poruka je istinita i treba biti rasprostranjena i čašćena; posvetite Garabandal; zar ne vidite ili ne razumijete da se vaše pogrješke ponavljaju? ponavljate svoje pogrješke iz Fatime; O svijete, kad ćeš povjerovati u mene? “ie emphanises itan”;[7]

Moj Bože, podnositi i osjećati toliku žalost strašno je.

Vassula, utješi me;

Oh, dođi, Gospodine, želim Te utješiti. Željela bih da svaka duša zna za to, tako da Te tješe, Gospodine, tako da Te mnogi tješe.

ako me ljube, onda hoće;

dođi, podsjetit ću te da ću ja, Isus, stajati u sredini, između Kaina i svoga Abela; Kain će se ovaj put suočiti sa mnom namjesto sa svojim bratom; ako podigne ruku na udarac, on će morati udariti mene; bit će razgolićen i gol golcat suočit će se sa mnom, svojim Bogom;

moj Abele, moj preljubljeni Abele,[8] ti ćeš živjeti ovaj put; tvoja krv, koja je moja krv, ne će biti prolivena; a moj miomiris uljepšat će moj vrt, onaj isti vrt u kojem je prolivena Abelova krv; dođi, cvijete, podsjetit ću te na svoju nazočnost, ostani budna;

4. prosinca 1987.

Isus?

ja sam; kćeri, želim da moje riječi budu jasne; ne krivim one koji su progonili ova ukazanja; samo želim da shvate i priznaju svoje pogrješke i dođu k meni kajući se; ja ću im oprostiti, oprosit ću im njihov grijeh; kćeri, mnogi će i opet progoniti moju poruku, nijekajući da sam to ja, Isus, zbog straha od priznavanja svoje krivice, jer to je opet iznad njihove mudrosti, dijete;[9]

Možda i ne misle odbiti da si to Ti, u svojoj podsvijesti. Oni vjeruju da ne misle tako namjerno, jer, sigurna sam kad bi shvatili, oni bi Te slavili! Oni jednostavno ne shvaćaju.

kako volim tvoje razmišljanje - zašto ih štitiš?

Zato što oni ne znaju, a ako ne znaju i ne razumiju...

slušam;

Onda, ako Te smijem moliti: molim Tvoje oproštenje i milosrđe za njih.

ali dijete, oni će biti tvoji progonitelji, zadavat će bol tvojoj duši - oni će biti tvoji bičevatelji;

Čak i tada, ako oni ne razumiju, onda ne misle tako; oni ne znaju što čine, jer su slabi. Ti im svojom Božanskom ljubavi možeš pomoći da shvate da si to Ti. Moj Bože, nemoj dopustiti da ih Tvoja Božanska ruka pogodi, jer, udarajući njih, mnoge nevine duše mogu biti također kažnjene.

Vassula, moj se svijet izrodio; strahovita zadovoljština mora biti dana, želim da moj svijet shvati kamo ide; želim da moje svećeničke duše crpe od mene i zaspu moje jaganje ljubavlju i znanjem; sada upravo oni[10] žive u potpunom mraku;

Da, Isuse, ali prosvijetli crkvene vlasti, pa čak ako je ovaj 'nepravovjeran' način općenja s Tobom iznad njihova shvaćanja; otvori im, Gospodine, oči i uši!

samo pravoj djeci dat ću mudrost, a ne učenima;

Ali, Gospodine, njihovi su izgledi mali, otići će!

otići će, ukoliko ne dođu k meni kao djeca ....

Vassula, povećat ću tvoju izdržljivost u trpljenju, jer ćeš biti bičevana;[11] daj mi slobodu i ne miješaj se u moj naum,

Gospodine, hoćeš li im oprostiti i prijeći preko njihovih slabosti? (Još sam se uvijek usudila miješati.)

ne bih mogao podnijeti da te rane, dijete;

Ne znam što da Ti kažem, ali mogu li Te moliti da prijeđeš preko njihovih slabosti?

cvijete, ne želim vidjeti kako te oni gaze; ne ću im dopustiti da te zgaze;

Ali nemoj ih udariti, uči ih, Gospodine.

onda će oni morati otvoriti svoje uši;

Vassula, znaš li što te očekuje? vidjela si moj Križ; zapamti, premda će tvoje kušnje biti velike, ja te nikada neću napustiti; pokraj mene je vaša Sveta Majka; poslušaj njezine riječi:

