Poruke od 15. do 30. lipnja 1987.

15. lipnja 1987.

Jučer smo odletjeli u Hong Kong (na odmor). Dok smo bili u Bangkoku u tranzitu, nešto se dogodilo. Sjedila sam i čitala u tranzitnooj dvorani na stolici na kraju reda. Iznenada, ispred mojih nogu neki Arapin prostro je sag, potpuno me ignorirajući, s dvojicom drugih iza sebe spustio se na tlo te se klanjao Bogu. Prilično jakim glasom privlačio je mnogo pozornosti. Osjećala sam se neugodno, a nikoga nije bilo da sjedi oko mene. On me je uznemiravao, jer sam bila okrenuta licem prema njemu. Nisam se micala. Njihovi glasovi sve su više rasli. Netko je iza mene slikao cijeli taj neugodni prizor.

Poslije mi je Bog rekao: “ovaj je čovjek izrekao svoje molitve dosta glasno; dosta da bi privukao mnogo pozornosti, čuli su ga u tranzitu, ali samo u ovoj dvorani, zidovi su ga čuli, moje Srce nije čulo ni trunka, sve su riječi ostale na njegovim usnama; što više, ja sam čuo tvoj glas unatoč tomu što tebe nitko nije čuo i nitko nije znao što si mi ti govorila, ali riječi su izašle iz tvoga srca, a ne s tvojih usana;”

Ja nisam željela to zapisti, bojeći se da se ne shvati kao diskriminacija, ali mi je Bog rekao, “čega se ti imaš bojati, ja sam Istina, a zar se to ne događa i kršćanima?”

Danas smo autobusom išli u obilazak grada i okolice, iznenada namjesto visokih zgrada, ugledala sam goleme crne križeve,[1] pomislila sam da je to bila moja mašta, ali sam čula Božji glas: “ne, to nije tvoja mašta; to su moji križevi;” Kad sam vidjela “potrošački raj”, pomislila sam kad bih ja morala tu živjeti, umrla bih, to bi bilo mučenje za mene; a samo godinu dana prije ja sam također mislila da je to raj!

Ni Bog me ne želi poštedjeti da to kažem. Na našem razgledanju vodič nam je pokazao vile najbogatijih ljudi u Hong Kongu. Rekao nam je da tu žive dvojica milijunaša veoma poznatih u cijelome Hong Kongu. A onda mi dođe Božji glas govoreći mi u uho: “ali ja ne znam koji su to; oni pripadaju svijetu;”)

njihovo je bogatstvo svjetovno bogatstvo; oni nemaju ništa u mojemu Kraljevstvu;

(A onda je Bog uzeo da piše.)

ljubljena, dajem ti znakove; budi oprezna, Vassula, vjeruj onomu što čuješ od mene;

Razmišljam o Arapinu.

svetost je nedostajala kod njega; čak si i ti to mogla vidjeti;

Poslije:

O Vassula, zar ja ne zaslužujem više poštovanja?

(Uplašila sam se, nisam imala mogućnosti pisati s Bogom te sam iskoristila priliku u hotelskoj sobi, s mojim sinom i mužem u blizini. Televizor je bio uključen, a ja sam zapečila uši ‘Walkman-om'. Nisam imala kamo otići!)

s pravom sam maknuo sve tvoje pogodnosti;

Zašto, Gospodine?

zašto? zato što sam te učio da želiš svoga Boga; čekaj dok ne budemo sami;

Oprosti mi ...

opraštam ti; tako, Vassula, radi dok si onemogućena;

Kako, Gospodine?

dopusti da ti šapnem u uho sve svoje želje; Vassula, želi me; upotrijebi milosti kojima sam te obdario; zapamti da nije to samo moja ruka koja se služi tvojom rukom; ja sam ti otvorio uši, pokazao sam ti kako da me vidiš i kako da me osjetiš, zato služi se i s drugim milostima; ljubim te;

Isus?

ja sam, Vassula;

Mi smo opet zajedno na ovaj način.

da, ali ne zadugo; ne ostavljaj me za poslije, jednostavno zato što ti više ne vodiš svoj prijašnji način života; zaključaj me u svom srcu, cijete;

Gospodine, hoću li ja imati većih kušnji?

O da, ti ćeš se suočiti s mnogo težim kušnjama;

(Uzdahnula sam.)

pouzdaj se u mene; bit ću uza te; ti si moja duša žrtva, zar ne? zašto bih te inače držao među grješnicima? ja sam te njima ponudio, da bi bila među grješnicima;

Ali i ja sam grješna. U čemu je razlika? Ja sam kao i oni.

jesi li, pa zašto ona želiš kod kuće doći k meni?

