Poruke od 9. do 17. srpnja 1989.

9. srpnja 1989.

Gospodin mi je dao da pročitam ulomak iz Svetog pisma o tome kako će ponovno izgraditi Jeruzalem.

Gospodin?

ja sam; sve što si pročitala sve će se obistiniti; svoju će Crkvu ja ponovno izgraditi; danas je moja Crkva u ruševinama i strašno je opustošena, ali uskoro dolazi vrijeme kad će svaki čovjek slijediti moj Zakon; zbog sjemena ljubavi koje sad sijem u njihova srca, oni će nositi moj Zakon duboko u svom srcu i bit će nazivani svjedocima Svevišnjega; oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog, a znanje će stjecati izravno s mojih usana, ja ću biti njihov Učitelj, a oni moji učenici;

ja ću tada ustanoviti svoj red koji nikad ne će proći, i svi će me znati po mom Svetom Imenu, čak i oni bez ikakvih zasluga, jer sam ja beskrajno milosrđe, opraštanje i samilost; da, zidine moga svetišta ponovno će biti izgrađene, naslaga na naslagu, cigla na ciglu; sve ću ponovno izgraditi svojom vlastitom rukom;

onda ću zaći u svaki kutak ulice u potrazi za mrtvima, i podizat ću ih, jednoga za drugim, tako da postanu moji novi glasnici, i slat ću ih sa svojim Duhom da služe pred vama, i kad ih budete pitali: “tko vam daje tu vlast?” oni će odgovoriti da im je vlast dana od same Vlasti; a vi ljubljeni moji, koji trpite u toj pustinji, postat ćete kao natopljeni vrt, kao izvor čije vode nikad ne presuše; Ljubav će živjeti među vama, a ja ću biti okružen svojim vlastitima, koji će me veličati i slaviti me, svi sjedinjeni pod mojim Svetim Imenom, i pobuna će prestati, doći će svome kraju; probodena mojom Riječju, bit će mrtva, nikad se više ne će dignuti; kanim vas izbaviti iz ruku Zloga, utvrditi vas u svojoj Svjetlosti;[1] samo za ljubav onih koji me ljube i žrtvuju se za mene, smanjit ću svoju vatru; za vašu ljubav, ljubljeni moji, moja ruka ne će pasti tako teško kao što vam je rečeno;

krivnja vaše ere još je uvijek velika i njezini su grijesi bezbrojni; njezine su krivnje teške, vaše drveće jedva da donosi ploda; zar niste iznenađeni kad vidite lozu bez grožđa? ili da nema ploda na plodonosnu drveću? i da nema više zelenog lišća? jeste li iznenađeni što ono više ne cvate i ne širi miomiris? to je zato što su moji neprijatelji zatrovali izvore iz kojih se moj vrt natapa, sasušilo se ono malo plodova koji su još preostali u njima; vidio sam ih kako kidaju cvijet za cvijetom, podmuklo i pakosno kao zmije otrovnice, dolaze noću u moje svetište, otkrivaju bez straha svoje odvratne sklonosti, podupirane od zlih ljudi, tako da se nitko ne odriče svojih zlodjela;

Ali, Gospodine, oni moraju znati da ih Ti promatraš!

oni su buntovnici, bune se protiv mog Zakona, to su oni za koje Sveto pismo kaže: “oni previjaju rane moga naroda nemarno; mir, mir, kažu oni, ali mira nema, oni su bez srama i bez ljubavi, oni su bez srca”; ali ja ću srušiti te buntovnike jednim svojim dahom, srušit ću sve te Kaine koji su se ustoličili u najvišim sjedištima laži; od kakve su mi koristi njihova prijestolja? opominjao sam ih i što sam ih više opominjao, oni su sve više odbijali da čuju, kako se ne bi okrenuli k meni i obratili se;

ovi su Kaini ustrajali u otpadništvu po nekoliko desetljeća, nikad ne odustajući od svojih zlih djela; oni su se zalijepili za iluzije i laži; oni gaze po mojima, meni odanima, i po onima koji su ustrajni u vjeri mome Petru; da, oni ismijavaju sve one koji još vjeruju u njega; ovi Kaini štete mojoj Crkvi dotle da su mi na oči natjerali potoke suza; plačem danju i noću ....

Moj Bože, kakvu si mi bol zadao ...

Tvoja su pravila tako divna;

zašto bi itko takvo što činio?

Tvoja su pravila moja vječna baština,

oh Bože, tako pun ljubavi i nježnosti,

suze mi potokom teku,

jer su drugi prezreli Tvoj Zakon.[2]

zbog toga šaljem vas,[3] vas posebne, koje vi nazivate slabima, nevrijednima, prezira vrijednima i glupima; kanim posramiti sve vas koji se nazivate pametnima, bit ćete uhvaćeni nepripravni, jer vas kanim smesti do točke da ne ćete znati ni svoje vlastito ime, ni odakle ste;

ljubljena, odmori se sada; nadam se provesti malo više vremena s tobom, budi svjesna svih pogibelji, ostani postojana u vjeri, daj da sve što činiš bude učinjeno u ljubavi; ja te blagoslivljam; mi, nas?

Za vječnost, moj Gospodine.

dođi, odmori se u mome Presvetome Srcu, svome domu;

15. srpnja 1989.

Moj Gospodine, dođi, podigni me i dopusti mi da se sretnem s Tobom.