“ljubljena kćeri, posveti Garabandal; ja sam se ukazala u Garabandalu, dajući svoju Poruku; moja Poruka nije bila dostojno širena; mnogi su svećenici pobijali moja ukazanja, i na taj način odbijali nam mjesto u svojemu srcu; ali ja nisam zboravila svoju ljubljenu djecu; bilo je trenutaka kad su i oni sami sumnjali i upadali u zbrku, nijekajući moja ukazanja; ovo je dano kao prispodoba; da bi moja djeca[12] vidjela kolika i kakva zbrka danas vlada u Crkvi; obećala sam da ću potvrditi svoja ukazanja u Garabandalu; vrijeme leti, a moje Poruke nisu dostojno razglašene, niti je moja svetost čašćena;”

Moj Bože, to zvuči tako hitno, kao da bi moralo biti izvršeno danas, ovog časa. Ja ovisim o Tebi, da nam otvoriš put, mi smo voljni širiti Tvoje poruke, ali daj nam snage, hrabrosti i mogućnosti da ispunimo Tvoje želje. Amen.

zar ću te sada ostaviti, moja Vassula?

Ne, Gospodine, potrebna mi je Tvoja snaga da nastavim .

primit ćeš dostatnu snagu da izvršiš ono za što si određena;

6. prosinca 1987.

piši, Vassula;

ja, Gospodin, želim da častite moj Križni put: upalite svijetlo, prvo častite moju Majku, upalite joj svijeću, a onda vas sve želim vidjeti kako savijate koljena na svim mojim postajama, častite me držeći na mojim postajama svijetlo;

Gospodine, Ti si već postavio svoje planove. Molim Te otvori nam stazu da Te častimo.

hoću; osloni se na mene i ja ću te nositi;

Vassula, kad ovo bude izvršeno, ja ću te upozoriti da ubrzo, nakon drugog događaja koji ima doći, više ne tražiš svoju utjehu;

Moj Bože, govoriš li Ti to nama svima?

ne, tebi govorim, Vassula; pogledaj me u lice; ja ću te podsjetiti da će taj događaj značiti početak kad ćeš osjećati moju moćnu ruku na sebi; moji božanski napuci ulijevat će se u tebe; moraš biti popustljiva, voljna služiti mi, odana, častiti me; ja ću te upotrijebiti, bit ćeš potpuno upotrijebljena, čak moja meta; ti si moj pisaći stol, malena moja; namjeravam Petru dovesti natrag svoje ovce;

Gospodine, moj Bože, ja sam Tvoj 'pisaći stol' preko godinu dana. Ti si me upotrebljavao svakog dana, i ja Te ljubim, jer sam na taj način bliže Tebi. Ti me možeš upotrebljavati. Bit ću odana i Tvoja ropkinja također.

Vassula, kako te ljubim; hoćeš li mi poljubiti noge nakon Križnog puta?

Da, Gospodine, hoću.

dođi, nemoj zaboraviti moju prisutnost; čini se da si me zanemarila ovih dana;

Moj Bože, daj mi snagu da sve postignem. Želim Ti ugoditi, kao što znaš, ali su moje mogućnosti ograničene. Hoćeš li mi oprostiti?

O Vassula, kako te ljubim; opraštam ti; napiši što si vidjela!

Isus mi je, rekavši da ga zanemarujem, izgledao tužan i ozbiljan. Kad sam ga zamolila za oproštenje njegovo se Božansko lice osvijetlilo i sa sjajnim osmijehom, pokazujući mi svoju rupicu na obrazu, širom je otvorio ruke i ja sam uronila u njegov zagrljaj.

oproštenje će uvijek biti dano, bez trunke oklijevanja; učinio sam da me potpuno razaznaš, tako da možeš kazati mojoj djeci o načinu na koji ja opraštam;

dođi, mi, nas;

Dok je to govorio, Isus je učinio pokret kažiprstom, kao učitelj koji opominje.

7. prosinca 1987.

ja te vodim na jedan 'nepravovjerni način’, ali ja sam Bog i izabrat ću svaki način, vrijeme leti, čas je blizu; ja ću te voditi kako ja hoću, Vassula;

8. prosinca 1987.

(Nakon spoznaje što me čeka, počela sam se uznemiravati. To su bili trenuci krajnje slabosti. Bila sam veoma uznemirena.)

