Poruke od 1. do 13. ožujka 1988.

1. ožujka 1988.

Isus?

ja sam;

(Vidjela sam Isusa gdje stoji kraj mene.)

svaki put kad me vidiš, osmjehni mi se; da, cvijete, ostani kraj svojega Spasitelja; dođi, hajdemo se moliti Ocu;

“pogledaj, Oče,
što imaš pred svojim očima,
Ti imaš grješnicu,
oprosti mi Oče,
jer nisam dostojna svih ovih danih mi milosti,
ne zaslužujem ništa, jer sam sama Ništa,
dopusti ovoj Ništici da se osloni na Tebe
u Tvojoj bezgraničnoj dobroti,
ja Te ljubim, premili Oče,
unatoč svoj svojoj grješnosti i ništavosti,
potrebna mi je Tvoja snaga da bih mogla raditi
i ispuniti sve ono što mora biti ispunjeno
Tvojom milošću, amen”

ah Vassula, traži sve moje krjeposti, slijedi ih i rasti u njima; ja, Gospodin, ljubim te unatoč tvojoj ništavosti; osloni se na mene u svako doba, ja ću te potpuno poduprijeti; pouzdaj se u mene i dopusti mi da te slijepo vodim do kraja; povremeno ću staviti svoj križ na tvoja ramena da ga nosiš; ja i ti, ti i ja, ja ću se odmoriti u tebi, a ti u meni; ja sam sav Vjernost i nikad te ne ću ostaviti!
ugađaj mi više posvećujući potpuno svoju dušu mojim djelima, moraš uistinu držati svoj zavjet, svoj zavjet vjernosti; da! O, kako sam čekao na te riječi od tebe, čeznuo sam čuti od tebe ove riječi,

Gospodine, pomozi mi održati moj zavjet,
ja sebi ne vjerujem!

ne boj se, ja ću te uvijek podsjećati jer ja poznajem tvoju beskrajnu slabost; ti si krhka, ali ja ću poništiti tvoju slabost svojom snagom; sjećaj se moje nazočnosti; mi, nas, uvijek, za vijeke vjekova;
ljubi, nadaj se i imaj vjere; ja, Gospodin Isus Krist, nikad te ne ću ostaviti;

2. ožujka 1988.

Izmolila sam svoje tri molitve.

hvaljen Gospodin! slava Bogu!

(To je bio sv. Mihael.)

Isus?

Ljubav je ovdje; slavite moje Ime; oživite moju Crkvu; obnovite moju Kuću; ukrasite moj vrt! prestanite činiti zlo!
Crkva će oživjeti i Mir će biti među svima vama;
Vassula, želim da budeš savršena... budi bezazlena; ja ljubim djecu zbog njihove bezazlenosti, oni nemaju pakosti; dođi, dođi i oprosti svima onima koji te odbijaju; neka njihov grijeh bude kao voda koja je protekla; cvijete, ja ću uresiti tvoju dušu da razoruža one kamenih srdaca; daji! daji! daji im, zamijeni zlo ljubavlju; budi moj odsjaj!
O, Petre, moj Petre! vodi, ljubljeni od moje duše, moje stado natrag u cjelovitost! Petre? pogledaj u mene; pogledaj, ljubljeni, u moje lice; časti mene, svoga Boga; Ljubav i odanost sada se sastaju, pravednost i mir sada su na tvojim vratima; izbavljam sve one koji prionu uza me; ja sam tvoje utočište; pogledaj oko sebe, Petre, nisi li vidio? nisi li primjetio? oči su mi se umorile gledajući kako Kaini ubijaju moje Abele; jer, dao sam im uši, ali oni odbijaju da čuju; dao sam im oči, ali oni odbijaju da vide; njihova su srca otvrdnula; oni traže svoju slavu, a ne moju; O, Petre, kako sam umoran... Ljubav nedostaje... slavi me, Petre! slavi me, ljubljeni;

Isus je Petru govorio pun ljubavi. Naš je Gospodin izgledao tako tužan i umoran, dok je govorio Petru, doimao se kao netko tko zna da se može osloniti na njega.

3. ožujka 1988.

