Travanj - 1987

ja te promatram; zapamti, mi smo sjedinjeni; ja sam Jahve i ja te ljubim,

I ja ljubim Tebe, Gospodine!

hrani se od mene; sve vas ljubim; rekao sam da će moje Kraljevstvo na zemlji biti kao ono na nebu; ja ću iskorijeniti sve zlo i osnažiti svoje vjerne sljedbenike; ja sam Jahve i moja riječ stoji čvrsto; ne boj se, malena moja, jer ja sam onaj koji te vodi; ja sam Svevišnji; ja ću ponuditi svoj Kruh[1] cijelom čovječanstvu i na taj način utažiti njihovu glad, ali za uzvrat želim ljubav od njih; žeđam za ljubavlju; kaži im, reci im kako su mi se usta osušila od žeđi;

Razaznala sam, da, njegova nazočnost je bila veoma jasna. Njegove su usne bile suhe, ispucane, s plikovima. Imao je teškoće u govoru, jer su mu usta bila suha, a jezik je jedva pokretao. Činilo se kao da je došao iz pustinje gdje je danima bio bez vode. To je bila jedna veoma tužna slika.

4. travnja 1987.

Dok sam hodala u Švicarskoj, promatrala sam ljude, gledala kako oni žive. Mnogi, kao i svuda, imaju svakidašnjih problema. Neki više, neki manje. Mnogi izgledaju veoma nesretni i puni patnje. Ovo nisam primjećivala prije, dok mi se Bog nije javio.

da, Vassula, želim da sve vidiš, želim da gledaš i slušaš sve što govore; žalostim se kad slušam i gledam svoje jaganjce; zašto su me zaboravili, kad sam ja njihov Tješitelj; ja ih mogu utješiti, oni se mogu meni obratiti;

Ovdje sam se počela pitati je li ovo bio Jahve ili Isus.

Vassula, ja sam Jedan, ja sam Jedan![2] Vassula, ja sam Bog koji ti je dao život; ja sam ustanovio svoju Riječ; došao sam na zemlju u tijelu; ja sam Jedan; blagoslivljam te, Vassula; Presveto Trojstvo je Jedno; ja sam Jedan;[3]

(Upravo sam razmišljala da o ovome nešto naučim, pitajući svećenike.)

od mene ćeš ti učiti;

Poslije:

kćeri, kad shvatiš koliko je svijet postao ravnodušan prema meni, tada ćeš razumjeti moju ogorčenost; moj kalež milosrđa pun je, a i moj kalež pravednosti, pun je; oni me žaloste, ogorčavaju me, stvaraju revolucije,[4] bune se protiv mene i moga Zakona; ja sam isti živi Bog, ali je moj narod izrastao u narod bez straha, oni me izazivaju, provociraju! njihovo stvaranje bila je radost za mene, zašto se bune protiv mene? kome će se okrenuti? ja trpim; kome misle da se oni obraćaju? moje Tijelo je umorno i ranjeno,[5] mojemu Tijelu je potreban odmor i okrjepa;

Odnosi li se to na Crkvu, Gospodine?

da, moje Tijelo je Crkva; Vassula, želim utvrditi svoju Crkvu; želim sjediniti sve svoje svećenike, kao jednu vojsku, vojsku spasa; moje su ovce raspršene, svi svećenici moraju se sjediniti;

Moj Bože, osobno sam krštena kao grčka pravoslavka, kome se Ti obraćaš, moj Gospodine: katolicima, protestantima ili? Ili pak drugim religijama? Ako Te smijem to pitati, jer one postoje.

O Vassula, Vassula, ja sam Jedan; ja, Bog, Jedan sam; sva moja djeca stvorena su mojom rukom, zašto su se moja djeca razdijelila? ja želim Jedinstvo,[6] želim svoju djecu sjediniti; ja sam Jedan Bog i oni moraju shvatiti da je Sveto Trojstvo sve u Jednome! Duh Sveti, Otac Sveti i Isus Krist, Sin, sva trojica su u jednome;[7] Vassula, priljubi se uza me, uči od mene;

Moj Bože, a što je sa Svjetlosti?

ja sam Svjetlost, ja sam Jedno;[8]

5. travnja 1987.

