Poruke od 1. siječnja i 2. veljače 1999.

OSTANI U ČVRSTOM JEDINSTVU S MOJIM SRCEM

1. siječnja 1999.

Ovih posljednjih mjeseci Gospodin mi je pokazao kako moram ostati povučena da još više uđem u svetu kontemplaciju. To je također plod sjedinjenja! Što bi moglo biti uzvišenije nego biti u zagrljaju Svetoga Jedinoga? Što bi Bogu moglo biti draže nego dopustiti da nas posjeduje njegovo Veličanstvo i učiti kako da mi posjedujemo njega.

Ova povučenost u mir donijet će rast u božanskom sjedinjenju, snagu za nastavak onoga što mi je Otac odredio, gorljivost i žeđu za spasenjem duša.

Također sam primijetila da je Bog sada usmjerio svoj pogled na moje služenje, unatoč mojoj slabosti. Njegove su upute bile usredotočene na ono što bih još morala učiniti. Drugim riječima, poruke su postale osobnije, premda bi se Bog tu i tamo obratio čitavoj svojoj Crkvi.

Voljela bih također dodati da mi je dušu spopao užas videći da ljudi meni daju pohvale. Svaki put kad mi se učini da se neka osoba usredotočuje više na mene nego na riječi našega Božanskoga Učitelja, to bi me odmah odvuklo više u zagrljaj Božje ljubavi. Od te posebne pažnje, koja mi je ponekad pridavana, postajalo mi je zlo...

Bog mi je jasno dao na znanje da svaka nesabranost, rastresenost, koja dolazi od svijeta ili ljudi, može postati pogubna za mene i odvući me iz zagrljaja Ljubavi, mjesta u kojem želim ostati.

Primila sam oceane milosti, oceane darova, ali jesam li ja Boga dovoljno hvalila, ili sam bila nehajna prema njegovim darovima?

Moja Vassula, čvrsto ostani na onome što ti prenosim u tvoj um i osloni se na moje Srce. Ja sam tvoja Stijena! Da...

Taj "Da" bio je potvrda na moje osjećaje.

Ja te želim za sebe! Tijekom ove godine želim da se moja ljubljena dade na slatki počinak kontemplacije, povlačenjem od meteža svijeta, ulazeći u moj nebeski zagrljaj. Ti ćeš me oneraspoložiti ako se usprotiviš mojoj volji! Ja želim da počineš zbog moje slave, ali također zbog koristi za moju Crkvu. Dođi ponekad k meni da zapišeš moja kazivanja. Ja te tako mogu upotrijebiti da se moja Crkva obnovi, da se uvećava u milosti.

Još sam ti na samom početku pokazao svoju umornost i pitao jesi li voljna dati mi počinka. Sada ti kažem:

Tada mi je naš Gospodin srdačno izrekao ove riječi:

"Moja je ljubljena moje Nebo, slatki miris moje Kuće, koja uživa moju naklonost. Ona je pjesma mojih anđela! Oh, što ja ne bih učinio za nju!"

O neizmjerni i uzvišeni Bože! Kako možeš gledati na ovo svoje neizrecivo nevrijedno i pobunjeničko stvorenje?

Ja, Isus, dostatan sam da učinim svakoga svjesnim moje moći i mojega neizmjernog milosrđa...

Odijeli se od ove vatre (Isus je naglasio tu riječ pokazujući na svoje Presveto Srce) koja ižaruje iz mojega Srca i utrnut ćeš se! Ja te mogu održati žarkom i gorućom, oživljavati gorljivom ljubavlju prema meni, mojoj Kući i mojemu kućanstvu! Ja mogu vratiti u život svakoga i voditi ga nitima ljubavi u savršenost...