Zato što Te ljubim.

ja sam te oblikovao prema sebi, kako bih te osposobio da privlačiš druge k meni, još ću te više odvojiti od zemaljskih briga; čekaj i vidjet ćeš; Vassula, da;

(Upravo sam ga vidjela ispred sebe.)

ljubi me; dođi, uzmi me za ruku, kao što si to jučer učinila;

Poslije:

Vassula, napišti riječ aids,

AIDS?

da, zamijeni je rječju pravednost;[2] moj kalež milosrđa prelijeva se, a moj kalež pravednosti je pun, ne daj da se prelije! već sam prije rekao da me svijet vrijeđa, ja sam Bog ljubavi, ali sam poznat i kao Bog pravednosti; gnušam se ateizma!

Poslije:

ljubljena, ti ćeš prodrijeti u moje Tijelo, dopustit ću ti da vidiš moje trnje i čavle,

Gospodine, kako ću ja sve to vidjeti?

ja ću ti dati vid, tako da vidiš; ja ću ti dati snagu da iščupaš čavle i trnje; ja sam ponovno raspinjan,

Ali, Gospodine, zašto si dopustio da budeš ponovno raspet?

Vassula, Vassula, uzet od svojih vlastitih, zanemaren od svojih ljubljenih,[3] dođi, časti me, ljubeći me!

Ljubim Te, prilijepila sam se uza Te. Kada će se to dogoditi?

ah, Vassula, ne trči ispred mene; dođi, sve u svoje vrijeme,

Ali Ti znaš, Gospodine, da sam ja usamljenica, jedno ništa i da ne znam što se događa onima što si spomenuo, onda, tko će htjeti gledati moje papire (Tvoje pisanje). Ako i dođu do njih, oni će mi ih baciti u lice, ismijavajući ih, vjerojatno će ih bacati oko mene kao konfete. Osim toga, tko sam ja? Ništa drugo osim 'izvježbana grješnica'!

sjeti se tko te vodi! ja sam Bog, sjećaš li se što si rekla jednom vašem prijatelju, da, tom nevjerniku? to su bile moje riječi: ti si poput miša koji bježi od diva; ti si zrnce praha;

(Istina, jedan naš prijatelj, nevjernik, primio je poruku od Boga. Poslije mi je rekao: “U pola minute ova je poruka razorila uvjerenje od dvadeset dobrih godina. Zašto bih ja, uhodani grješnik, prihvatio takvu poruku? Ja ću se boriti. Ja ću pobjeći.” Ja sam se nasmijala! A onda sam mu prenijela Božje riječi.)

Vassula, pouzdaj se u mene,

Gospodine, ja se pouzdajem, ali moj je problem u tome što se Ti pouzdaješ u mene. Zašto mi vjeruješ? Ne bi smio, moj Bože, ja sam veoma voljna, da, ali kao što si sam rekao, veoma slaba. Ne vjeruj mi! Ja sam veoma grješna.

Vassula, ti si beskrajno slaba; ja to znam oduvijek; ali budi ništa, ja želim da ti budeš ništa, kako bih se drukčije ja očitovao kad bi nas bilo dvoje? daj mi uvijek slobodu i ja ću djelovati u tebi; dođi, osloni se na mene!

17. lipnja 1987.

(Dhaka)

Ti si me učinio svjesnom moje grješnosti i da si mi se približio unatoč mojoj grješnosti, premda nemam nikakvih zasluga za takve milosti koje su mi dane. Uspoređujući se sa svecima, to je očito. Razumiješ li onda zašto nailaze valovi sumnje? Baš zbog toga; zbog te moje nevrijednosti; sjeti se da si me učio svemu od prve crtice, i sjeti se kako sam Te u početku odbijala, znajući da si to Ti? Znaš na što mislim? Kad mi dođu ‘valovi sumnje’ zbog ovih nabrojenih razloga, znam da Te vrijeđam i ranjavam. Kao što si mi jednom i rekao, “ti me vrijeđaš kad zaboravljaš tko te je izbavio iz tame”. S druge strane, moj um gotovo dopre do spoznaje zašto si došao k duši kao što sam ja, za jedno poslanje takva značenja, nekomu tko je morao početi od prve crtice u Bibliji, grješnica 150%!