Moj Bože, ne mogu li Te ja ljubiti kao svako drugo naravno biće, na naravni način? Ne možeš li me Ti, ljubljeni Bože, voditi na naravni način, namjesto ovog načina? O Bože, toliko se osjećam odgovornom zbog svega toga. To je prava muka znati da namjesto svih milosti koje izlijevaš na mene, ostajem jadna i grješna, slaba. Zašto, Gospodine, zašto me Ti držiš? Ne mogu se više suočiti s Tobom; nisam Te dostojna; dopusti mi da idem u svoj kut. Nemoj me držati toliko blizu sebe.

zašto? zašto?

Moj Bože, ne, ja ću Te slijediti i ljubiti kao i drugi na naravni način!

ljubljena, ja te ljubim![13]

O Isuse, ja Te samo ranjavam. Dopusti mi da odem. Odmorit ću se u svojoj bijedi, ali Te ne ću prestati častiti i ljubiti.[14]

čekaj!

Gospodine, sve je ovo[15] iznad moga shvaćanja, sve je to iznad mene!

ne, ovo nije iznad tvoga shvaćanja, ne više; ljubljena,[16] mojih pet rana široko su otvorene; jako krvarim; ja trpim; vaš Bog trpi; zar ne ćete slaviti moje Tijelo? pet mojih rana otvoreno je za vas, da vidite kakvu mi bol moj svijet zadaje;

ja vas ljubim, unatoč vašoj grješnosti, unatoč vašim pogrješkama, unatoč vašim sumnjama, unatoč vašoj poročnosti, unatoč vašim nijekanjima, unatoč vašem sumnjičenju i unatoč vašem licemjerju[17] prema mome Tijelu; zar još ne shvaćate? zašto ste mi zauvijek zatvorili svoja srca? zašto me je većina vas ostavila, zašto su moji sljedbenici promijenili stazu, zašto su zapustili moj vrt, zašto nisu zalijevali moje cvijeće, zašto?

gdje su moji jaganjci, Petre? hoćeš li mi pomoći naći ih i sjediniti ih? dođi; ja ću ti pomoći naći ih, ja ću donijeti hranu za njih i nahraniti ih; ne, Petre, ništa ti ne ćeš naći na ovoj pustopoljini; ništa nije ostalo; ono malo što je ostalo sada je suho i opustošeno; sve dokle ti pogled dopire, ničega nema doli pustopoljine; ali ja, Gospodin, donijet ću kruh iz mojih spremišta i napuniti vaše spremišta svojim dobrima; ja ću hraniti svoje jaganjce; ja ću natopiti ovu divljinu; uzdaj se u mene, ljubljena; uzdaj se u mene i ja ću vas sve opet sjediniti; zajedno, moja Vassula; cvijete, ne ću dopustiti da te zgaze; kanim te upotrijebiti za slavu svojega Tijela; ja, Bog, ljubim te;

11. prosinca 1987.

Isus?

ja sam;

Isuse, zašto je to tako da drugi lakše vjeruju nego svećenici, teolozi itd. Sjećaš se kad si mi postavio to pitanje, Gospodine?

sjećam se;

Kad pročitaju prvu oni žele čitati dalje, a onda većina njih nakon prve knjige počnu klečati i moliti. Čak i oni koji nikad u svom životu nisu molili, to je divno!

Vassula, moja su djeca gladna; kad vide moj Kruh, zgrabe ga da utaže glad; ako žele više, oni dođu k meni,[18] a ja im ponudim sve što imam;

Ali, Gospodine, dogodilo se jednom ili dvaput da oni koji su čitali ove poruke, i tomu se radovali, htjeli su o tome porazgovarati sa svećenicima, očekujući da će se i oni obradovati. Ali na njihovu žalost svećenici nisu pokazivali zanimanje. Zapravo, oni su ih obeshrabrili.

Vassula, to su oni koji me ranjavaju i probadaju me skroz naskroz; nepodnošljivo trpim videći kako me moji odbijaju; oni nemaju ništa da ponude mojim jaganjcima;

Ipak, Gospodine, unatoč nepovoljnom stajalištu i nedostatku oduševljenja od strane svećenika, ove to ne obeshrabruje, jer oni zaista nalaze mir u Tebi. A oni se bolje osjećaju, osobito kad shvate da ništa ne znaju o ukazanjima i pitaju se zašto Crkva ne govori više o tome. Jedan od njih je razložio da se ovakve stvari drže skrovito i samo u njihovim krugovima.

da, Vassula, moje svećeničke duše guše moja današnja djelovanja; kćeri, rekao sam i opet kažem da oni drže ključ znanja, niti oni ulaze, niti dopuštaju onima koji bi željeli ući! oni zatiru put sumnjičenjem, sumnjama i licemjerjem, izgubio sam ih kao djecu, njihova ih je pamet zaslijepila i oni gube put k meni;

- ljubljena, žrtvuj sve[19] što sada imaš i moli sa mnom;

Da, Isuse.