Gospodine Bože, uvijek se bojim ljudskih hvala upućenih meni i uvijek sam zabrinuta jer Te takvo što pogađa. Uvijek sam nastojala čuvati se tih svjetovnih izljeva ljubavi, jer si mi od samog početka dao shvatiti moju posvemašnju grješnost i kako sam zapravo posljednja od svih. Tvoje su riječi bile poput čekića koji je udarao u mojoj duši, usijecajući ih u moje srce. Tu i tamo podsjećao si me na moju ništavnost te da ću, ako se usudim podignuti glavu samo za trenutak, izgubiti Tvoje Srce i sve božanske milosti.

U svojoj posvemašnjoj ljubavi Ti si me držao uz svoje Presveto Srce i tako, štiteći me, učinio da Te razumijem da ćeš Ti, ako ja ostanem ništa, imati veliko zadovoljstvo u toj mojoj samozataji, jer ćeš Ti učiniti SVE i biti SVE!

Još u ranom djetinjstvu đavao se običavao pojavljivati kao veliki crni pas koji reži i koji je spreman rastrgati me na komadiće. Ali Tvoja uvijek moćna pomoć štitila me. Tvoja stalna nazočnost čuvala me, vodeći me u božansko jedinstvo Tvojega Srca, gdje sam ostala nerazdvojivo sjedinjena s Bogom. Biti vođena na takav neopisiv način sve do dana današnjega, izgleda mi kao san...

Zaručniče duša, ljubim Te!

Pogledaj to Srce koje te je odabralo! Isto ono koje je bilo probodeno... Ti si kušala to, osjetila, čula! Moja vlastita, dijete moje, još uvijek naš posao nije završen, jer moja Krv nastavlja teći u rijekama iz mojega Srca.

Ti si moje jedino dobro, što mogu učiniti za Tebe?

Slušaj i piši: Mnogi su moji sluge opustošili moj vinograd i moje su se ovce razbježale. Mnogi su od njih sveli moju Kuću na ruševinu, na pustoš... I oni to znaju! Nema mira među njima. I oni to znaju! Ja sam razočaran njima i zato me oni ne žele čuti. Mogu li ih njihovi zavjeti osloboditi od njihova grijeha?

Ne, moj Gospodine. Ja mislim da ne mogu, jer grijeh je grijeh!

Oni se moraju držati mojih putova i pokajati! A onda, poput mirisa smirne, njihov će se miris dizati i namirisati moju Kuću! A onda ću ja odgajati svoje sinove (sluge ili pastire) i s radošću čekati njihovu dobru žetvu.

Najednom se naš Gospodin okrenuo k meni, pa kad je rekao: "Povjeravam ti svoje sluge ..." osjetila sam kao da je čitavu Crkvu skinuo sa svojih pleća i stavio je na moja.

Povjeravam ti svoje sluge... Tvoj će Stvoritelj slušati tvoje molitve. Zagovaraj za njih, moli se i zamoli Oca, čija je popustljivost velika, da im oprosti! Ne odgađaj... Ne znaš li da Otac čuje čak i tvoja djetinja brbljanja i velikodušno odgovara tim molbama? On te je obdario mnogim milostima. Tvoja je prednost što si uvijek tako slaba, a i tvoja velika grješnost, natjerale su ga da istupi sa svojega prijestolja.

Gospodine, uzmi moju volju i sve što bi dalo više slave Tvojemu Imenu. Ti si moj kraljevski banket.

Donositi i davati hranu siromasima naša je radost! Ostani u čvrstom jedinstvu s mojim Srcem i slušaj njegovo kucanje...

BOJ SE ONOGA KOJI MOŽE UNIŠTITI I TIJELO I DUŠU U PAKLU

20. siječnja 1999.

Gospodin mi je dao viđenje. Vidjela sam neke dječake, između osam i deset godina, kako se igraju na vrlo opasan i glup način. Hodali su rubom izbočine koja je okruživala zgradu visoku oko sedam katova.