Vassula, ukrasi moju Crkvu, uđi u moje prebivalište bosih nogu; ponesi sa sobom moju Poruku; ne gledaj ni lijevo, ni desno, koračaj sa mnom;
Crkva će oživjeti i u Kući svojega Oca okupit ćeš ih blagoslivljajući ih, a ja ću ih izbaviti od zla, i ja, Svevišnji, bit ću među vama, a ti ćeš govoriti iz mojih usta; priđite k svome Bogu, svi vi koji me želite i nasitite se mojim plodovima; dođite, svi koji me ljubite i slijedite moje putove;
dođite i nasitite se; blagujte moje plodove i čeznut ćete za njima još više; dođite svi koji ste žedni, pijte i žeđat ćete još više; tko god slijedi moje krjeposti, nikad se ne će zastidjeti; tko god radi kako ja želim, slavit će mene;
ah, Vassula, zar ću te ja ikad ostaviti? poslušaj opet, a ja ću ukrasiti svoj vrt; zaliti ću svoj voćnjak, natopiti svoje cvjetne lijehe i učiniti da učenici zablistaju; svaku ću riječ ja napisati; ja, Gospodin, uvodim te u spoznavanje mojih tajna zbog svojih probitaka i svoje slave;

Ljubljeni Oče, ljubim Te bezgranično. O da, zaista!

dođi, zapamti, mi nas...

7. ožujka 1988.

Pogledala sam na Objavu i bila pogođena njezinom veličinom. Ovaj ogromni posao na tolikim stranicama, na stranicama koje ja nikad ne bih mogla uraditi sama u tako kratkom vremenu. Čudan me osjeća prožeo. Nešto poput potresa! Učinilo mi se da sam tek tada počela dublje shvaćati. Uplašila sam se.
Isuse, zar smo mi zaista radili zajedno?

Vassula, da, mi smo radili zajedno! hoćeš li me sada poljubiti?

(Ustala sam, tresući se, sva smetena, uputila sam se k slici Svetog Lica i poljubila Isusa.)

vidiš? vidiš kako se osjećaš kad samo malo podignem veo koji sam ti stavio na oči? dođi, nikad ne sumnjaj u moje providnosno djelovanje, ono je sve za obnovu moje Kuće i okupljanje mojih jaganjaca; za zalijevanje mojih cvjetnih lijeha; dođi, ja, Gospodin, uvijek ću te podsjećati na svoju nazočnost;
Vassula, mi, nas?

O, da, Gospodine, mi nas.

dođi;

8. ožujka 1988.

Petre! ja sam ti sada na samim vratima; proslavljaj moje Tijelo; ja ću sjediniti svoje jaganjce, čak i one koji nisu od ovog stada; ja zovem i oni će prepoznati Pastirov glas; vrijeme leti i moj je povratak sada već jako blizu; Ljubav će se vratiti k vama kao Ljubav i moje Kraljevstvo na zemlji bit će kao i na Nebu; jer će se Pravednost, Ljubav i Mir izliti s Neba na vas, svijete!
Vassula, budući da sad znaš koliko ovisiš o meni, svome Bogu, hoćeš li se moliti više? volim tvoje jednostavne riječi, kaži mi,

“ljubim te, Gospodine,
dišem za Tebe, smijem se za Tebe,
nadam se u Tebi, vjerujem u Tebe,
Ti si moja radost, moj ponos, moj mir;”

da, reci mi to, meni svome svetom drugu, dijeli svoje dane sa mnom; kako želim da moja djeca shvate moju živu nazočnost; ja sam uza njih uvijek tako nazočan, svuda, u svako doba; kad bi oni samo to shvatili, manje bi padali, manje bi griješili; reci im, želim da budu prisni sa mnom; dođi, ljubim te, i ti ljubi svoga Učitelja, također;
govorit ćeš iz mojih usta, namjesto trnove krune, ovjenčat ćeš svoga Boga vijencima ljubavi i mira; a ja, Bog, iz svoga Nebeskog dvora izlit ću na svoj svijet puninu, ljubav i mir;
maleno dijete, primi mir od svoga Boga; ja sam te vodio, moja Vassula, ja sam te oblikovao i sada nastavljaš sa mnom, tvoja ruka čvrsto u mojoj ruci, u moje krvareće Tijelo; slijedi me i zapamti, ne gledaj ni lijevo ni desno, koračaj ravno da bi izvršila svoj zadatak;
ne boj se, ja ću ukrasiti tvoju dušu kako bi mogla istjerati i razoružati moje neprijatelje; ja, Bog, među svima vama sam, na samim sam vam vratima! sa sobom imam tri krune, krunu mira, krunu ljubavi i krunu pravednosti;

9. ožujka 1988.

