Poruke od 16. do 31. ožujka 1988.

16. ožujka 1988.

ja sam Bog, bez obzira na to što si ti, ja ću utemeljiti svoju Riječ; ti si ništa i mnogo puta si me razočarala, odbila, bezbroj puta me uvrijedila; u svojim rukama imam grješnicu, sliku vašeg vremena, ali premda si ono što jesi, oprostio sam ti i postavio te u svoje Presveto Srce; kćeri, ja sam Bog i Svevišnji, Stvoritelj svega, Duh uzvišene ljubavi, beskrajne ljubavi;
shvaćaš li ti koliko sam ti naklonjen? kako sam te izbavio od lažljiva jezika? stvorenje! posveti mi se; zašto dopuštaš mislima da lutaju okolo, zar si zaboravila naše veze?
Gospodine, okružuju me napasti, a ja sam slaba.
želim da mi se okreneš; ne boj se! reci im ovo:
“slava Bogu!
blagoslovljen naš Bog!
hvaljen Bog!
dopusti mi da koračam uza Te, amen;”
(Ponovila sam.)
da, Vassula, ostavljam li te ja ikada? ja sam ti vjeran, zar nisam?
Da, jesi, Gospodine.
ja te ljubim zbog onoga što nisi, kćeri; ja sam te imenovao svojom nositeljicom, i kao nositeljica ćeš umrijeti; želim da živiš isključivo za mene; tvoj bližnji sam ja, tvoj Bog; dopusti mi da te potpuno obuzmem, jesi li voljna?
Da, jesam, bez pogovora.
Vassula, znaš li ti što mi govoriš?
Da, Gospodine, znam.
onda ovisi o meni; htio sam te imati tu gdje jesi, i svojom voljom mogu te opet podignuti i nadahnuti, tako da ćeš moći ispuniti moju Riječ; zajedno s mojim slugama proći ćete kroz bezbrojne kušnje, ali, na kraju će naša Srca pobijediti; danas si moja tajnica, sutra moja nositeljica;
Gospodine, zar je za mene zaista beznadno napredovanje? Iz svega onoga što si rekao, mislim da sam još na početku?
ne, moja Vassula, ne gubi nadu; ništa ne će biti uzalud od onoga što činiš; ja ću te učiti kako se postiže savršenost; nisam li ti rekao da te želim savršenom?
Da, Gospodine, ali onako kako izgleda danas, čini se da bih morala proći još dug put, kako bih došla tamo gdje me Tvoje Srce želi.
zar ja nisam tvoj Učitelj?
Da, Gospodine, no, čini se, da Ti nemaš dobru učenicu.
ti si slaba, ali će te moja snaga štiti od padova; zato, Vassula, što može biti veće nego imati mene za svoga duhovnog vođu, koja bi bila veća prednost od te?
Hvala Ti za sve što si mi dao, jer ja ne zaslužujem baš ništa.
Ah, Vassula! znam da to ne činiš namjerno da bi me uvrijedila; tvoji su grijesi zaboravljeni, kao voda koja proteče i ispari; ja se ne obzirem na tvoje grijehe, niti te podsjećam na njih; ja ću ti dopustiti da počneš nanovo; ja sam te obnovio, ljubljena; osjeti ljubav koju njegujem prema tebi, ja te prihvaćam onakvom kakva jesi; u tvoje ruke položio sam svoje krune mira i ljubavi i ti moraš nositi te dvije krune, zajedno s krunom pravednosti, i odnijeti ih u moju vlastitu Kuću, pred noge moga ljubljenoga Petra;
Da, Gospodine, ponesi me tamo, Gospodine.
dođi, ja sam uza te; zajedno ćemo obnoviti moju Kuću; mi, nas?
Da, Gospodine!
Poslije:
dođi, Vassula; vaš znamen mora biti ova sveta riječ:
VJERA
djetinja vjera;

17. ožujka 1988.