Neki su se dječaci sakrili iza vodovodnih cijevi, kao da se igraju skrivača, igre koja se igra izvan kuće. Ispod njih je bila provalija. Neki je pak dječak jednostavno iskočio kroz prozor na susjednu zgradu. Zatvorila sam oči, ne usuđujući se niti pomisliti kako bih mogla vidjeti da neki od njih pogriješi, oklizne se i padne. S obzirom na visinu, pad bi bio smrtonosan. Bila sam u strahu za njih i nisam shvaćala zašto riskiraju život u tako opasnoj igri.

A onda sam shvatila zašto se nisu bojali. Zato što nisu vidjeli, nisu razumjeli, niti shvaćali opasnost!

Vassula, dajem ti svoj mir u ovoj osmini jedinstva! Ja, Bog, pozvao sam te u život mira! Pa, što si vidjela, kćeri? Što si promotrila? Jesi li čula kako sam prije rekao ove riječi: "Ne boj se onih koji ubijaju tijelo, ali ne mogu ubiti dušu! Nego boj se onoga koji može uništiti i tijelo i dušu u paklu!"

Daj da ti objasnim ovo viđenje: Dječaci koje si vidjela neki su od onih koji su kraj tebe, i koji su bili potaknuti Duhom da slijede moje Poruke, a ponudili su i svoju pomoć. Danas ih Sotona rešeta i vodi ih, a da oni to i ne shvaćaju, da se igraju opasnih igara. Ako padnu, njihova će duša biti smrtno ranjena.

Ali ako poslušaju mojega Duha stat će na kraj svojim nedjelima i živjet će! Pa?

Koji je najveći zakon koji sam dao u Svetome pismu? Nije li to: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe?" Do dana današnjega svi ti (Gospodin mi ih je naveo po imenu) koje si vidjela u viđenju koje sam ti dao, misle da su pravedni. A ako jesu, neka to pokažu svojom dobrom voljom, poniznošću i velikodušnošću svojim djelima i svojom ljubavlju jednoga prema drugome. Neki od njih nisu pokazali poštovanja prema onima koji su siromašni i nemaju poštovanja prema osobi koju sam izabrao da nosi moje Riječi ("Pravi život u Bogu") i koja se brine o mojim probitcima. I da! Kao i u viđenju, kad bi ih i opomenula, oni ne bi poslušali...

U međuvremenu, kao ti u viđenju, i ja drhtim od straha da bi njihov pad mogao biti smrtonosan! Moja djeca, koja su bila pozvana i potaknuta Duhom Svetim, sada popuštaju šablonama.

A ipak, da su dopustili mojemu Duhu Svetome da im bude vođa, oni ne bi bili u opasnosti. Zbog toga oni moraju doći k meni i pokajati se. Ne smiju zlouporabiti moju dobrotu i moju tolerantnost, nego ih moraju uporabiti da ih vodi k pokajanju. I bilo bi im oprošteno, i ne bi izgubili moje Srce.

Obećajem da onaj koji se odluči činiti dobro, koji iskazuje meni čast i sklopi mir sa mnom i s bližnjima, da će zadobiti mir i doći do spoznaje da je u svojoj slabosti i u svome spavanju bio zaveden na pogrješan put.

Ne želim više nikakve muke ni od koga! Niti ću ja ikoga zavaravati da misli kako je on pravedan! Ponavljam svoje opominjanje! Ne zavaravajte se razmišljajući da ste vi u pravu!

Kad čovjek radi ili odluči raditi za mene, mora me slijediti po mojim stopama noseći moj Križ čitavim srcem, s dostojanstvom i radošću. Kada to tko učini s dobrom voljom, taj će biti pravilno nagrađen za sav rad koji je dobro učinio u moje Ime. Nitko nije ničiji gospodar!

Drugim riječima Isus misli da nitko koji u skupini radi za Boga ne smije biti diktator, naređivati ostalima i sve "filtrirati".

Ja sam jedini Gospodar. Ja ih potičem na pokajanje i da se okrenu k meni i dokažu mi svoju dobru volju.

