Poruke od 5. do 15. veljače 1989.
5. veljače 1989.Vassula, imaj moj mir; dopusti mi da razjasnim svoju poruku; ti nemaš nikakva udjela u ovoj Riječi, jer jednostavno ne možeš učiniti ove stvari koje ja zahtijevam od tebe;
čak ni započeti, i ako ja napišem “ti”, to zapravo nisi ti osobno! koliko sam puta napisao “oživi moju Crkvu, Vassula”? ja ću oživjeti svoju Crkvu, svojom moći; cvijete, ja ću biti Onaj koji će blagosloviti moju djecu iz Garabandala;
cvijete moj, ja kanim sjediniti svoju Crkvu; nisam li ja također napisao “sjedini moju Crkvu, Vassula”? e, pa sada, misliš li ti zaista da ćeš ti biti ta koja ćeš sjediniti moju Crkvu? tu su opet moje riječi simbolične; sada znaš, zato se nemoj više zavaravati, ja ću uraditi sav taj posao; moji anđeli, dao sam vam mnoge milosti, upotrijebite ih, nemojte ih pobrkati! budite u miru; hranite moje jaganjce mojom Božanskom porukom i ovisite o mom vođenju; sve vas ljubim;
9. veljače 1989.
Gospodin me probudio u ponoć i tražio da napišem slijedeću poruku:
zvao sam te, Vassula; čuj me:
budi čvrsta, budi čvrsta poput stijene, ne budi kao živi pijesak; izabrao sam tebe unatoč svim tvojim slabostima, premda sam znao da se moje riječi ne će izgubiti kao živi pijesak; moje će riječi biti stavljene na tebe, urezane u tebe i ostat će tamo da ih svatko čita! Vassula, razmisli, bi li ratar izabrao muku oko obrađivanja i obogaćivanja tla da bi posijao pšenicu, ili bi otišao i pobacao zrnje u močvaru i živi pijesak? moja Vassula, čega se ti bojiš? moli se za rasuđivanje;
Vassula, sada ću napisati svoj program za sastanak za sedamnaestoga, a onda ću također napisati i poruku za njih; dijete moje, posvetit ćeš dvoranu blagoslovljenom vodom i tamjanom; izmolit ćeš molitvu egzorcizma svetog Mihaela;
Ovdje mi je Gospodin nagovijestio da će mi ostatak programa dati u moju osobnu bilježnicu.
dobro, Vassula, razumjela si; dođi, evo moje poruke:
moja je Riječ svjetlost, moja je Riječ mir i ljubav, moja je Riječ jedinstvo i nada; dođite k meni i čitajte moju Riječ češće;
ljubljeni moji, to sam ja, Isus, milosrdni Bog, Isus, vaš Spasitelj, koji se spustio kroz ovo slabašno sredstvo da u nj urežem svoje riječi; spustio sam se u ovu tamu iz svoje beskrajne ljubavi i milosrđa, spustio sam se u ovu divljinu i jalovost da izlijem svoga Duha na vas; svijete! sišao sam natopiti ovu zemlju, uvijek tako suhu i stvoriti rijeke od tog suhog tla; sišao sam izliti svoje blagoslove na vas kao jutarnju rosu; došao sam istjerati sve zlo i iskorijeniti bezakonje, zamijeniti ga mirom i ljubavlju;
danas su moje usne ispucale od žeđi za ljubavlju, potrebna mi je ljubav od vas; žeđam za ljubavlju ... kako vas moje Presveto Srce želi naučiti da me ljubite! kako želim postići vrhunac ljubavi i čuti vas kako kličete usklikom ljubavi: “Abba!” tada ... tek tada će moje rane početi zacijeljivati ... kako želim da moji svećenici crpe od moje beskrajne ljubavi i ispunjavaju svoja srca! moja je ljubav prema njima velika, tako velika da njezinu puninu ne će razumjeti dok ne dođu u Nebo; posveta treba biti njihova zastava, vjernost njihova zublja, čistoća njihov svečani plašt, a ljubav njihov amblem, tako da me moji jaganjci mogu prepoznati u njima i jasno vidjeti moju sliku; želim svoje pastire imati čiste, tako da bi im u njihovoj čistoći plodovi bili potpuni;