Gospodine, jesi li čuo? Otac Vassili se promijenio. Sada kaže da je sve ovo od đavla. On također kaže da Ti dolaziš samo k onima koji su Ti savršeno vjerni, ali ne i k nevrijednima.

dijete moje, evo još jednog koji mora naučiti vjerovati u moje beskrajno milosrđe, u moje beskrajno bogatstvo; piši moju poruku za njega;

zašto gaziš moj cvijet? nisam li ti dao oči da vidiš i uši da čuješ? nisi primjetio? ja sam Gospodin, Isus Krist, ljubljeni Sin Božji; to sam ja, to sam ja koji sprječava visokom drveću rast, a dopušta niskom da raste; štuj moja današnja djela, vjeruj u moja providnosna djela; dao sam ti svoje dijete da te kroz moja djela prosvijetli; ja, Gospodin, neizmjerno sam bogat; ne boj se, kako bih ja mogao gledati svoje jaganjce raspršene? ja sam došao naći ih i nahraniti ih, došao sam uljepšati svoj vrt, došao sam navodniti ovu divljinu; ne gazi moga cvijeta, dođi k meni i pokaj se; ne slušaj Sotonin glas; ljubim vas beskrajno i s tog razloga došao sam vas sve sjediniti, svijete! koračaj sa mnom, svojim Bogom, ne premještaj niti odbacuj moje opeke koje obnavaljaju moju Kuću, Kuću koja je danas u ruševinama; nikad ne sumnjaj da sam to ja, Bog!

Vassula, osloni se na mene, budi kraj mene, daj da moja ruka čvrsto uhvati tvoju ruku; ja, Gospodin, ljubim te; mi, nas?

Da, Gospodine Isuse.

onda dođi;

10. ožujka 1988.

Isus?

ja sam; mir s tobom; jesi li voljna nastaviti raditi za mene, Vassula?

Da, voljna sam nastaviti, da, ako je to volja Božja.

ja sam Bog, malena moja; to sam ja, Isus, koji te hrani; želim da ukrasiš moj vrt; želim da oživiš moju Crkvu; slijedi me i ja ću djelovati u tebi, kroz tebe; utaži moju žeđu;
oltaru! održavaj moj plamen raplamtjelim, da zagrijava ove ledene vjetrove koji prodiru u srca moje djece; O, naraštaju, pao si tako nisko kao što je pala Sodoma! a tvoj rod Kainov je rod! malo ih je poput Abela; naraštaju srca otvrdnulog; a znaš li zašto, svijete? zato što među vama nedostaje ljubav; zaboravili ste mene i ne vjerujete u moja današnja providnosna djela;
da, svijete... nema više onih krjeposnih vremena kad je blagoslivljanje bilo s radošću pozdravljano; griješno doba, ja ću te oživjeti! ja ću u vaša mrtva srca uliti svoju životnu snagu koja će vas ozdraviti! O, kako vas sve ljubim!
piši;

Da, Gospodine.

(Bog je bio ranjen i tužan. Da on nije samo milosrđe i blagost, mogao bi nas lako udariti i dokrajčiti. Ali zbog svoga beskrajnog milosrđa i bezgranične ljubavi, on nas sažalijeva, oprašta nam i liječi nas.)

da, sve vas ljubim, untoč tomu što ste postali; zar ću vas ja ikada ostaviti? nikad!

11. ožujka 1988.

slava Bogu!