Što objava dalje ide, više čuda pruža. Potpuni bezbošci su uporni, ali ih Ti Gospodine blagoslivljaš, zato se ne iznenađujem. Jedan za drugim nevjernik vraća Ti se pročitavši ovu poruku. Ljudi koji su mi rekli: “NIKAD me ne ćeš natjerati da pročitam ni jednu stranicu od toga, ne vjerujem ni u što drugo osim u materiju, novac, posao...”, još mi odzvanjaju te riječi u ušima, i gledajući sada toga čovjeka odanijeg od njegove žene (koja ga je bezuspješno pokušavala uvjeriti) koji želi cijelo izdanje ove Isusove objave, govoreći da mu to donosi silan mir. Nikad nisam razgovarala s njim, jer nisam vješta u isticanju 'parola'. To se jednostavno dogodilo: Isuse, naravno. Ti si čudesan!

to sam ja, Isus, ljubljeni Sin Božji; ja sam ti slao sve ove knjige, tako da bi mogla vjerovati u moje nadnaravno djelovanje; ja sam te hranio svojim kruhom; nikad ne sumnjaj u moje djelovanje; želio bih da potanko proučiš sve moje milosti, tako da budeš svjesna svojih novih očitovanja; sve će poizaći od mene;

(Križ me, čini se opet pritišće. „Križ“ je Božja poruka.)

Isus?

ja sam, diži! diži! nemoj pasti, ja sam uza te da ti pomognem; podigni moj Križ, ne budi poput Cirenca; budi voljna da ga poneseš; dođi, ljubljena, put je možda neravan, ali sam ja uvijek pokraj tebe da zajedno nosimo moj Križ; Vassula, pogledaj me!

Pogledala sam ga. Stajao je tamo i držao se za zid, bio je u vrlo žalosnom stanju. Nosio je trnovu krunu, omotan u platno (napola gol) natopljeno krvlju. Sav okupan znojem i krvlju, više krvi nego mesa ... odmah nakon bičevanja.

zar ja ovo zaslužujem?

NE! Moj Bože!

časti me kćeri;

Tko Ti je to učinio, Gospodine?

tko? duše, Vassula, one; ponavljanje Sodome, istovjetno ponavljanje;

Poslije:

kćeri, ja želim jedinstvo u svojoj Crkvi! jedinstvo!![4]

18. lipnja 1987.

Isus?

ja sam; ja ću se služiti tobom, Vassula;

Upotrijebi me do kraja, Gospodine.

ljubljena, reci im da mi daju slobodu da djelujem onako kako ja to želim, u svojim molitvama i u svim molbama upućenim meni neka dodaju: “ali ne naša volja, nego Tvoja volja neka bude;” uči od mene, časti me;

19. lipnja 1987

Vassula, djela, djela, želim vidjeti djela; radujem se kad slušam tvoje riječi ljubavi, koje su melem za moje rane, ali bih se daleko više radovao da vidim djela od tebe! dođi; ja ću te podsjetiti kako sam ja djelovao dok sam bio u tijelu na zemlji i kako sam učio svoje učenike da čine na isti način;

Padre Pio je radio kao Ti.

on je radio za mene; ja sam mu dao sve te milosti da bi me častio i oživljavao moje Ime; raditi u moje ime slavi mene, a čisti tebe; zapamti, ja sjam na svakoga;

Uključujući i ljude kao što sam ja?

da, uključujući duše kao što je tvoja;

20. lipnja 1987.

(Tailand)

kako sam se obradovala primivši tvoje svjetlo;

(Sv. Marija.)

iskiti nas ljubavlju, imaj naš mir;

Puna ljubavi, Sveta Marija izrekla je ove riječi. Ja sam upalila svijeću za Svetu Mariju prije obavljanja Križnog puta.

21. lipnja 1987.

Gospodine, zašto Te je toliko mnogo ljudi zaboravilo?

O Vassula! moje Tijelo je osakaćeno gotovo do uzetosti; Vassula, unesi svjetlo u moj Križni put, kleči na svakoj postaji;

(Nisam ništa rekla...)

Vassula, ja sam govorio,

Gospodine, što ja mogu učiniti?

ništa, dopusti da ja učinim sve;

(Da, nitko drugi to ne će učiniti, jer nitko ne zna!)

imati vjeru, također je milost darovana od mene, Vassula, imaj vjeru u mene!

Poslije:

Sada, kad si me zaveo, što će biti od mene?

želiš li znati? ja ću te snažno baciti iz svojih ruku u ovo progonstvo što je od mog svijeta postalo! živjet ćeš među njima!