Vassula, uvijek se posavjetuj sa mnom i ja ću ti odgovoriti. Blagoslivljam te! Prioni uz Nadu!

Što znači: "Prioni uz mene!"

Hrabro, kćeri! ic

Ta je poruka dana dvjema osobama članovima "Pravog života u Bogu". Ja osobno nisam znala da je bilo nekih neslaganja i prepirki. Znala sam o kojim je osobama riječ nakon viđenja, a naš mi je Gospodin dao na znanje tko su te osobe.

Jedna je osoba posebno 'gazdovala', a Isus nije bio zadovoljan. Niti je bio zadovoljan drugima. Bili su u opasnosti od smrtonosnog pada i zato je Bog, u svojoj neizmjernoj ljubavi, intervenirao.

TI SI ZAPALIO SVE NARODE SVOJOM BOŽANSKOM SLAŠĆU

20. siječnja 1999.

Moja Vassula, kaži mi, ima li u svijetu ili oko tebe išta što bi tvojoj duši dalo sjajniji i zanosniji ushit od ovoga kad si sa mnom, samo sa mnom? Što ti moja nazočnost daje?

Dok sam tražila prave riječi, osjetila sam kako je Duh Sveti došao nad mene...

‑ predokus blaženog viđenja;

‑ razmatranje Tvoje Slave;

‑ stalno prisutnu radost koja je dana svecima sa zaslugama. Ja nemam ni jednu.

‑ intelektualnu svjesnost da u tvojoj uzvišenoj svjetlosti, Ti, Bog, koji ispunjavaš sve stvari i nisi zapriječen njihovom ograničenošću te možeš boraviti u meni...

‑ u Tvojoj nazočnosti nalazim radost, svjetlo, čeznutljive uzdahe, čežnju da uvijek dublje prodrem u kontemplaciju, tako da mogu vidjeti ono što ni jedno oko nije vidjelo, ni jedno uho čulo...

Kćeri, drži se mene i zajedno, moja ruka u tvojoj ruci, baš kao kad otac ili rođak vodi mladu do oltara da se sastane s mladoženjom, ja ću tebe voditi u svoje Kraljevstvo, da vladaš sa mnom (2 Tim 2, 12).

Okružena vrevom anđela obuzetih neizmjernom radošću, bit ćeš vođena u vječnu slavu! Još će jednom čitavo Nebo radosno izvikivati i pjevati: "Bog je na djelu! Kliči iz sveg glasa, ti zemljo dolje! Radosno kličite brda! S kraljevskom raskoši Kralj kraljeva našao je zadovoljstvo u svojoj izabranici! Sad kličimo Gospodinu koji ju je stvorio! Veličajte Gospodina svojim pohvalama!"

Da! Dopustio sam ti da čuješ moj glas! Dopustio sam ti da me vidiš licem u lice! A zašto? Zašto sam te ja uzljubio?

Da spasiš naš naraštaj po ovim porukama?

Da pokažem svoje neizmjerno milosrđe svima vama! I s ovime što sam ti povjerio da nosiš, ja ću pjesnički odzvanjati kroz tvoja usta na svakom koraku koji poduzmeš i spasit ću ovaj naraštaj...

Tamjanu i umirujući miomirisu mojega Srca, ti nisi sama. Ja, tvoj Gospodin i Spasitelj, s tobom sam. Ukrasu moje Crkve, podigni oči k meni!

Kad sam podigla, ugledala sam onoga kojega moje srce ljubi, nasmiješenoga, opet pokazujući svoje rupice...

I budi blagoslovljena!

Moj je Ljubljeni čitavo svoje Srce stavio u pjesmu iz ljubavi prema svojemu stvorenju.

Postavio je harfe da odjekuju po čitavome svijetu, da žive pravim životom u Njemu, do vrha ih puni Božanskim milosrđem poput gorskih potoka, da zadovolje svaku potrebu!