Vassula, ljubim te neizmjerno; dat ću ti da osjetiš moju ljubav dopuštajući ti da osjetiš moje Srce;

Položila sam ruku na njegova prsa i osjetila kako mu srce kuca.

svaki otkucaj mojega Srca poziv je jednoj duši;

ja čeznem za svojim ljubljenima da me čuju i dođu k meni; danas sam uzeo srž tvoje ljubavi prema meni, da bih se njome poslužio za iscjeljenje jedne duše, Vassula;

Ja sam to osjetila ....

stvorenje, živi u mojoj Svjetlosti;[9]

Ljubim Te, Gospodine.

ženo, živi u meni;[10]

Uči me da Te ljubim više.

ljubljena, dođi, daj da te skrijem u svoje Srce;[11] radi sa mnom, nikad se nemoj umoriti od pisanja; ne zaboravljaj moju nazočnost;

6. travnja 1987.

(Dva tjedna prije Uskrsa.)

Vassula, pripravi se za moju Muku; posveti mi se; osjetit ćeš moje boli; ja te pripravljam za svoje raspinjanje; ja ću trpjeti, ali ćeš ti sa mnom dijeliti moje trpljenje, ljubljena, osjetit ćeš moju smrtnu borbu i moje rane; hoćeš li trpjeti sa mnom?[12] dođi, hajde da se odmorimo jedno u drugome;

7. travnja 1987.

Osjetila sam se kao da me cijela ova objava pritišće i da sam sama s Božjom Riječi, koja me je teško obremenila, a nigdje se ne mogu rasteretiti, ne znam što da radim? Osjetila sam se neopisivo nemoćnom i napuštenom, i sama, sama s ovim teretom na sebi.

Vassula, jesam li te ikada ostavio? ja sam Bog; osloni se na mene, vjeruj mi;

Morala bih, da, ali to je iznad mene. Ne mogu si pomoći. Osjećam se odgovornom.

dijete moje, imaj strpljenja, pouzdaj se u mene, dođi k meni, ja ću te utješiti;

Ljubim Te, Oče, bezgranično.

(Osjećala sam koliko je bio spreman da me utješi.)

ljubim te, kćeri;

dat ću ti da osjetiš moje trpljenje; kad se moje raspinjanje približi; doći ću da ti ostavim svoje čavle i trnovu krunu; dat ću ti svoj križ; ljubljena, podijeli sa mnom moje trpljenje; tvoja će duša osjetiti moju Muku kroz koju sam prošao, tvoje će ruke i noge osjetiti boli raspinjanja; Vassula, ljubim te, i jer si ti moja zaručnica, želim podijeliti s tobom sve što imam, vjeruj mi, bit ćeš sa mnom; Vassula, ne boj se, jer ja, Isus, s tobom sam;

dođi, ti ćeš stupnjevito razumijevati kako ja djelujem; imaj moj mir; ljubljena, ja sam pripravio mjesto za tebe;

8. travnja 1987.

Danas moram uraditi nekoliko stvari, ali ne mogu izdržati a da se ne dopisujem s Bogom, tako da sam na brzinu zamolila Isusa: Jednu riječ, Gospodine, samo jednu riječ.”

jednu riječ, Vassula? LJUBAV;

Ljubim Te!

(Pod 'jednu riječ' mislila sam na kratku rečenicu ili tako nešto....)

9. travnja 1987.

Dok sam bila u Švicarskoj pitala sam se gdje će jednog dana biti moj dom. Još uvijek tražim okolo. Potucanja, lutanja, lutanja.

osjeti moju nazočnost,

Vidjela sam Isusa gdje pokazuje na svoje srce.

tvoj dom je ovdje ... ravno usred moga Srca; kćeri, slavi me, privlačeći duše k meni;

Moja starija sestra prvi put je čula o ovoj poruci. Pročitala je pet posljednjih bilježnica. Učinak toga je kraj obiteljske svađe koja je trajala osam godina s našim prvim rođakom. Oni su opet dobri prijatelji. Nikad nisam rekla ni riječ. Onda je ona otišla na Rodos, gdje živi.

