Poruke od 10. do 22. listopada 1989.

10. listopada 1989.

Moja duša danas čezne za Tobom,

dala sam Ti svoje srce i dušu da ih oblikuješ:

moj je Gospodin došao u svom sjaju i veličanstvu

da moju dušu uzdgine k sebi,

da mi pokaže veliku ljubav i milosrđe svoje.

Podignuo me je s nježnošću

da objavim svim narodima njegovu

beskrajnu ljubav i milosrđe.

Njegova je ljubav vječna.

ljubljena, ostani mala, tako da lako možeš skliznuti u moje Presveto Srce; Ljubav te ljubi; slušaj i piši:

mir sa svima vama; ja sam mir, ja sam Ljubav; dolazim među vaš narod zbog svog beskrajnog milosrđa da raširim svoj vinograd i u vašoj zemlji, tako da njezina polja donose dostatno plodova da hrani vaš umirući narod; moja su Božanska djela raširena po čitavoj kugli zemaljskoj i sva su dobra, jer zadovoljavaju svaku potrebu u pravo vrijeme; slušajte moj glas, posvećena djeco i cvjetajte kao što cvijet cvate kad proljeće dođe, cvjetajte pod zrakama moje čiste svjetlosti koja se rasula po vama;

ispunjavam tamu vašeg naroda svojim blagoslovima; želim ozdraviti vašu siromašnu dušu, želim odmoriti vašu umornu dušu; zato, bacite se u moje raskriljene ruke; ja sam vaš Spasitelj koji vas poziva da mu se vratite; vidite, djeco moja, duh obamrlosti zastro je mnoge narode ostavljajući mnoge od njih u dubokom snu, a ja, odozgo sve to gledam s mukom i boli; danas sam ja, Gospodin, u potrazi za vašim srcem, jer, ono što mi je potrebno jest ljubav, uzvrat ljubavi ...

dođite, dođite k meni s jednostavnošću srca, kao kad dijete pristupa k svome ocu s pouzdanjem; tako dođite k meni, iznesite mi svoje slabosti i govorite mi o svojim poteškoćama, dajte da vas vaš Otac na Nebu čuje ...

ja sam Ljubav, Božanski izvor ljubavi koji žeđa za uzvratom ljubavi; ne odbijajte moju molbu; odbijajte napasti koje vas okružuju; dijete moje, odbij dati Sotoni uporišta; kad biste samo znali kako sam ja blizu vas i kako žudim da uzdignem vašu dušu k sebi i zadojim vas pravom hranom!

pokušajte me razumjeti, pokušajte spoznati moju volju; ne budite tu da bi samo zadovoljili svoju radoznalost, budite tu da bi učili; proširite prostor u svom srcu samo za mene, kako bi mi dopustili da načinim svoj Dom u vama; ne gušite moga Duha u sebi nećudoređem, racionalizmom, sebičnošću i drugim grijesima; ne gušite me, pustite mome Duhu da diše u vama i podignite oči k Nebu i molite u tišini, kao što sam se ja molio svome Ocu;

molite srcem ... i on će vas čuti;

molitie s ljubavlju ... i on vas ne će odbiti;

molite s vjerom … i on ne će odbiti vašu molbu;

sve što činite, činite s ljubavlju za Ljubav; a ja ne ću ostati nijem, niti nepokrenut, niti bez odgovora na vašu molbu, jer ja sam pun milosrđa i pun nježnosti;

ja sam Dobri Pastir koji traži svoje jaganjce i ovce među ruševinama srušenih kuća; dolazim vas tražiti sa svojim Srcem u ruci, da vam ga ponudim; dolazim vas tražiti u siromaštvu i opet vas podsjetiti da vi niste bez oca i da svi pripadate meni; dolazim te podsjetiti da u Kući moga Oca čeka stan na tebe, dijete moje[1].... stan koji pripada tebi ... moja duša čezne za tobom ... moja duša je u neizrecivoj žalosti svaki put kad neki stan ostane prazan za čitavu vječnost ... ja, Gospodin, donosim vam Nebo u svojim rukama[2] kao dar za vas, da vam ga ponudim, ali vas moj neprijatelj želi spriječiti da ga primite;

toliko je puta upotrijebio jadne duše da utiša moj glas do šutnje, kudeći milosti moga Svetoga Duha i na taj način neizrecivo vrijeđa moje Tijelo; krijući se iza oblaka tame, te duše postaju gospodari zla i jalovosti, odbijaju da se drže mojih putova; ti ljudi teško opterećuju moje Srce; bez imalo straha dolaze k meni jalovi i praznih ruku; izruguju se mome Obećanju; oni mi opet u desnu ruku stavljaju trsku, izvrgavaju me ruglu, a zatim je uzmu iz ruke i udaraju me njome po glavi, i onda se spuštaju na koljena da mi se klanjaju kako bi ljudi izvan Crkve govorili s naklonošću o njima; ti me skvrnitelji raspinju svakog dana, oni me neprestance vuku na Kalvariju, mrze me bez razloga, ah, djeco moja ...