Vassula, slušaj moj glas, kao na početku moga poziva;
davno prije tvoga postojanja, pozivao sam mnoge da mi služe; da, to su bili dani krjeposti kad je blagoslivljanje bilo srdačno pozdravljano; ja sam pozivao grješne duše i one nikad nisu sumnjale da sam to bio ja, njihov Bog i Spasitelj koji ih je zvao; njihovi bližnji također nisu sumnjali kao što to danas sumnjaju; vaša je era, Vassula, mrtva; stvorili ste pustoš zanemarujući moje današnje djelovanje i proširili pustinju; moja Krv bila je prolivena da natopi vaša srca i dopusti vam da živite u mojoj svjetlosti;
O, svijete, zar je moja Krv prolivena uzalud? ovaj će ti naraštaj reći: “ne slušaj, zatvori uši, jer glas koji čuješ zasigurno je đavolski”; i te sam blagoslivio pružajući im viđenja, danas će te blagoslovljene duše biti izrugivane i obeshrabrivane od mojih vlastitih, iz moje Kuće; oni su odlučni i uvijek tako spremni osuditi me; unatoč njima oni me osuđuju u nazočnosti ljudi, kad niječu moje darove; kad su moji blagoslovi bili s radošću pozdravljani, riječi koje bih čuo od svojih vlastitih, kad bi im govorili o mom pozivu, bile bi ove: “otvori uši, sine, jer može biti da te Bog zaista zove”; neka moj svijet opet pročita Samuelov poziv; to su bili krjeposni dani kad su blagoslovi bili s radošću dočekivani;
volio bih kad bih danas mogao reći ovom svijetu: “naraštaju male vjere ”, kao nekad prije, ali danas vam mogu reći samo ovo: “O naraštaju bez trunka vjere ”!
kćeri, umoran sam; daj da se odmorim u tvom srcu, dijete;
O dođi, Gospodine!
mi, nas?
Da, Gospodine. (Isus je izgledao veoma tužan i umoran.)
piši;
Da, Gospodine.
Bog je tužan, jer toliko mnogo ljudi stavlja đavla na prvo mjesto, prije Boga. Sv. Terezija Avilska kaže: “Ne razumijem te strahove. ‘Vidi vraga! Vidi vraga!’ kažemo kad bismo mogli reći: ‘O Bože! O Bože!’ i tako učiniti da se đavao trese.” Danas se to često događa, stavljamo đavla na prvo mjesto. A onda ima i onih koji izruguju i kažu: “Ah, moja draga, a jeste li se pregledali. Danas imamo dobre liječnike.” – Ili oni koji se hvale nekim parapsihološkim znanjima, jer po njima Božji su pozivi ‘staromodni’. - Ali najgora stvar u Božjim očima je: licemjerje. To je diplomatski odgovor, koji nije ni da ni ne. Kao Pilat, jednostavno operu ruke, kao što je Pilat učinio u slučaju našega Gospodina. Znate li zašto? Zato što nemaju vjere.

18. ožujka 1988.

neka tvoj znamen bude, cvijete moj, ova sveta riječ:
VJERA;
da, griješna ero;

19. ožujka 1988.

Isuse, došla sam k Tebi.
ah Vassula, nemoj se umoriti pišući;
danas hranim svoje izgladnjele jaganjce; sutra ću vas sjediniti i uputiti u svoje tajne; osjećaj me s radošću i prenesi molitvu svete krunice svima onima koji me ljube i svjedoče za mene;
Što znači svim kršćanima?
da, ljubljena moja; trebate štovati moju Majku kao što je ja štujem; prenesi i pokaži kako se moli Križni put, na način koji godi vašem Bogu, svima onima koji svjedoče za mene;
Svim kršćanima, Gospodine?
da, svima onima koji me ljube; ja, Gospodin, ne želim nikakvih podjela u svojoj Crkvi; vi ćete se za moju ljubav, sjediniti i pod mojim Imenom ljubiti me, slijediti me i svjedočiti za mene; ljubit ćete jedan drugoga, kao što vas ja ljubim; vi ćete se sjediniti i postati jedno stado pod jednim pastirom; ja sam, kao što znate, odabrao Petra, dajući mu tu vlast; ja sam mu, kao što znate, dao ključeve Kraljevstva nebeskog; ja sam tražio od Petra da hrani moje jaganjce i ovce, da ih čuva; tu sam mu vlast ja dao; ja nisam htio da vi promijenite moju želju;
okupite se, ljubljeni moji, jačajući moju Crkvu; tražite u meni ono što ja želim; tražite moje probitke, a ne svoje; tražite da me slavite, slavite me sjedinjujući svijet; oživljujte moje Tijelo; ja vas sve ljubim; otvorite svoje uši i čujte moj vapaj s Križa!
Vassula, sjećaš li se gdje je tvoja kuća? da, u mome Presvetomu Srcu; dođi, dođi, ljubljena; čekam te, ljubim te bezgranično;