Moj Bože! Zar me Ti više ne ljubiš? (Jako sam se rastužila.)

Bilo je divno biti u Tvojim rukama, a sada me Ti šalješ od sebe!

O Vassula, kako to možeš reći![5]

moje se Srce razdire i kida gledajući te u tom zlu; shvati, dijete moje, da te ja žrtvujem da bi bila među bezbožnim ljudima; ja patim zbog tog tvoga progonstva; kćeri, mnogi će pokušavati da te rane, već sada trpim zbog tvoje patnje,[6] ali ne ću podnositi, ne, neću dopustiti da te oni povrijede;

Što ćeš učiniti, Gospodine?

ne ću samo stajati po strani;

Ali, zašto si me tetošio i mazio, da bi me sada bacio van? Gotovo da to nije u redu! (Umalo da vrištim!)

nisam li ti rekao da si ti moja žrtva? ja te upotrebljavam; ti si moja mreža; da, ja te bacam u svijet; ti mi prikazuješ duše, za njihovo spasenje, ja izbavljam; to ne će ići bez tvoga trpljenja; đavao te mrzi i ne će oklijevati da te spali, ali on ne će položiti ruku na tebe; ja mu ne dopuštam;

To me podsjetilo na događaj kad sam se neki dan opekla na brodu, na cijev kroz koju izlazi para. Naslonila sam se lijevom rukom, svom svojom težinom na cijev. I to vrelu da možeš jaje ispeći. Gotovo sam se onesvijestila od boli. Cijeli lijevi dlan mi je izgorio, ali sam nagonski gurnula ruku u more, što je bilo divno olakšanje, prije se toga nikad ne bi sjetila - gurnuti opečeno mjesto u hladnu vodu. Ruka mi je još deset minuta gorjela, pocrvenjela i natekla. Ali nakon pola sata, sve je iščezlo, ni boli, ni opekline, a ruku sam osjećala baš kao i drugu. Bila je u izvrsnom stanju.

dijete, ne ćeš biti ozlijeđena; ja te ljubim i iz ljubavi ću izabrati svoje čišćenje za tebe; nikad ne ću dopustiti ni jednu ogrebotinu na tebi, shvati što ja mislim;[7]

Gospodine, sve što dolazi od Tebe, voljet ću, bez obzira je li ugodno ili je trpljenje.

ljubljena, da, učini raj za mene u svom srcu; radujem se čuti to od tebe, dijete![8]

da, i svako trpljenje koje bi ti sama izabrala po svojoj volji, misleći da će me obradovati, bit će užas u mojim očima; samo ćeš se zavaravati, to će biti za zloduha, ne za mene; zadovoljštinu ću ja odrediti;

Ja te ljubim i ovisim o Tebi zauvijek.

ljubeći me, ti me slaviš, da;

(Čula sam Sotonu gdje govori: “Ovi trenuci mučeništvo su za mene!” On ne podnosi da moje srce odgovara na Božju ljubav prema meni, ni moju ljubav prema njemu. Da ljubimo jedno drugo.)

to ti je kao da ga cijelog pržiš s užarenim križem;

23. lipnja 1987.

Isuse, Ti si bio moj učitelj od samog početka. Ali zar ja ne bih trebala imati nekoga duhovnog vođu, kao što kažu, da bi me malo podučavao? Do sada nisam imala ni jednoga, a oni na koje sam naišla, ili se nisu zanimali, ili su bili previše zauzeti ili uplašeni. Nitko mi nije rekao: “Dijete moje, učini to ili to,” na blag način, i slijedio ovo. Jedino što mi je bila dana jasna naredba: “Stop, to nije od Boga, zato prestani pisati, makar na nekoliko dana i vidi što će se biti.” Poslušala sam ga, prestala sam pisati, ali je Tvoja ruka uspjela napisati, dok sam pisala svoje osobne zabilješke, “Ja, Bog, ljubim te, nikad nemoj to zaboraviti;” Potpuno si uzeo moju ruku. A onda opet kroz nekoliko minuta “Nikad, nikad ne zaboravi da te ja, Bog, ljubim;” Bilo je to kao da je netko, tko me voli, došao posjetiti me u zatvoru, posjet iznenađenja. To je bilo divno!

dijete moje, dopusti mi da ja budem tvoj duhovni vođa; nisam li ja dostatno prikladan za tebe? ja sam Sve što tebi nedostaje; Vassula, obraduj me i preinači moj Križni put jednostavnim dodavanjem svjetla i časti me klečeći na svakoj postaji; dat ću ti više naputaka, sve u pravo vrijeme;

Isuse, hvala Ti što si mi dao da susretnem Davida.

dijete moje, pitaj ga namjesto mene: hoćeš li mi dopustiti da te upotrijebim?