razveselite moje Presveto Srce i u cijelosti poštujte moje zapovijedi; ljubiti znači slijediti moje Zapovijedi: ljubite jedni druge; O djeco moje Svjetlosti, slušajte moje riječi i živite po njima... živite ih ... ako me slušate, ja ću vam dati mir za zastavu, a ljubav će biti vaša kruna; ja ću vas obnoviti ako mi se potpuno otvorite; pouzdajte se u mene, obnovit ću vas i od vas učiniti novi narod, čisti narod; živite moju poruku; dođite k meni s ljubavlju, slijedite moje stope, jer će vas one dovesti k meni, u moju Kuću koja je i vaš dom; ne ustežite se; premda ste nesavršeni, ja ću raširiti svoje ruke prema vama; premda je vaša ljubav mlaka, bacite se u moje naručje, i ja, koji sam Gospodar ljubavi, učit ću vas da me ljubite i pokazati vam kako da ljubite jedni druge; dođite k meni, čak i vi koji me ne ljubite; ja sam vam oprostio; dođite, i ja ću vas ozdraviti;
blagoslovljeni svi vi koji vjerujete, a da niste vidjeli; blagoslovljene moje male duše, jer prema njima njegujem osobitu naklonost u ljubavi; ostanite maleni i jednostavni, nikad ne pokušavajte biti nešto, ostanite maleni, tako da možete uroniti u dubinu moga Presvetoga Srca; budite kao djeca, s djetinjom vjerom, jer to je ono što razveseljuje moga Oca;
nikad ne prestajte moliti; obradujte me i molite srcem; želim da molite za sjedinjenje mojega Tijela; želim da molite za papu i patrijarha; želim da molite za sve svećenike; molite za ovce koje nisu pod Petrovim vodstvom, da se vrate k Petru i pomire se; molite se da bude jedno stado i jedan pastir; molite za mir, jedinstvo i veću ljubav među vama; molite da mi se svi možete moliti oko jednog svetohraništa; sjedinite se, ljubljeni moji, i budite jedno, kao što smo moj Otac i ja jedno i Isto;
sve vas blagoslivljam iz dubine svoga Srca;
moja Vassula, hoćeš li zapisati moju poruku?
Da, Sveta Majko.
mir s vama;
ljubljeni moji, danas ću vas sve pozvati da umnožite svoje molitve za sjedinjenje, sjedinjenje koje moj Sin toliko želi;
molite se za svećenike koji su se razišli, da se vrate k stadu, jednom i jedinom Petrovu stadu; molite se da se mogu iskreno sjediniti; molite za mir i za onu djecu koja se nisu izmirila s Bogom; molite se za ona kriva kraljevstva, plutajuća kraljevstva, kako bi mogli shvatiti svoju zabludu;
dođite i molite se Bogu živome, koji se sada objavljuje na različitim mjestima; slavite ga zbog njegove beskrajne ljubavi i milosrđa; svoje će milosti nastaviti izlijevati na cijelo čovječanstvo; neka oni koji ga primaju, blagoslivljaju njegovo Sveto Ime; blagoslivljajte ga, jer je on Otac koji ljubi; svi koji imaju uši neka čuju ovaj glasni usklik Neba:
“budite sveti, jer sam ja Svet!”
cvijeće moje, živite po našim porukama, živite po našim porukama; zadobili ste njegovo milosrđe, nastojte razumjeti Božju volju; budite njegova djeca Svjetlosti;
ja vas blagoslivljam u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga; amen;
15. veljače 1989.