Već prve večeri razgovarala je sa svojim mužem, a on je bio čak više zapanjen od nje. Te večeri zajedno su pročitali petu i šestu bilježnicu, a onda su otišli spavati. Ali on nije mogao zaspati. Počeo se moliti. Zamolio je Boga za oproštenje svih svojih grijeha. Tada se čudo dogodilo. Bog mu je dao isto viđenje koje sam ja doživjela. Ono s prekrasnim vrtom i 'suncem', okruženim milijunima anđela. Bog mu je dao da uđe, kao što sam i ja ušla unutar kruga svjetlosti, gdje je jasno osjetio Božju prisutnost. Počeo je drhtati i plakati. Probudio je moju sestru da joj to kaže. Ona je bila zapanjena. Nisu mogli dočekati jutra da mi to sve kažu.

- Onda oko knjige o Henoku, koju sam željela imati, prije nego sam počela čitati, otvorila sam je nasumce na 102. stranici. I što sam pročitala? Henok je imao isto viđenje koje sam imala i ja, jarko okruglo svjetlo, čuvano od tisuće anđela![13] Bilo bi malo previše da se radi o slučajnosti. Zato što sam ovo viđenje doživjela dok sam bila u Bangladešu, 26. ožujka, a onda 11. travnja 1987. kad sam bila u Parizu, dok sam tražila knjigu u knjižnici, namjerila sam se na knjigu koja se zvala Metanoja, i ono što me je natjeralo da je pogledam, bile su korice. Slika na koricama predstavljala je u potpunosti moje viđenje, te Henokovo i moga šurjaka. Okrugla svjetlost s anđelima koji je čuvaju. Kad je moja sestra otišla, opet sam pisala, dopuštajući Bogu da uzme moju ruku, a Bog je onda dao Stratou[14] pismenu poruku.

ja ljubim svoje jaganjce; sjedini moje jaganjce; tko god čita moju poruku, blagovat će moj kruh; tko god dobije znak od mene, bit će onaj koga želim prosvijetliti svojom milosti;[15] nacrtaj moj znak;

ichthis[16]

Vassula, počni sažimati ovu objavu i prepiši moju poruku; ja ću te voditi, prosvjetljujući te; sve što je ponavljano, bilo je za tvoju izobrazbu; to ti je bilo potrebno;

moja Poruka zvat će se Mir i ljubav;[17]

To je strašno, ja sam suviše realna, i previše sumnjičava. Ne mogu si pomoći zbog sumnje koja me danas ophrvala. Zašto, zašto je to tako da su oni tako uvjereni i postojani, a ja tako nepostojana? Ja, koja veoma dobro znam da ne mogu upravljati svojom rukom i znam kako postanem bespomoćna kad Bog uzme mogu ruku, kako on može baciti olovku iz moje ruke i kako može pisati olovkom bez mene. To mi se dogodilo, dao mi je toliko mnogo dokaza i vidi sada ovaj val sumnje! A onda mnogo sam puta razmišljala da sam možda zavedena! U ovim porukama ima toliko toga da ne mogu nabrojiti, a ni objaviti ...

ljubljena, ja sam Jahve; daj mi svoje slabosti i moja će ih snaga poništiti;

Koliku strpljivost Bog mora imati sa mnom, da me održi... Mislim da je glavni razlog moje sumnje u meni, zato što znam sebe, uspoređujem se s onima koji su imali duhovna iskustva s Bogom i koji su primali poruke, kako su oni bili dobri i kako odani. To je ono što me muči, to je kao da se uspoređuje dan i noć. Priznajem da ima barem jedna posve sigurna stvar, a to je da duboko ljubim Boga i tu mi nitko ne može reći da je to moje umišljanje, ili kao što mi je jedan svećenik rekao samo đavao može to staviti u nečiji um... Da sam bila slaba i slušala sve ono što mi je rečeno, podlegla bih. Danas sam čula od jedne gospođe (koja je upravo počela čitati Freuda) da bi sve ovo moglo biti moja podsvijest. Teret ljubavi prema Bogu! Svašta! Tako znači, ako ljubimo Boga, mi smo psihički bolesnici! Ali njezina teorija, ili Freudova, ne pogađa me nimalo; prvo, Bog me je već upozorio na ove toerije i da ću biti optuživana zbog njih, a onda ja i ne volim osobito Freuda, jer je on bio bezbožac, čak ga je i Jung ostavio! Jer, za Freuda smo mi, čini se bili samo sirovina!