Ljubim Te, Gospodine i Spasitelju,
molim Te, nauči me da Ti ugađam,
tako da mogu biti s tobom,
tako da bi me Ti mogao upotrijebiti.
ja te učim, budi prilagodljiva i brini se samo o mojim probicima; mi, nas, za sva vremena, ja za tebe, ti za mene; ja sam uza te; moli se, Vassula, za otkupljenje duša; ja sam te stvorio za ovu poruku;
Hvala Ti, Isuse.

23. ožujka 1988.

Isus?
ja sam; Ljubav će pobijediti; ja sam Ljubav, imaj moj mir; ne boj se, to sam ja, Isus; hoćeš li doći, čekam te; ja ću te voditi tamo kamo sam i druge vodio, da me ljube; ljubljena, vodit ću te tamo; moli se, moja Vassula; budi svjesna đavolske stupice, jer ako se moj svijet ne promijeni ili ne pokaje …
Gospodine! Kako to sada kažeš 'ako', kad si toliko puta rekao da ćeš nas Ti promijeniti i da će Tvoje Kraljevstvo doći? Ja to ne razumijem ...
slušaj i shvati: ja sam vam dao slobodu izbora; ja, Bog i Svevišnji, Svjetlo, sišao sam nad vas, svijete; sišao sam u ovu gustu tamu, da vam ponudim svoje Srce iz svoje ruke, da vas otkupim i vas obasjam; došao sam da operem vaše bezbrojne grijehe i uvrede protiv mene, došao sam pozvati vas natrag k sebi; došao sam sjediniti svoju Crkvu, došao sam vas podsjetiti kome sam ja, Bog, dao vlast i ključeve Kraljevstva nebeskoga; došao sam vas poučiti da štujete moju Majku i da prignete koljeno pred njom, jer ona je okrunjena mojom rukom i ona je Kraljica Neba;
svijete! čuvaj se đavla, jer on udvostručuje svoje napore da vas uhvati u svoju zamku i stalno nastoji sakriti svoje postojanje, tako da spletkari bez straha;
O svijete!
Sotona pripravlja strašan pokolj nad vama,
o kako vas zaklinjem sa svoga Križa!
svijete, vratite mi se!
ne dajte mu više da vas uhvati u zamku time što mene odbijate! molite se, molite za povratak duša, neka svaka duša nauči molitve koje sam ti dao, daj im da nauče te molitve; ja vas sve ljubim, ja vas sve ljubim;
kćeri, nemoj se umoriti dolaziti k meni da klečiš i pišeš; ja sam tvoj Spasitelj, tvoj Zaručnik, koji sve dijeli s tobom; dođi, utješi me, umoran sam;
O dođi, Gospodine! Isus se doimao umornim. Njegova široka ramena bila su blago pogrbljena, bio je tužan. Ja se osjećam isto. Želim mu ugoditi. Svakodnevno se molim da Sveti Otac, papa, prihvati njegov zov. Nadam se da će Njegova Svetost primiti Isusovu poruku do petka, 25.
hoćeš li misliti na moju nazočnost, Vassula?
Da, Gospodine Isuse, hoću.
mi, nas!
Da – mi, nas, u vijeke vjekova. (Isus je danas umoran i tužan.)
mir tebi, dušo;
Vassula, ja sam umoran, umoran od gledanja kako nedostaje ljubavi i jednostavnosti; od kakve su mi koristi obredi i žrtve, kad nema ljubavi među njima?
cvijete, koje li veće radosti od mojih bosonogih učenika? kad u svojoj ruci ne nose ništa drugo osim pastirskog štapa za moje jaganjce! ja volim jednostavnost, jednostavnost i siromaštvo oduševljavaju me; moji su pravi učenici bili bosonogi, ali bogati duhom;
Vassula, hrabro; ja sam raspet, rastegnut na svom križu od mojih vlastitih; mi dijelimo moj križ, ja i ti, ti i ja; Ljubav trpi...