“Oče,

neka mir bude u njihovim razgovorima,

oprosti im njihovo licemjerje,

Oče, nemoj ostati po strani kad me budu progonili,

dođi, dođi u moju obranu,[20] budi uza me,

prosvijetli ih i uči ih,

daj da spoznaju svoje pogrješke,

Ti si Pravedni,

namjesto toga obasjaj,

da Te hvale i kažu Ti,

‘velik je naš Bog Svevišnji,

koji želi gledati svoju djecu u miru,

slava Bogu koji je sišao da nas sjedini,

slava Bogu koji dolazi objaviti svoja sadašnja djela;

Amen;”

dođi, ljubljena, vidjet ćemo se poslije; sada misli na moju nazočnost; ja te ljubim, kćeri;

Da, Gospodine, mislit ću.

11. prosinca 1987.

cvijete, nikad ne sumnjaj da sam to ja, Isus, tvoj Spasitelj; pogledaj i osvrni se unatrag gdje sam te našao;[21] našao sam te u bijedi u kojoj su još uvijek tolika moja djeca! dođi, Vassula, vidiš li ovo raspelo?

(Isus je mislio na drveno raspelo od maslinova drveta iz Jeruzalema, koje je bilo pokraj mene na bilježnici. To je ono koje ne ispuštam noću iz svoje ruke.)

da, moja Vassula; uzmi ga sada u svoju ruku; podigni ga do mojih usana; da, podigni ga;

(Kad sam podignula raspelo do njegovih Božanskih usana, Isus ga je blago poljubio.)

hoćeš li ga i ti poljubiti?

(Ja sam poljubila raspelo.)

Podigni ga sada; ja ga blagoslivljam... ja vas sve ljubim, ljubljeni moji;

12. prosinca 1987.

Moj Bože! Mora da Ti je doprlo do uha, Gospodine, zbog čega sam sada optužena. To je već treći put da me Jehovini svjedoci optužuju. Dvaput prije, tvrdeći da je ovo đavolsko djelo (a da ga nisu čitali); a ovaj put da sam opsjednuta od palih anđela iz prošlosti! Gospodine, zašto? Zašto se kršćani tako razlikuju jedni od drugih? Što je pošlo naopako?

nikad moja Crkva nije bila u takvoj zbrci; sjeti se riječi svoje Svete Majke:

“zbrka Garabandala uzeta je kao prispodoba, da bi se vidjelo kako je današnja Crkva u zbrci; to je vladavina zbrke;”

Moj Bože, tako sam tužna, tako tužna, Gospodine.

ti se žalostiš zato što me osjećaš, ti me počinješ upoznavati; kako se radujem kad ti shvatiš zbog čega trpim; Vassula, ja i njih ljubim, ali oni su zavedeni od Sotone; on ih je zaslijepio; tako zaslijepljene on ih vodi na drugu stazu i u svojoj zabludi ne samo da ne štuju moju Majku kao Kraljicu Neba, nego ne poštuju ni Petra, ni vlast koju sam mu ja osobno dao nad svim mojim jaganjcima; oni također progone moje cvjetove i osuđuju svako moje današnje nebesko djelovanje; Sotona ih je ojačao u pogrđivanju svega što ne razumiju; zaustavio ih je u traganju za Istinom, njihova učenja uvukla su se među vas, ljubljeni moji, i to su oni na koje sam vas upozoravao;[22] oni vole moje milosti, dane mojoj djeci, nazivati „sotonskim ručnim radom“, odbijaju vašu Svetu Majku;

Vassula, to te nikada ne bi trebalo navesti da ih sudiš, namjesto toga nauči reći: “neka im Gospodin bude sudac i neka ih ispravlja;”

ljubljena moja, kraj vremena je na dohvat ruke; rekao sam da ću vam dati znakove i opomene; trpim gledajući ih[23] kako se izruguju mome temelju[24] i kako ne slijede ništa drugo nego svoje vlastito učenje; oni su ti Kaini, pogibeljni za moje Abele; zapreka onima koji žele da rastu u mojoj Kući; varljiva zublja u zavođenju moga naroda, otvrdnula stijena; oni su se pobunili protiv mojega temelja; kako im onda mogu ponuditi kraljevstvo na zemlji, kad su prihvatili učenje koje proizlazi od Kaina?