dijete moje, ljudi uvijek sude na svoj ljudski način; ja sam Bog pun milosrđa i ljubavi, ali tako malo shvaćen;

Ali Gospodine, Ti si odabrao 'jednu koja nije dobra', što mi izaziva sumnju!

ti si također moja kći! ja ljubim čak i najgrješnije među vama;

10. travnja 1987.

sjeti se da je moje raspinjanje trajalo satima; i da sam trpio mnoge sate; sva moja krv bila je prolivena; ljubim te; dođi i utješi me, ljubeći me;

Isus je bio veoma žalostan, i čeznuo je za utjehom. Ovih dana stalno me je podsjećao na svoje raspinjanje. Ponekad osjetim njegovu prisutnost tako jasno, da mi se čini kako ga mogu stvarno dodirnuti, mogu reći da osjetim kako se zrak pokreće tamo kuda prolazi!

16. travnja 1987.

(Veliki četvrtak)

Vassula, bio sam nazočan u svojoj Crkvi; hodao sam ispred svoga križa; zastao nekoliko sekunda ispred tebe;[18] kćri moja, sve ove godine čekao sam na tebe da dođeš u moju tako ljubljenu Crkvu;[19]

Gospodine moj i Spasitelju moj, Ti si me zaista našao i doveo k sebi i svojoj Crkvi. To su bile godine.... Godine čekanja!

ja sam stajao ispred križa i svakoga tko je došao da mi se pokloni, ja sam blagoslivljao;

(Sveti križ je postavljen nasred crkve, i. svatko je išao da ga poljubi.)

17. travnja 1987.

Poslije svete mise, na Veliki petak, svećenik je podijelio cvijeće kojim je bio okićen Isusov grob. Ljudima je davao kitice cvijeća. Ja sam dobila samo tri cvijeta; shvatila sam da mi je to znak od Boga, da me podsjeti na moj problem razumijevanja Presvetog Trojstva.

Prošla su dva dana, a da nisam pisala, što mi je strahovito nedostajalo. Jer kad pišem, to mi je kao da u meditaciji razgovaram s Bogom i veoma ga osjećam.)

Moj Bože, prošlo je mnogo vremena!

koliko mnogo;

Dva dana!

dva dana, Vassula? a ja, koji sam čekao godinama na tebe, što ću onda ja reći?

Ja sam bez riječi. Isuse, žao mi je što sam Te ranjavala. Oprosti mi.

dođi, opraštam ti; sve što želim od svojih ljubljenih duša jest da mi dopuste odmoriti njihova srca, makar samo na nekoliko minuta, i da mi dopuste da u njih ulijem svoju neizmjernu ljubav;

Isus je to rekao s velikom blagošću i ljubavlju. Kad god Bog naumi uputiti mi neku važnu dugu poruku, đavao ili njegovi sljedbenici napadnu me. Ja ga ne osjećam tjelesno, jedina stvar koja mu je dopuštena da čini u ovoj objavi jest da se očituje pri pisanju, te pišući da me vrijeđa i psuje.[20] Budući da me je Bog naučio da shvatim razliku i prepoznam njegove riječi, obično izbjegnem čak da završi svoju riječ, što ga razjari. Ako pak izbjegne mojoj pozornosti, Bog zaustavlja moju ruku i ne mogu pisati. Ovaj papir je iz moje bilježnice. Ti napadi su uvijek jači kad treba pisati važnu Božju poruku. Sada sam shvatila njegov način ... tako da ne odustajem, premda se povremeno osjećam nemoćnom.

23. travnja 1987.