24. ožujka 1988.

mir tebi;
(Presveta Marija)
ljubim te; slavi Boga, moli se za otkupljenje duša; slavi ga pokoravajući se njegovoj volji, budi njegova nositeljica; on te nježno ljubi, dušo; nikad se nemoj umoriti od pisanja; dođi i moli se, govoreći mu ovo:
“Svemogući Bože,
uči svoju službenicu svojim putovima,
uči me poniznosti, strpljivosti i ljubavi,
vodi me svojim putovima pravednosti i krjeposti,
ja Ti se potpuno predajem,
predajem Ti svoju volju,
oprosti mi grijehe, obnovi me,
učini me vrijednom, tako da me možeš potpuno upotrijebiti,
amen”
ah, Vassula, ja ću se uvijek brinuti za tebe, uzmi me za ruku;
Crkva će oživjeti, i na kraju će naša Srca pobijediti;
moja su ukazanja radi toga da ohrabre duše za Božja djela; poziv na povratak k nama, upozorenje; ove ću se godine ukazati mnogima; dat ću viđenja, a bit će tamo i vidjelaca; moli se da se sveta Crkva vrati i bude onakva kakva je bila u početku, kad je svako Božje djelo bilo pozdravljano s dobrodošlicom, bez nevjerice i prezira, bez sumnje; moli se da vjera svete Crkve bude opet obnovljena, kao u prošlosti; i da vjeruju u čudesa,ukazanja i viđenja, jer to je jedan od načina na koji vam Bog govori, traži obnovu;
Hvala Ti, Presveta Marijo.
ne brini se, ja se molim danju i noću; evo Isusa;
Vassula, ja sam; pogledaj u mene, dušo, u njima ne nalazim svetosti;
Isuse, misliš u onima koji niječu Tvoja današnja djela?
da, nimalo, svaki put kad zavapim sa svoga križa, istodobno vidim jednog od mojih vlastitih kako otvara put Sotoni;
Vassula, moja vlastita, moj svećeniče, ljubim te;
Isuse, zašto me zoveš svećenikom kad ženama nije dopušteno da budu svećenici?
ja sam te posvetio, dušo; ja sam te izabrao, dušo; shvati da moje oči vide tvoju dušu, moje Srce osjeća tvoju dušu; ja ljubim tvoju dušu, ne tvoje tijelo, tvoja je duša u tvom tijelu; potrudi se i shvati moje riječi, gledaj na to kao što ja, tvoj Bog, gledam;
Duša je ono što pripada Bogu. Nakon smrti duša ide u Nebo i nema razlike između muškog i ženskog spola. Sve su duše kao anđeli. Isus gleda dušu, a ne ono što ona nosi. Na taj način on ne pravi razlike kod svojih izabranih.
ljubim te; stupaj po otiscima mojih stopa; dođi, mi, nas;
Da, Gospodine.

26. ožujka 1988.

Moj Bože,
više ne mogu odvojiti svojih očiju od Tvoga Božanskog Lica,
moje oči počivaju na Tebi u beskrajnim trenucima obožavanja
i moje se misli ne mogu odvojiti od Tebe, ljubljeni Oče,
svakog trenutka moja je misao usmjerena na Tebe, s Tobom.
Živim za Tebe i dišem za Tebe,
Ti si moja radost i moj osmijeh.
Ja vjerujem, ja Ti se klanjam,
ja Ti se nadam i beskrajno Te ljubim.
ljubim te, dušo; mir s tobom; klanjaj mi se; budi blagoslovljena, gledaj mene, svoga Boga, i obraduj me! čeznuo sam za ovim trenucima, kako čeznem da te dovedem k sebi!
Neka Tvoje sveto Ime bude hvaljeno, Gospodine!
u dubini svoga Presvetoga Srca sačuvao sam mjesto za tebe; tvoj je dom u mome Presvetom Srcu; dođi! dođi k meni;
(Isus mi je opet dao isto viđenje koje mi je dao kad sam imala desetak godina i iste riječi: „dođi! dođi k meni!“ To je bio Isusov prvi poziv upućen meni.)
dođi, ljubim te; Vassula, drži se mene i ja ću te voditi; ti meni pripadaš od samog početka; kćeri, ljubiš li me?
Do ludila, Gospodine.
ljubiti me, proslavlja mene a čisti tebe; slijedi moje stope; one će te odvesti tamo gdje ja želim da budeš;
hajde, molimo se,
“Duše Sveti,
siđi na nas i obnovi nas,
ispuni nam dušu svojom ljubavlju,
odmori se u ovim dušama izmučenim,
mir nam daruj,
svojim krilima pokrij nas,
od svakog zla sakrij nas,
skruši nas, u svjetlu svome vodi nas,
da u njemu Tvoje želje prepoznamo
i tako ih ispunimo, amen”

29. ožujka 1988.