ti su ljudi pretvorili moje oči i oči moje Majke u trajni izvor suza; poslušajte moj vapaj s Križa, jer bezbrojno mnoštvo neprestance srlja u vječni oganj; poslušajte Duha koji donosi život;

vašim su narodima otvrdnula srca i napustili su izvor znanja; okrenite oči k meni! podignite glave k meni! dođite i upijte moju svjetlost, dopustite mi maknuti pokrov koji pokriva vaš narod; ja sam čuvar vaše duše i srce koji vas preklinje za povratak k ljubavi; k ljubavi bez vlastitih probitaka, umrite svome vlastitom ja i dopustite svome srcu da bude vođeno Duhom Svetim, a Duh će vas voditi k Istini priznajući mene; slušajte moj glas, glas moga Duha; povećajte svoje molitve i živite sveto, budite sveti, jer sam ja Svet;

ako danas moja Kuća leži u ruševinama i bezboštvo vlada u mnogim srcima,[3] to je zato što mi vaš naraštaj odbija mjesto u svom srcu; došao sam da bih vidio kako nema ljubavi, vjere ni ufanja; moja Kuća leži u ruševinama; svedena na krš racionalizimom, neposlušnošću i ispraznošću; moji slavni pašnjaci iz prošlosti sada su suhi zbog velikog otpadništva koje je prodrlo u moje svetište;

nedostaje poslušnost; ja sam svoj pastirski štap čitav predao Petru - da vodi moje jaganjce do moga povratka, ali su oni u svojoj zloći i radi svojih vlastitih probitaka, a ne radi mojih, prelomili moj pastirski štap na dvoje, a onda iscijepali na iverje ... bratstvo je bilo slomljeno, vjernost uništena i mrtva, zbog zastiranja izvora ljubavi, mira i jedinstva, izvora koji su jednom bili izobilni među mojim stadom; sve što tražim od ovih pastira koji su okrenuli leđa Petru, jest da prignu glavu i priznaju svoju zabludu; želim da prispiju u mjesto odmora koje imam za njih; ne želim da padaju kao zvijezde jedan za drugim; kad bi samo slušali ono što im Duh Sveti danas govori; ja ih ne bih podsjećao na njihovo otpadništvo, ni na rane kojima me oni ranjavaju;

molite za te svećenike, moja je ljubav prema njima golema, ali je isto tako golema i žalost koju mi danas zadaju; molite se da se uzmognu prignuti i oprati noge jedni drugima s poniznošću i ljubavlju;

ja, vaš Gospodin Isus Krist, spuštam svoje uzdahe ljubavi na vaše čelo i s velikom ljubavlju blagoslivljam svakoga od vas, da se sjedinite i budete jedno kao što je Presveto Trojstvo jedno i isto, vi također budite jedno pod mojim Svetim Imenom;

12. listopada 1989.

Gospodine, zahvaljujem Ti što si me spasio. Ljubim Te, klanjam Ti se. I samo Tebi moj Bože!

ah, daj da to češće čujem, neka mi tvoje srce govori; dođi na kontemplativno klanjanje, jer je to ono što mi godi; ja i ti, ti i ja, licem u lice u potpunoj tišini; ja ti otkrivam svoju ljepotu, a ti me veličaš;

shvati da moje Srce čezne za svakom dušom; ja sam te vratio k sebi, a kolike ću još duše morati vratiti k sebi!

dođi i odmori se u mom Srcu i dopusti mi odmoriti se u tvom, Ljubav te ljubi;

Gospodine! Koliko čeznem za Tobom,

kako čeznem za Tobom,

kako žeđam za Tobom,

kako Te trebam!

napokon slobodna![4]

(I ja sam uskliknula radosno!)

17. listopada 1989.

(Grčka - Rodos)

Moj Gospodin?

ja sam; zapamti tko te vodi; usklađuj se uvijek sa mnom; uvijek traži srcem i bit će ti dano; molitve koje dolaze iz tvoga srca, blaga su melodija mome uhu;

22. listopada 1989.

U ovom jednom jedinom tjednu otkako sam na Rodosu, ljudi koji slijede ovu objavu, organizirali su dva molitvena skupa s katoličkim i pravoslavnim svećenicima. Recimo zajedno sveti Franjo i Padre Pio i sveti Bazilije, vođeni našom Gospom od Neprestane pomoći, priredili su te neočekivane sastanke. Jedan je održan u crkvi svetog Franje, a drugi u grčkoj pravoslavnoj crkvi Annalypsis.

Abba? Učinila sam kako si tražio od mene, izvikivala sam kao što si mi rekao u poruci od 30. rujna. Izvikivala sam istinu.

gledaj, dijete moje, ne zanosi se, jer ja sam Svevišnji i odozgo silazi moja Riječ k vama; ja dolazim oživjeti svoju Crkvu; uvijek misli na ovo: nema moći, ni visine, ni dubine, koja bi mogla razoriti moju Crkvu; ja ću obnoviti svoju Crkvu; moja Vassula, ti si ništa, potpuno ništa, a opet, ja te mogu upotrijebiti; zasjenjujući ono što si “ti” moj Duh može govoriti i djelovati u tebi; moj Duh u tebi nema nikakva takmaca; ne boj se, čak i ako se moj Duh i suoči s takmacem, ja uvijek osiguram da iskorijenim toga takmaca;

predaji mi se svakog dana, budi voljna vršiti moju volju, a ostalo prepusti meni, svome Bogu;

[1] Isus je ovo rekao veoma ganuto.

[2] U nutarnjem viđenju vidjela sam kako Isus drži u rukama najsjajniji i najblistaviji globus, koji me je podsjetio na blistavost svetog Mihaela arkanđela.

[3] Rekavši to Isus je bio krajnje žalostan.

[4] Isus je to rekao s velikom radošću!