Tvoje je Ime, o Sveti Jedini, Prečisti, doprlo čak i do najudaljenijih ljudi! Da! Ti si zapalio sve narode svojom božanskom slašću, odvraćajući ljude od grijeha i utišavajući gunđanja onih koji se protive.

Jesam li ja ikad uskratio nekoj duši svoju ljubav i milosrđe?

Nikad...

Kad ja mamim unutar nekog grada, može li taj grad (duša) pasti? Nisi li čitala: "Postoji Rijeka (Duh Sveti) čije vode osvježavaju grad Božji i posvećuju boravište Svevišnjega!" Ja sam Bog.

JA SAM IZVOR NEIZRECIVE RADOSTI

O Izvore naše duše, kako da opišem način na koji si dopro do nas u našoj bijedi? Evo Te, daješ nam svoju ljubav i milosrđe! Kao zlatne stupove na srebrnu postolju učvrstio si naše noge. Preobrazio si naša lica jednim pogledom oka svojega, čineći da izgledamo poput upaljene svjetiljke na svetom postolju.

Da, zaista, samo Rijeka Života, čije vode osvježavaju grad Božji, za nj ga posvećuju.

Sveto pismo kaže, zapravo to su Tvoje Riječi, Ljubitelju ljudskog roda, ako Te tko ljubi, držat će Tvoju Riječ, Tvoj će ga Otac ljubiti i obojica ćete doći i kod njega se nastaniti (I v 14, 23).

Ja sam Izvor neizrecive radosti i po svojemu neizmjernom milosrđu tvoju dušu želim preobraziti u raj, primjereno našoj Trojedinoj Svetosti! Želim svaku dušu dovesti natrag k sebi, tako da ima pristup u svoje mjesto odmora.

Zato, moja Vassula, za moju ljubav budi odlučna štititi moja poučavanja! Vidiš? Zemlja je dala žetvu! Brda i doline saginju[1] se pred mojim prolaskom! Po ovoj objavi moj se glas čuje! Ne brini se zbog ohola srca. Zapamti, ljubljena moja, da imam moć zbaciti kraljeve i kraljevstva ako mi postanu prepreka.

"Božanska je gora

gora bašanska vrletna.

Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate

na goru gdje se svidje Bogu prebivati"

Jahve će na njoj boraviti svagda!" (Ps 68, 16).

Bog misli kako nitko nema pravo kritizirati onoga kojega je Bog izabrao i u kojem je on odlučio postaviti svoje boravišno mjesto.

Moj ti Duh Sveti kazuje u uho kazivanja slađa od meda, slađa i od meda koji kaplje iz saća, podiže tebe i druge od mrtvih. Vidiš? Spasenje dolazi od mene!

Ljubljena moja, budi primjer drugima i ljubi mojega Duha, jer on će ti jednog dana dati plaću za tvoj rad. I ... ne boj se onih koji vjeruju da imaju moć sve svladati! Jer, ja sam s tobom, i na tvojoj sam strani!

Moja Vassula, opet tražim da budeš poput ljiljana u mojemu Vrtu[2], da mi mirišeš. Miriši mi, izabranice moja, uzdišem za tvojom ljubavi, za tvojim predanjem, za tvojim spokojem. O ti, kojoj sam povjerio ovo blago što dolazi iz mojega Srca!

Čula sam kad je Gospodin ove riječi izrekao glasno i s ljubavlju. Došle su kao uzdah.

Sad ostani u mojemu zagrljaju, miriši mi u svojoj ništavnosti, a ja ću, u svoje vrijeme, namirisati tebe, da budeš moje Nebo! Čvrsto se drži za mene i za ono što sam ti dao badava. Nikad se nemoj umoriti pišući. Ja sam s tobom. ic

MOJE RIJEČI NIKAD NE ĆE PROĆI

2. veljače 1999.