Ponekad se pitam što je sloboda, prije Božjeg poziva bila sam tkođer slobodna. Imala sam svoj skladan obiteljski život, za koji zapravo nisam osjećala odgovornost niti sam za to marila kao što to osjećam za ove poruke koje me pritišću i opterećuju, ali onda sam ja bila daleko od Boga. Iznenada, Bog me je taknuo... U početku mi se to nije sviđalo, jer nisam imala ljubavi za njega. Ali za veoma kratko vrijeme (u roku od tri mjeseca), nakon što mi je govorio, učio me je da ga ljubim. Sada, poslije osam mjeseci, poruka je gotovo završena.[21] Ona me opterećuje i tražim nekoga tko bi me mogao malo rasteretiti, vrlo je teško!! Što je sloboda? Težina je postala nepodnošljiva.

ja, Gospodin, dat ću ti da spoznaš što je sloboda, piši;

sloboda je kada se tvoja duša odvoji od zemaljskih briga i leti prema meni, k meni; ja, Bog, došao sam i oslobodio te; sada si slobodna; dok si bila privržena svijetu, Vassula, bila si uznik svih njegovih napasti, ali je sada tvoja duša kao golubica, oslobođena; bila si u krletki, zatvorena, ljubljena; u krletki; pusti svoju dušu da plovi slobodno, daj joj da osjeti ovu slobodu koju sam dao svim svojim dušama, ali koliki od njih odbijaju ti milost koju sam im ponudio;

nemoj dopustiti da budeš opet uhvaćena; svezana i u krletki, ja sam te oslobodio; dok sam prolazio, vidio sam te u tvojoj krletki, kako veneš i umireš; Vassula, kako je moje srce moglo to gledati i ne izbaviti te? došao sam i provalio tvoju krletku, ali si ti bila nemoćna upotrijebiti svoja krila, takve su bile tvoje ozljede, tada sam te odnio u svoj stan, iscjeljujući te milosrdno da bi ponovno letjela, i sada moje srce radosno kliče gledajući svoju malu golubicu kako leti slobodno i kako je tamo gdje je trebala biti od samog početka;[22]

ja, Gospodin, oslobodio sam te; ja sam te obnovio; ja sam te oslobodio iz tvoje bijede; moje te oči nikada ne ispuštaju iz svog vidokruga; gledam svoju golubicu kako leti slobodno, znajući cijelo vrijeme da će se opet vratiti k meni, jer ti prepoznaješ svoga Spasitelja i Gospodara; tvojoj duši potrebana je moja toplina i ti znaš da je tvoj stan sada usred moga srca, gdje sam oduvijek želio da budeš; ti sada pripadaš meni i ja sam tvoj Gospodar koji te ljubi;

Dođe mi misao na povratak u Švicarsku, i uplaših se da bih se tamo mogla promijeniti...

Vassula, ja više ne ću dopustiti da se ti opet okaljaš; ne boj se, ja ću uvijek biti uza te, čisteći te; imam svoje razloge da ti budeš tamo;

Pokušavala sam razmišljati o Božjim razlozima, a onda sam ga pitala.

ja želim da moje sjeme bude posijano u Europi; budi moj sijač, Vassula; živi, Vassula, među ljudima koji me ranjavaju; neka tvoje oči vide sve i neka vide našto je spalo moje stvorenje; neka tvoje srce osjeti kako im malo ja značim; neka tvoje uši čuju kako bogohule i ranjavaju me; zar se tvoja duše ne će buniti? zar ne ćeš protužiti za mnom kad vidiš i shvatiš kako me je moj narod zaboravio?

Vassula, tvoja će duša biti izvrgnuta bezbožnosti, ravnodušnosti, najnižoj zlobi, u odvratnoj dubini grijeha svijeta; kao golubica, koja leti iznd njega, promatrat ćeš svijet, primjećujući s gorčinom svaki čin;

ti ćeš biti moja žrtva, ti ćeš biti moja meta; kao lovci nakon svojih igara, oni će te loviti i potezati svoje oružje na tebe, progoneći te; procijenit će te veoma visoko, kako bi te svatko mogao uništiti;

Gospodine! Što će mi se dogoditi?

reći ću ti ovo, kćeri; ništa ne će biti uzalud; sjenka na zemlji postupno iščezava i nestane; ilovača bude isprana s prvim kapima kiše, ali tvoja duša nikada ne će nestati; ja, Gospodin, podsjećam te na tvoj odgovor na moje pitanje koje sam ti jednom postavio; “čija je kuća važnija, tvoja ili moja?” ti si ispravno odgovorila, da je moja kuća važnija;

Da.

ja ću te uvijek držati u svom srcu; ljubim te,

I ja Tebe ljubim.

hajdemo, ne zaboravi moju nazočnost!