Neka me Tvoja svjetlost obasja,

trudim se da ne zaboravim Tvoje odredbe,

premda omča mojih progonitelja ne popušta u ovoj divljini u kojoj živim,

ali sjećajući se Tvoje nazočnosti u svome srcu, ohrabrujem se,

kličem Tvojoj nazočnosti, Sveti od Svetih.

Vassula od moga Presvetoga Srca, ljubi me, daji zadovoljštinu za one koji to ne čine, ugodi mojemu Presvetomu Srcu i nauči ovu malu molitvu:

O Presveto Srce Isusovo,

obnovi moju dušu,

sakrij moje srce u svoje Presveto Srce

tako da mogu živjeti, amen;

posveti tu molitvu mome Presvetomu Srcu;

kćeri, tvoja muka ne će biti uzaludna; ah, moja mrvice, nikad ne prestaj moliti, nikad ne prestaj gledati u mene; usmjeri svoj pogled na mene, imaj me uvijek nazočnog u svojim mislima, jer ja sam Sveti, Sveti, Sveti; tvoji progonitelji, dijete moje, moji su progonitelji također, oni su oni koji dolaze noću u moj vinograd da ga unište; ali, ne boj se, ja sam kao čuvar na straži protiv takvih skitnica; ni jednom čovjeku ne ću dopustiti da takne plodove moga vinograda;

17. srpnja 1989.

Gospodin?

dijete moje, slušaj i piši;

ja sam Veliki Pastir svoga stada; ja sam upućivao svoje pastire da čuvaju moje stado, ali su se mnogi od mojih pomagača prepustili nesposobnosti, ne vodeći računa o gubitku, ne dovodeći zalutale natrag u stado;

moji mi najbolji prijatelji zadaju najviše žalosti, a najdublje rane na mome Tijelu zadali su mi vođe koje sam im ja dao; oni su moji najbolji prijatelji, a opet, od njihove sam vlastite ruke ranjen iznad svakoga shvaćanja, moja su pleća neprestance bičevana; čitavo mi se Tijelo grči od boli, moje osušene usne dršću, oni bez bojazni zazivaju mir, ali mira nema, jer, dopustili su da budu uhvaćeni i zavedeni racionalizmom, neposlušnošću i ispraznostima; koliku mi žalost zadaju i kakve mi rane uzrokuju!

Gospodine, zašto je tako teško za neke?

teško je ostaviti žezlo laži kad se ono jednom uzme; teško je odustati od njihovih ljudskih doktrina i propisa; teško je umrijeti njihovoj vlastitoj pohlepi; teško je prihvatiti odjeću samoponiženja; a takvima ja kažem: zajauknite pastiri, završitite, sklupčajte se na tlo, vi gospodari stada, jer je došlo vrijeme vašega uništenja; kao najvrjedniji ovnovi padat ćete jedan za drugim;

ja sam vam dao najdragocjeniju baštinu među svojim prijateljima, odlikovao sam vas izborom; svoju sam vam Kuću povjerio, ali vi niste slijedili mojih uputa, vi ste se odmetnuli, činili ste ono što sam ja smatrao zlim; pozivao sam vas, ali vi niste htjeli slušati, bili ste mi neposlušni;[4]...

Ah, moj Bože, smiluj nam se, operi te pastire od njihove krivice, očisti ih od njihova grijeha.

malena moja zaručnice, dopusti mi da dijelim svoju žalost s tobom;

Ljubim Te, Gospodine, Bože moj,

uvijek tako nježan i milosrdan,

živim samo za Tebe,

moj je pogled uprt samo u Tebe

i ni u što drugo,

obožavam Te!

ah, kako tvoje riječi ljubavi umiruju moju pravednost! svaka se kap ljubavi računa, bezbrojne se duše mogu spasiti ljubavlju; dopusti mi da te upotrijebim kao pisaći stol; došao sam ti pokazati svoje rane i kao prijatelju predočiti ti svoju žalost; ja ti pokazujem rane svoga Presvetoga Srca;

Blagoslovljen naš Bog.

moja Vassula, sada sam u razdoblju milosrđa, nisi li primijetila kako se moj Duh milosti izlijeva na vas? sada je vrijeme da se pokajete, sada je vrijeme da promjenite svoj život; molite neprestance; molite s ljubavlju; ne ustrajavajte u pobuni; jer će uskoro na vas naići strašno vrijeme pravednosti, budite pripravni suočiti se tada sa mnom kao Sucem;

kćeri i sinovi moji, davno sam vas oslobodio lanaca koji su vas vezivali sa smrću i s velikim milosrđem vratio sam vas natrag; otkupio sam vas od Zloga, pokazao sam vam svoje Srce i kako su ga proboli vaši preci, žrtvovao sam sebe da vas oslobodim;

vaša era me neprestance izaziva, a ja ipak, zbog svoje velike samilosti, dopuštam svom Duhu milosti da vas podsjeti na moje upute; moje se milosrđe danas proteže s jednoga kraja zemlje na drugi, slušajte danas moj glas primite moje današnje milosrđe; ja vas svečano pozivam na molitvu srcem; na post, pokoru i ljubav prema bližnjem; obnovite se potpuno, tako da mogu pokazati svoju slavu kroz vaše preobraženje;

[1] Najednom sam se sjetila očišćenja vatrom.

[2] Ps 119, 136.

[3] Naš naraštaj, naša era.

[4] Ovo je bilo rečeno s velikom gorčinom.