Gospodine, dopusti da pročitam nešto što je sveti Ivan Krizostom napisao. Zapravo, to su Tvoje riječi, Tvoje riječi nama upućene po njemu. Evo što si Ti kazao:

"Ja, tvoj otac, ja, tvoj zaručnik, ja, tvoj dom, ja, tvoj hranitelj, ja, tvoj korijen, ja, tvoj temelj. Što god želiš, bit ću! Ništa ti ne će nedostajati. Ja ću raditi za tebe. Jer ja sam došao služiti, a ne da budem služen. Bit ću tvoj prijatelj i tvoj domaćin, tvoja glava i tvoj brat, tvoja sestra i tvoja majka. Bit ću sve. Samo budi intiman sa mnom!

Ja ću biti siromah za tebe, lutalica za tebe, na križu za tebe, u grobu za tebe. Gore sam molio Oca za tebe, na zemlji sam postao zagovornik kod Oca za tebe. Ti si mi, brate, sve ‑ subaštinik, prijatelj i ud. Što još želiš?"

Ja sam toliko puta odlagao svoje kraljevsko žezlo da vas sve dosegnem i toliko sam puta došao k vama da namirišem vaše glave! S kraljevskom rasipnošću ja sam vam se udvarao, obraćao sam vam se s pjesmom! Vjera i krjepost moj je sveti razgovor s vama u sve dane vašega života.

Svih ovih godina[3] ja sam svoju glavu odmarao na tebi. U tebi sam nalazio radost. Moje je Srce reklo o tebi: "Pretvori je u živi oltar za svoje Mistično Tijelo![4] Daj da se nauči suzbijati sve ono što ne dolazi od tebe. Drži je skrivenom u nama, tako da postane oduševljena žrtva, spremna da bude prodana svijetu i da služi s veseljem."

Ja sam ti u svojoj nježnoj naklonosti i neiskazanoj ljubavi dao mudrost da te poučim, tako da po tebi ispunim svoje naume o svojoj Crkvi. Vidiš, ljubljena moja, s kojom sam gorljivošću sišao na tvoju krhkost da bih tebe, a onda po tebi i druge, okrenuo da postanete čvrsti temelji moje Crkve?

I ja svim svojim Srcem blagoslivljam tebe i sve one koji su postali stupovi božanskog ognja da prenesu moje riječi ovih žurnih poruka i koji s ljubavlju, dobrovoljno koriste sve ono što mogu, s nepoštednom ljubavlju i gorljivošću da bi promicali Istinu i kristijanizirali ovaj dekristijanizirani narod.

Ja sam s tobom i obećavam ti da ću tebe i ostale stostruko nagraditi. Vidiš kako podižem izaslanike mira? I vidiš li kako poletim izbaviti svoju Kuću?

Vidiš, moja Vassula, moje su oči previše čiste da bi se zadržale na pobuni. Sjaj mojega Djela (jer to je moje Djelo), jest da privuče sve duše u moje Presveto Srce. Da se nisam požurio svojim žezlom podizati učenike, smokvino drvo ne bi procvjetalo, niti bi ijedan plod ostao na lozi, a moje bi se ovce nastavile raspršivati sve dok ni jedna ne bi ostala u stadu.

Dobrota i Milosrđe nisu više mogli gledati kako tolike duše srljaju u vječni oganj. Stalno i neumorno, sa svojim Srcem u ruci, nastavit ću gledati na prozor svakoga srca da ga probudim i dovedem ga u žarku ljubav svojega Božanstva.

A onda ću rijekom neusporedivih i svetih milosti položiti sve potrebne krjeposti na njegov oltar da ga privuku u potpuno jedinstvo s Ocem, sa mnom i s Duhom Svetim, uranjajući ga u vječnu radost Neba i u naše radosti.

Sada ti kažem, gdje god se nađeš[5], sve će proći poput sjene, ali moje Riječi nikad [6]ne će proći.

Sada je naš Gospodin počeo govoriti kao netko tko izgovara prisegu, svečano, ali i kao zapovijed.