26. travnja 1987.

dopusti da ti kažem, ljubljena, da sam ja svoje planove postavio prije nego si se ti rodila; mi ćemo uvijek djelovati zajedno; jesi li voljna?

Ja sam voljna, ako me Ti prihvaćaš sa svom mojom nesposobnošću, moj Bože.

ja te ljubim; Vassula, ja ću ti pomoći;

početkom prošlog tjedna đavao te je grdno napadao; i unatoč tomu, ja sam s tobom napisao svaku riječ koju sam želio; pokrivao sam te;

Je li to bilo kad me je đavao psovao?

da, dok te je on gadno psovao, ja sam te blagoslivljao; zaštitio sam te;

Poslije:

daj da ti kažem, Vassula, što si ti manja, ja ću biti veći; dopusti mi da djelujem u tebi i da provodim svoju volju; budi jedno ništa; ne osjećaj ništa i dopusti mi da ja budem sve, tako da moja Riječ dopre na kraj svijeta i da moje djelo Mira i Ljubavi primami svako srce;

dopusti da te podsjetim na tvoju bijedu, jer podsjećajući te na to, spriječit ću da postaneš ohola zbog svih milosti koje sam ti dao; budi moj čisti oltar... ribar ljudi, pruži moju mrežu Mira i Ljubavi po cijelome svijetu, povuci je i dopusti mi da se veselim njezinu ulovu! kad sam bio u tijelu na zemlji, učio sam malu skupinu ljudi da postanu ribari ljudi; ostavio sam ih u svijetu da šire moju riječ cijelom čovječanstvu; ja, Gospodin Isus, podučit ću te i pokazat ću ti kako je ovaj posao bio urađen;

Što da kažem? Kako ja mogu učiniti bilo što u takvu poslanju; osjećam da poruka postaje svakim danom sve teža. Želim zadovoljiti Boga, ali kojim sredstvima? Ispred sebe vidim prave Alpe i poruku koja me pritišće.

ja nosim svoj križ zajedno s tobom; da, zaista je težak, ali nemoj se umoriti; ja, Gospodin, pomažem ti; drži se mene, ja te ne ću ostaviti;

Ipak, još uvijek je jako mnogo.

Isus me ohrabruje da nastavim.

Vassula zar ti nisam do sada pomagao? pa zašto bih te napustio; potpuno se osloni na mene; vjeruj mi; ono što sam odredio i blagoslovio, ja ću završiti;

27. travnja 1987.

Vassula, ja, Gospodin, stojim pred tobom;

Isus je bio tamo nasmiješen i učinio je da osjetim njegovu nazočnost. S obje ruke držao je svoj ogrtač, a onda ga je otvorio izlažući mi svoje Srce. Njegove su grudi gorjele.

uđi u moje Srce, prodri u njega i dopusti da te ono prigrli, dopusti da moje Srce zanese tvoje srce, rasplamsa ga, prepuštajući ga plamenu koji ižaruje moj Mir i Ljubav; dođi, daj da budemo zajedno; dopusti da budem tvoj sveti drug; jesi li voljna, kćeri?

Osjećam se nemoćnom da mu se približim. Pa tko sam ja da bih mu se približila? Shvatila sam koliko sam nevrijedna. Kako čovjek uopće može sebi dopustiti, usuditi se, da govori s Bogom, mi, šaka običnih nezahvalnih grješnika, još tražiti i milosti, a još manje ako s njim 'razgovara'! Mi smo tako bijedni i nevrijedni, da mi je muka. Osjećam se kao da si stavljam vrpcu preko usta. Te u njegovoj nazočnost, u kojoj sam ja bila, iz poštovanja prema njemu, u duhu stavljam veo između njega i sebe, zbog njegove nazočnosti.

kćeri, što si to učinila?[23] zašto kćeri, zašto?