Isuse, o Isuse, što kazati čovjeku od Crkve koji se izruguje s riječju ‘ukazanja’? Mi smo nemoćne i nemamo takva znanja da se pravdamo s takvim tvrdnjama kakve su ove posljednje bile: “Ukazanja? Tražite Istinu, a ne ukazanja.” To je rekao mojoj prijateljici Beatrici neki katolički svećenik. Ona nije ništa rekla, a ne bih ni ja. Mi smo nemoćne, Gospodine!
cvijete, ja ću te uvjeriti da sam ja Istina i moja je Riječ Istina, ali mnogi moji vlastiti zaboravili su moje riječi; otvrdnula srca oni traže u mraku; pisano je da ću izliti Duha Svetoga na cijelo čovječanstvo i da će moja djeca opet proricati, dat ću snove i viđenja mnogima, čak i najmanjima od njih; dat ću vam nadu i ohrabriti vas, pružajući vam slike na nebu i na zemlji, to su moji današnji znakovi! rekao sam da će iz djetinjih usta dolaziti Istina!
zato onima koji osuđuju moje današnje Božansko djelovanje kažem ovo: vaše otpadništvo vas osuđuje!! svi vi koji ne vjerujete i koji ste opustošili moj vrt, dođite k meni i pokajte se!!
dođi, dijete, ljubim te; imaj moj mir; blaguj od mene, drži se mene; ja sam kraj tebe;
Ljubim Te, Gospodine. Hvaljen bio Gospodine!
trudi se da napreduješ u mom poučavanju i da slijediš temu; ja, Gospodin, ljubim te; ja sam nazočan gdje god si ti, zato osmjehuj mi se kad pogledaš u mene! ... blagoslovljeni oni jednostavni u srcu, jer njihovo je Kraljevstvo nebesko;
pravednost će pobijediti i moja će Kuća biti obnovljena u jednostavnosti, obavijena cjelovitošću; dopusti mi, dijete, da u tebe urežem Božanske riječi; ja te ne ću iznevjeriti; odmori se u mom Srcu i dopusti svom Bogu da se odmori u tvome;
Isuse, daj mi snagu,
vjeru i ljubav da vršim Tvoju volju.
Uči me poslušnosti i poniznosti,
uči me da opraštam svojim tlačiteljim
i da na zlo uzvraćam ljubavlju.
učim te, Vassula; da, osmjehuj mi se, vjeruj u moju nazočnost; budi mi vjerna, budi moj odsjaj; da, Vassula, moje me Tijelo boli, upravo usred moga Srca leži oštrica koplja;
Gdje, Gospodine!
u samom svetištu i dubini moga Temelja, moje Presveto Srce krvari; u svojoj agoniji želim ih opomenuti; ustaj, kćeri! Crkva te treba; moja Kuća leži u otpadničkom mraku i poroku; i zbog njihovih grijeha, moje se stado raspršilo; kako vapijem sa svoga Križa, ah Petre!! ja dolazim k tebi jer znam da si mi ostao vjeran; oh Petre, pogledaj moje Srce ... čuj moje vapaje, ljubljena dušo; ja, Bog, ne nalazim ni ljubavi ni svetosti u tim Kainima; mnogo ih je, oni su opustošili moju Kuću; čime će hraniti moje jaganjce kad su im ruke prazne? nemaju im što ponuditi, jer su od moga Temelja stvorili pustinju; moli se, Petre, i ja ću te podignuti, tako da će tvoje oči odozgo vidjeti ovu pustinju i dopustit ću ti da pronikneš u ranu moga Srca; dat ću ti da vidiš tu oštricu koplja, tvoje će srce bolno zavapiti kad to ugledaš; Petre, dat ću ti snagu i hrabrost koja će ti trebati da bi oštricu izvukao van;