Gospodine, zar ga nisi već prije pitao? Našto točno misliš?

ovime mislim, bi li on bio voljan raditi za mene? moj Križ je težak, hoćeš li me odmijeniti za trenutak?

Da, Gospodine.

dođi bliže;

26. lipnja 1987.

(Bangkok)

U 7.30 h jutros, vidjela sam obojeni oblak, veoma privlačan za oko. Onda je izašlo pet zraka, kao zvijezda. Rekla sam: “Pogledaj!” i jedna ruka iza mene gurnula me je naprijed. Dođe druga promjena, na jednoj zraci pojavila se svijeća, ja opet rekoh: “Pogledaj!” Ruka iza mene pritisnu me, natjeravši me da padnem na koljena. Još uvijek se nisam potrudila pogledati tko me je tjerao na to, jer nisam htjela propustiti jedinstveni trenutak. Sada se pet zraka punom brzinom okretalo i nastao je nešto kao upaljeni prsten; i iznenada, iz samog središta tog upaljenog prstena pojavio se Isus; rekla sam: “Pogledaj!” I ruka iza mene gurnula me je te sam sada bila s rukama na podu. Najednom stotine glasova klanjalo se Isusu. Oni su samo stalno govorili: “I-s-u-s”.

Onda je Isusova slika nestala i namjesto nje pojavio se novi prizor. Ponovno sam rekla: “Pogledaj!” i ruka me je gurnula ravno na tlo, sada sam se prostrla, samo mi je glava bila podignuta da promatram taj posljednji prizor. Vidjela sam nekoga kako kleči okružen s pet osoba; ispred tog prizora veoma sjajan srebrni kalež. Onih petero nešto su radili onomu koji je klečao među njima. Čula sam riječ POMAZANJE. A onda je sve jednostavno iščezlo.

Moj Bože, ja nisam razumjela Tvoj san koji si mi dočarao.

Mudrost će te poučiti;

27. lipnja 1987.

Napokon sam shvatila; ja sam podijeljena. Moje tijelo ide okolo, ali bez moje duše u sebi. Moju dušu, moj Bože, Ti si uzeo. Osjećam se kao truplo. Potpuno odijeljena. Je li itko iskusio ovo? Misliti samo o Bogu dokle god si budan i svjestan. Je li itko iskusio osjećati Boga 24 sata dnevno svakog dana više od jedne godine? I onog trena kad bi moj um počeo zaboravljati, moju bi bradu uzela ruka, okrenula mi glavu i suočila se s Isusovim nasmijanim licem. Samu sebe iznenađujem kako još uvijek izlazim na kraj s ostalim stvarima!

Vassula, ja sam samo uzeo tvoje srce,[9] i stavio ga u svoje Srce; ja sam Jahve i ljubim te! nježno gaji moju ljubav; stvore, ostani u milosti svoga Stvoritelja;

Kako, kako ja mogu ostati u Tvojoj milosti?

moraš biti sveta;

Kako ja mogu biti sveta?

ljubeći me gorljivo;

Onda, ako je to Tvoja volja, pomozi mi da bude tako.

ja ću ti pomoći, imaj moje blagoslove; nikad ne ću tražiti od tebe nešto što bi te povrijedilo, uvijek se toga sjećaj;

dođi, otkrit ću ti najdublje i najintimnije svoje želje; dopusti mi da ih urežem u tebe, malena moja;

30. lipnja 1987.

(Dhaka)

Žurila sam, jer me je Isus požurivao da pišem.

zvao sam te!

Osjetila sam i vidjela da je Isus sretan.

da, ja sam, osjećam se sretno! dođi, hajdemo raditi, ponovit ću svoje želje; Vassula, nemoj se bojati pokazati moje djelo;

Gospodine, ja sada sličim na našu dobru prijateljicu, Martu, onu plahovitu osobu. Sve brzo, sutra, danas, sada, ako je moguće sve Tvoje želje ISPUNITI SADA, trnje povaditi i pobacati, koplje izvući iz Tvoga Srca, sada, i sve što Ti zaželiš!

Vassula, ne žuri;

(Osjetila sam njegovu ruku kako me miluje po glavi.)

poslušaj opet moje želje, želim ih podsjetiti na svoje putove, želim ih zaustaviti u odapinjanju otrovnih strijela jednih na druge, Vassula, jesam li ja bio političar?