moja Vassula, nikada se ne obeshrabruj, jer ja sam pred tobom i s kime me možeš uspoređivati? ja sam početak i kraj, Vječni Bog, jer Ja Jesam, bio sam i bit ću u vijeke vjekova; moja će Riječ biti poznata pod cijelim svodom; oni koji odbijaju moju Riječ, naći će se kako udaraju o ostan;
u svakom kutku svijeta podignut će se mnogi progonitelji, oni će kao golemi granitni blokovi, oblikovati prepreke da bi zakrčili moj put cijelom čovječanstvu; od početka sam znao da su bez srca, ispunjeni ohološću i izdajstvom, pusta divljina; njihova će vojska rasti uzaludno; jednim svojim dahom svladat ću ih, zbrisati ih; ja sam Bog, vaš Sveti Jedini, i poznat sam po rušenju kraljeva i kraljevstava, tako da moja Riječ bude poznata; svojom moći zgazio sam prijestolja i izložio sramoti one koji su sebe nazivali “vlast”, i tako će biti i ovaj put; ogolit ću ih i gole ću ih izložiti svačijem pogledu, dostatno dugo zadržavam svoju srdžbu; sada ih ja, Gospodin, svečano pozivam da siđu sa svojih prijestolja i pokaju se!
moj će se Duh izlijevati na ljudski rod i ni jednom čovjeku, bez obzira kako uporno pokušavao spriječiti, ni jednom čovjeku ne će uspjeti potisnuti to; teško onima koji gaze moga Duha! nevjerni i licemjeri bit će otpuhnuti mojim dahom; kad bi samo znali kako zadržavam pravednost da padne na njih, nikad ne bi prestali moliti i kajati se; kad bi samo znali što im nudim i tko je onaj koji im svima govori: “jedinstvo! sjedinite se! budite jedno, kao što smo Otac i ja Jedno i Isto!” ali oni ne slušaju, jer ne razumiju; opominjao sam ih, ali niti su slušali niti vjerovali;
zaista, zaista vam kažem čas je tu, pri ruci, tako neizbježan, vrijeme obračuna sada je tu; ni jedan čovjek ne može reći da vas ne upozoravam na taj trenutak; čak su se i mrtvi pokrenuli slušajući moj zov ... čak i oni[1]...
ja, Gospodin, podižem mrtve između vas; da! ja ću podignuti svako od tih tjelesa,[2] jer su oni čuli moj poziv; od ovih tjelesa načinit ću žive stupove svjetlosti; neke ću postaviti kao potporni stup svoje Crkve, i svakomu ću od njih staviti u desnu ruku svoj svitak, a u lijevu svoju svjetiljku da im bude vodič; dat ću im jezik učenika i oni će mi služiti pred vama; svi će narodi spoznati njihovu cjelovitost i oni će objaviti Istinu na kraj svijeta;
a ja obećavam, kao što zemlja dopušta novim biljkama da rastu, kao što u vrtu sjeme proklija, tako ću i ja, Bog, obnoviti ova tjelesa i iz svojih vlastitih usta prenijet ću im svoje Novo Ime;
dođi, budi sa mnom, dijete, ostani u naručju svoga Oca; mi, nas?
U vijeke vjekova, Gospodine.
potpiši moje Ime;
da;
(Poslije:)
Gospodine, sada ima mnogo ljudi koji žele primiti od Tebe ‘osobnu’ poruku. Neka su pitanja veoma svjetovna. Neki me uzimaju kao ‘izvještajni ured’ Neba.
Vassula, većini od njih dao sam odgovore; oni sebe mogu naći u Svetom pismu, a također i u ovoj Poruci;
Gospodine, ipak mi dopusti spomeniti njihova imena.
slobodno;
(Učinila sam.)
zaručnice, ne ću odgovoriti na ta pitanja, nisu dostojna moje svetosti; pozvat ću ponizne, podizat ću mrtve, ohrabrivati slabe, nagovarati grješnike; bezbroj puta zvat ću bezbožne; sve to od sada pa nadalje, to će biti privatne poruke, kako ih vi nazivate; nikad se nemoj umoriti pišući; budi razborita, kao što si sada, uvijek dođi i prvo se sa mnom posavjetuj;
Gospodine, ponekad, kad traže osobnu poruku, postupi eto tako kao sada kod ove.
ja ću izabrati i odlučiti; ja ću te voditi šapćući ti u uho sve ono što želim reći;
dođi, mi, nas;
[1] Božji je glas bio veoma tužan.
[2] Novoobraćeni.