"Uvećat ću tvoju gorljivost za mojom Kućom, a oganj koji ću staviti u tebe razoružat će velike! Neka taj Izvor u tebi nikad ne presuši! Nastavi željno i sa žarom braniti Istinu i moju Crkvu, koju sam otkupio svojom Krvlju. Neka te bič tvojih progonitelja nikad ne obeshrabri ili izmori, nego neka te taj opaki čin, koji ti čine, učini jačom, udahnjujući iz mojih usta milosti koje su ti potrebne da bi svoju dušu održala spokojnom i u miru!"

Ah, naraštaju, većeg dobitka od ove Knjige za vaša tako nesretna vremena niste mogli primiti! Većeg dara za moju Crkvu, za njezino oživljavanje, ona nije mogla primiti! Ali moja me Crkva opet iznevjerila, jer nije razumjela moje nakane...

Dođi, Vassula, Pomazanik će ti pružiti zaklon u svojemu Presvetome Srcu! Ljubi me jednako kao što ja ljubim tebe. Dođi, moja vlastita, i namiriši mi Srce! Ja ti obećavam da ću te jednog dana povesti da vidiš slatke plodove svojega rada. I radovat ćeš se....

Sad dođi k meni i izmoli svoje molitve. Uvijek sam ganut tvojim molitvama. Dođi i opoji me svojim molitvama.

Bez riječi sam, Gospodine, jer što Ti nalaziš u ovom nevrijednom i beskorisnom mojemu srcu te izlijevaš u njega božanske riječi slađe od meda?

Ja poštujem nevinu dušu, bez obzira na to koliko grješna bila! Više od žezla i prijestolja! Nisi li neki dan rekla da se osjećaš kao majka prema meni? Majka koja bi sve učinila da zaštiti svoje dijete od stalnog vrijeđanja, ismijavanja i pogrđivanja od svijeta? Tvoja ljubav prema meni ganula me. Ona je nadmašila tvoju bijedu...

Moja Nebeska Liturgijo! To si Ti, Bog, koji obuhvaća sva bića, koji me odjenuo u kraljevsko ruho da bih mogla ulaziti i izlaziti iz Tvojih dvora.

Ti si me pomazao, tako da razgovarajući s Tobom licem u lice, pokrećeš moje srce svojom plemenitom temom.

Ti si me nahranio Dobrotom i Slašću i dao mi kraljevski banket, tako da sve bude razdijeljeno svim narodima, darežljivo i s kraljevskom velikodušnošću.

Nisi li to bio Ti koji si u svojoj božanskoj silnoj darežljivosti izlio u mene bujicu božanske ljubavi, uskrisavajući me?

Bože sve dobrote, slatki Duše milosti, najljubljeniji Ljubitelju ljudskog roda, koji je znao i zna sve moje mane, pogrješke i zloće, koji si unatoč svemu tome milostiv prema meni i približavaš mi se.

Sjajni Očitovatelju, hvalim Te i slavim i molim da se uvijek sažališ na moju grješnost i nevrijednost.

Ah, Vassula, kad god se obzireš na svoju krhkost i svoju grješnost, znajući da se Život dobiva samo od mene, ja se radujem! Kad god priznaješ da si grješnica, i da samo svojim potpunim predanjem meni možeš primiti milosti od mene, onda mogu nastaviti s tobom i moja volja može biti ispunjena u tebi.

Preobražena milošću daha mojega Duha Svetoga, ja ću zaista nastaviti svoje naume s tobom. Ja, Isus, blagoslivljam te. Budi jedno! ic

[1] Simbolično znači da se moćnici, kao i ljudi bez moći, sagibaju u poniznosti prihvaćajući Božju intervenciju.

[2] Gospodin misli u Njegovu Presvetome Srcu.

[3] Od dana kad sam Gospodinu otvorila vrata svojega srca.

[4] Crkvu.

[5] To znači na zemlji.

[6] Isus Misli na "Pravi život u Bogu".