(Isus me iznandio ovim pitanjem, imao je drukčiji zvuk u glasu.)

Pa, ovaj put čak i ja znam da Ti nisi bio političar...

točno, ja nisam bio političar, Vassula; što kažeš da sam ja bio?

Misliš dok si bio ovdje u tijelu, Gospodine?

da,

Ljubljeni Sin Božji.

da, vidiš, čak si i ti znala da ja nisam bio političar; Vassula, da vidimo;

(Isus je razmišljao u svom uobičajenom položaju ruku, s jednom rukom preko grudi, oslonjen s drugom rukom laktom na tu ruku, i s kažiprstom na obrazu.)

jesi li ti ikada, kroz cijelu poduku, osjetila ikakav trag slabosti s moje strane?

Ne, ni traga, Gospodine. Nikada.

dobro;

Što je to sada, Gospodine?

kako si se osjećala, Vassula?

(Isus je zanemario moje pitanje.) Osjećala sam se razmaženom, beskrajno ljubljenom, tetošenom, odriješenom od grijeha.

nastavi;

Osjećala sam se uzvišenom zbog Tvoje ljubavi, smirenom, divno sam se osjećala; nikad se nisam osjećala sretnijom nego sada kad sam s Tobom, i kad mi Ti svojom ljubavlju pokazuješ put. Učiš me LJUBAVI, svetosti, poniznosti.

da, vidiš Vassula, nema ni traga političarskih obrata; ni traga;

(Isus je načinio pokret rukom pokazujući ili pojačavajući “ni traga”.)

eto takav sam ja, ja sam sama Ljubav i to je put kojim bih volio da moji istinski, ali istinski, sljedbenici idu;

- čuj me, ja sam Crkva; nikad to ne zaboravljaj; imaj moj mir, Vassula;

Ljubim Te bezgranično i Ti to sada znaš, Isuse.

ljubljena, moje će te Srce sažeći svojim plamenom ljubavi; dopusti da te držim u svom Srcu;

Razmišljala sam o onom viđenju.

pet zraka dolazi od mojih pet rana;

A svijeća na jednoj zraci?

želim uvesti svjetlo;

Na postajama svoga Križnog puta?

da;

A onda sam ugledala Tebe.

da, nosio sam svoju trnovu krunu, sjećaš li se?

Da, sjećam se. Ali što je značio posljednji prizor?

moje pomazanje;

A zašto sam bila gurnuta dok se nisam prostrla po tlu?

trebaš pasti ničice;

A kalež, Gospodine?

to je da se pročistiš i da častiš moju Svetu Euharistiju;

Hvala Ti, Gospodine.

Vassula, duboko u mojemu Tijelu imam vrh koplja koje prodire u moje Srce, uvijek je tamo; želim da se koplje izvadi; slavi moje Tijelo, uspostavljajući mir, jedinstvo i ljubav;

Ljubljeni Bože, sve je to meni suviše neodređeno. I ne razumijem značenje Tvojih riječi.

makni trnje koje prodire u moje Srce; Vassula, hoćeš li učiniti to za mene; bit ću uvijek pred tobom, iscjeljuj moje Tijelo, ublažavaj; mojih pet rana su širom otvorene, vidiš li? ljubi me, ukrasi me, uljepšaj me, podsjeti ih na prve kršćane koji su više ljubili mene nego svoje vlastite živote;

Gospodine, više nego fotokopirati i razdijeliti Tvoju poruku, ja ne mogu učiniti!

ti ćeš učiniti mnogo više od toga; nikad ne zaboravljaj tko te vodi;

Da, Gospodine; ja ovisim o Tebi.

[1] Sjetila sam se riječi “spržene zemlje”.

[2] Pročitati Rim 1, 18-32.

[3] Rekao je to veoma žalosnim glasom, kao netko tko je izdan od svojega najboljega prijatelja.

[4] Isus je bio uporan i glasno je izrekao ove riječi.

[5] Osjetila sam udarac boli u njemu.

[6] Biti razdvojen: Moja duša u njegovu Srcu, a moje tijelo u svijetu.

[7] To znači da ću biti oslobođena svakog trpljenja koje bi došlo od Sotone, ali svako trpljenje koje će mi doći od Boga, bit će ostvareno. Tako se čisti duša.

[8] Bog će sam izabrati moje trpljenje.

[9] To je bilo rečeno kao da moje srce nije ništa, veoma jednostavno …