ja ću vas uskrisiti i vaše će duše doći k meni; u moje ruke! niste ništa drugo nego prolazna sjena na zemlji, jedno obično zrnce praha koje će biti sprano s prvim kapima kiše; nisam li ja sam rekao ove riječi: da u Kući moga Oca ima mnogo stanova, i ja ću ih pripraviti za vas, zato gdje sam ja, tamo možete biti i vi? k meni ćete doći, u moju Kuću će doći vaše duše![25] Vassula, oni spletkare protiv moga temelja; oni pokušavaju uništiti moju vladavinu; ljubim te; ne plači, cvijete;[26]

ja ću vas okruniti svojom trnovom krunom... a i koplje je među njima; oni kuju urotu protiv moje Kuće, sjedinjenje za sjedinjenjem samo kako bi se stalo na kraj Petru!

O Bože! Ne, Gospodine!

okupite se, zajedno, ljubljeni moji; ojačajte moju Crkvu; sjedinite se, ljubljeni moji, budite zajedno opet, budite jedno; cvijete, ostani budna,

Ljubav će vas otkupiti, ljubljeni moji; dođi cvijete, otvori se; otvori se i dopusti mi da u tebe izlijem svoju snagu koja će te podignuti i ojačati, da bi mogla zgaziti moje neprijatelje; zapamti, ja, Gospodin Isus Krist, pred tobom sam;

(Ova me poruka jako uzbunila.)

Jedva čekam da je čuju, hitno je!

[1] Što znači da je sve ono najgore skriveno.

[2] Očito da nas Bog podsjeća na naše grijehe samo onda ako nismo tražili oproštenje i nismo se pokajali. Kad se to jednom učini, udjeljuje se oproštenje i Bog nas više nikad ne podsjeća na naše stare grijehe.

[3] To podrazumijeva ovu Božju Poruku mira i ljubavi.

[4] Bog je iznenada neopisivo zajauknuo...

[5] Bog je vikao jako glasno, kao nekomu tko je daleko i čini se ne čuje, a onda je počeo moliti …

[6] Bila sam tako potresena, da više nisam znala za sebe. Isus je nastojao pomoći mi.

[7] Na grčkom: “ukazanja su se tamo dogodila”.

[8] Bog je ovo izrekao na tako nježan način da samo on može tako govoriti, nitko drugi.

[9] Bilo je tada iznad njihova razuma da shvate i vjeruju da je Isus, Sin Božji, među njima, kao što sada neki ne mogu vjerovati da ovo Božansko djelo dolazi od Boga.

[10] Božji svijet.

[11] Simbolizira trpljenje duše.

[12] Svijet.

[13] Vidjela sam Isusa ranjena mojim riječima. Osjećala sam se užasno.

[14] Željela sam otići u krevet i prespavati svoju grozotu.

[15] Ovaj nadnaravni pristup i svi ovi događaji.

[16] Isus je ‘eksplodirao’, pokazujući mi kako on trpi.

[17] Riječ 'licemjerje' ovdje je upotrebljena ovako: Radi se o sjedinjenju Crkve. Obično kad crkvene vlasti pomisle da su kadre naći rješenje, što se dogodi? Onaj koji se sastaje s drugim očekuje da taj drugi bude onaj koji će dati 'nešto'. Na kraju završi tako da nitko ne daje mnogo. To mi je Gospodin obznanio prošle noći.

[18] U molitvi.

[19] Da ostavim svoje kućanske poslove, koji su zaostali, objed svoga sina, svoga muža koji je veoma bolestan, vjerojatno ima hepatitis; ja sam se spremala poći.

[20] U obranu njegove riječi, ne mene.

[21] Dana mi je jedna kratka slika prošlosti.

[22] Krive religije.

[23] Jehovine svjedoke.

[24] Crkvi u Rimu.

[25] Jehovini svjedoci zbrkano vjeruju da će čovjek živjeti stalno u raju na zemlji; i da naša duša umire kad mi umremo.

[26] Kad osjetim da je Isus tužan, i ja postanem tužna.