(Nakon što sam izmolila svoje tri molitve, s Neba sam čula rajski glas koji je rekao: “slava Bogu;“ a to je onda bilo i napisano;)

Isus?

ja sam; ja sam kraj tebe; moli se, ljubljena, za obraćenje Rusije;
Rusija će biti uskrišena mojom Božanskom rukom, i u tom vrhuncu svetosti, dok moja ruka bude nad njom, zagrijavajući njezino hladno srce i oživljavajući je, ustat će ona iz nepomičnosti smrti i svoga svijeta tame u moj svijet mira i svjetlosti; s gromkim klicanjem objavit će svoju radost, gledajući svoga Spasitelja kraj sebe; ja ću je podignuti k sebi, i moj plamen ljubavi upalit će njezino srce, čisteći je, dovodeći je u potpuni zanos mnome, svojim Bogom;
O Rusijo, moja Rusijo! kako te ja, Bog, ljubim, kako sam plakao gledajući te mrtvu; prolijevao sam gorke i čemerne suze nad tobom, ljubljena, kad sam te izgubio i cijelo te je Nebo oplakivalo; zašto, zašto si me, ljubljena odbila, probadajući moje Srce puno ljubavi i nježnosti;

(Osjetila sam Sv. Mariju kraj sebe.)

mir tebi, dijete moje; ja sam tvoja Sveta Majka; moli za svoju sestru, jer je Bog danas uz nju i uskoro će njegova Božanska ruka taknuti njezino hladno i mrtvo srce; O, svijete! Bog će oživjeti tvoju tako neljubljenu sestru; budi budna, kćeri, jer vrijeme njezine slave je blizu;
Petre! moj tako ljubljeni, Petre? da, Vassula; godinama sam se zauzimala da posvetiš Rusiju; Bog i svi sveti mučenici čuli su sada tvoje molbe i vapaje; nisu bile uzaludne sve tvoje žrtve, ljubljeni; nisu suze bile prolivene nizašto, te suze bile su melem za Isusovo ranjeno Srce; slava Bogu, Petre; Isus je na samim tvojim vratima, kuca;
mir s tobom; mir sa svima vama; sve vas ljubim;

13. ožujka 1988

Moj Bože,
hvala Ti za sve milosti
koje si mi dao
da budem s Tobom
na ovaj osobiti način i tako blizu Tebe. Amen.

Vassula, ove su ti milosti dane zbog mojih probitaka i zbog moje slave; dopusti da te upotrijebim; spoznaj što je tvoj zadatak; dođi, ja ću ti pomoći;
Vassula, moja je volja bila da te nadahnem; imaj vjere, dijete moje; moja je volja bila da nadahnem svoga Ivana da zatraži Novu Pedesetnicu; ovo nadahnuće silazi od Mudrosti i ja, Bog, ustanovit ću Novu Pedesetnicu na istim temeljima svoga Temelja; ja ću vas sve sjediniti i pod jednim pastirom okupit ćete se, svijete, i ja ću tako ustanoviti svoje Kraljevstvo; moja će Kuća vladati u miru i ljubavi i moj će svijet biti nanovo rođen, vratit će mi se kao djeca, nevina, bez pakosti; to će biti Veliki povratak, Preporod, Zov Pastira, Nova Pedesetnica, kao na početku kad je kršćanstvo još bilo u ranoj dobi, nejako, nevino, bez sebičnih probitaka; ah, svijete! samo čekaj i vidjet ćeš;
Vassula,

Da, Gospodine?

osjeti me, ja sam kraj tebe; vjeruješ li to, dijete, premda me ne možeš vidjeti svojim tjelesnim očima?

Da, Gospodine, vjerujem, jer si me Ti učio kako te vidjeti očima svoje duše, a također i osjetiti te i čuti te, i ja jednostavno vjerujem.

kako te ljubim kad vidim kako me tvoje oči traže, jer ja znam da sa sobom imam jedno puko dijete, nemoćno, i jedno ništa; žao mi je, Vassula, što te držim među vukovima; nikad te ne ću ostaviti samu; blagoslivljam te, dijete; dopusti da te vodim do kraja, da?

Isuse, Ti si tamo gdje Te vidim, zar ne?

da, ljubljena, imaj moj mir;

Mi, nas, Gospodine?

da, mi, nas;