Poslije:
Vassula, moja tjeskoba za dušama koje hodaju u mraku, dušama punim krivnje, para mi srce; moja Vassula, ja sam ispred njezinih vrata i kucam, ali ona mi odbija otvoriti, njene dnevne zauzetosti ne ostavljaju mjesta za njezina Spasitelja, njezina duša upada sve dublje u dubine mraka; premda sam joj dao milost duha i opažanja, ona nije sklona promijeniti se sve dotle dok mi brani da uđem; ne tražim ništa, tražim samo malo priznanja, malo ljubavi; vidiš, Vassula?
(Isus je bio žalostan.)
njezino stvaranje za mene je bila radost, ali, hoće li ona to sve znati kad mi je zatvorila prilaz? da, Vassula; ljubi me, moja Vassula, ti me tješiš; nadoknadi za one koji nemaju ljubavi za mene;
Isus je ovo napisao za jednu našu gošću, rođaku, koja je došla k nama na nekoliko dana. Kad je čula za ove poruke, tražila je da ih pogleda. Malo je pročitala iz poruke iz listopada 1987., a onda ostavila. Zjevnula je, a onda rekla: “Pretpostavljam da ću se kad odem u mirovinu brinuti o svom ružičnjaku i svome duhovnom životu, ali ne sada.” Htjela je gledati dok pišem, da bi zadovoljila svoju radoznalost, da promatra tu pojavu. Odbila sam njezinu želju. Jer, nitko ne gleda, osim ako ga Bog ne pozove. To se dogodilo dvaput: jednom zbog osobitog slučaja, a drugi put u Katoličkom karizmatskom centru u Dhaki. To je svetinja i ne smije se zlorabiti zbog radoznalosti.

30. ožujka 1988.

Danas je Sotona bio očajan i uporno je pokušavao uvjeriti me da sve ove poruke nisu ništa i da bih trebala napustiti pisanje i sastanke s Bogom. Bila mi je potrebna ponovna potvrda, jer me je moja slabost vukla na dno. Shvatila sam svoju slabost sumnje, također sam se bojala da će se Bog na kraju umoriti od mene i izgubiti strpljivost.
cvijete, nemoj me se bojati, ja te ne ću povrijediti niti odbiti, nisam te doveo k sebi da bih te sada odgurnuo od sebe ili iskalio bijes ili pak odbojnost prema tebi; oblikovao sam te s nježnošću i ljubavlju; vodio sam te s ljubavlju, hranio te s ljubavlju; radio sam s tobom blagošću, ne boj me se; dođi, nauči da sam ja Blagi i Ponizni; mir tebi, dušo; ljubim te!

Gospodine, hvala Ti za Tvoju strpljivost i Tvoju hitrinu da me izbaviš. Blagoslivljam Te, Gospodine.

31. ožujka 1988.

Vassula, nikad ne sumnjaj da sam to ja, Gospodin; ne boj se; to sam ja, Isus;
Osjetila sam veliki strah, možda to sve nije od Boga. Ali onda kako bi sve ovo bilo napisano? Zbunjena sam...
Vassula, to sam ja, Isus, tvoj Spasitelj koji te je spasio i podignuo od mrtvih; dođi, ne boj se... želim uzdignuti svoju Crkvu; krivovjerje se uvuklo i na taj način smelo istinu te izazvalo podvajanja među vama; udaljavajući vas od istine;
mojoj Crkvi potrebno je oživljavanje; moli se za one svećenike, biskupe i kardinale, koji nemaju što ponuditi mojim jaganjcima, što je posljedica njihovih slabosti; oni su bili, i još su uvijek, nemarni, nikad ne traže moje probitke, nego samo svoje; u sebi su stvorili pustinju, i oni znaju to; ni jedno janje ne privlači pustinja; prirodno je da će svaka ovca otići na stranu, zalutati, jer nema pastira da čuva ovace; ljubi ih, zaštiti ih i hrani ih;
svijetu sam od samog početka vremena objavio mnoga čudesa; ljubljena, budući da svijet odbija moja nebeska djela, otklanja svaku nadu od vas, a na taj način mene udaljava, moj gnjev raste protiv ovakvih pastira; blizu je vrijeme kad ću im otkriti svoju slavu, a to će biti pokazano kroz znak, veličanstven znak, te će morati shvatiti kako su imali krivo; taj će znak biti dan tebi, tako da će mnogi vjerovati; moli se, jer je vrijeme blizu, moli se za Veliki povratak Mira i Ljubavi;