Da bih očitovala poštovanje prema Tebi, Gospodine.

ja želim da blaguješ;

U njegovoj ruci vidjela sam kruh.

uzmi moj kruh, malena moja, morat ćeš skinuti taj veo, da bi mogla blagovati moj kruh, dođi;

ja ću ukloniti ovo razdvajanje ... evo, uzmi moj kruh, približi se;

Približila sam se; uzela sam kruh iz njegove ruke.

znaš li ti koliko se radujem kad te hranim?

Isus je bio pun ljubavi i sreće.

možeš li osjetiti moju sreću, Vassula? iznesi mi svoje slabosti i grijehe da ih moja snaga i milosrđe ponište; malena golubice, leti slobodno, ali mi se uvijek vrati i blaguj moj kruh, ljubim te;

I ja Tebe ljubim, Gospodine.

Nakon toga, tijekom cijelog dana, osjećala sam njegovu ljubav na sebi, kako da to nazovem - ‘Ekstatično stanje’? Ali osjećajući se tako, ja sam osjećala njegovu prisutnost više nego obično.

Poslije:

ti si vidjela moje Svetište u koje smo ušli i dopustio sam da svojim očima vidiš kako moji serafini čuvaju moje Svetište; danas ću ti pokazati što se nalazi unutar Svetiša; vidiš li ovu jaku zraku koja se izlila na moje sveto pisanje?

Da, Gospodine!

to su moji najsvetiji spisi, pisani prije nego sam te stvorio; moja Sveta knjiga sadrži tajne i ključ mojih Nebesa i svega stvorenoga; pokraj svoje Svete knjige postavio sam dva arkanđela koji gorljivo čuvaju moja Sveta pisanja; dođi, ja ću ti pokazati još više od svoje slave, malena moja;

Bog me je odveo na neko mjesto gdje sam se nelagodno osjećala.

vidiš li ovu planinu od vatre?

Doimala se divno, ali prijeteći.

s njezina ruba teku dvije rijeke, one su potpuno od vatre;

Izgledalo je kao tekuća lava, ali jasno crvene boje.

ja, Gospodin, na Sudnji ću dan odvojiti zle duše od dobrih; i onda će svi Sotonini sljedbenici biti bačeni u ove dvije vatrene rijeke i tako biti kažnjeni pred samim očima pravde; Vassula, dopustit ću ti da svojim očima vidiš više mojih Nebesa, jer ih ima još nekoliko iza moga Svetog Svetohraništa; stvorenje, bit će moja volja, jer ja sam Bog, Jahve Sabaot, daj da slobodno djelujem u tebi; mi ćemo djelovati zajedno s ljubavlju, dok ne utemljim ovo svoje djelo, a kada to bude, doći ću opet sa svojom Svetom knjigom i dat ću ti da pročitaš stavak koji ćeš ti ispisati, te tako zapečatiti moju poruku Mira i Ljubavi;

Usred noći probudio me je Isusov glasni krik koji je došao s križa. Bio je pun tjeskobe, trpljenja, boli, žalosti i gorčine. Veoma bolno stenjanje i ječanje!

29. travnja 1987.

Idućeg jutra.

ja sam Gospodin Isus; čula si moj krik, to sam bio ja; to te je probudilo,[24] ja sam zajauknuo sa svoga križa, to je bio moj posljednji glasni krik koji sam ispustio kad sam bio u tijelu, krik pun patnje, boli i gorčine, koji je došao iz dna moje duše, dopirući do samog Neba; zatresao je temelje zemlje i slomio srca onih koji su me ljubili, kao što se nadvoje razderao zastor u hramu; to je podignulo moje odane sljedbenike, kao što je podignulo mrtve iz njihovih grobova, zbacivši zemlju koja ih je pokrivala, kao što je zbačen đavao;

velika tutnjava potresla je sama Nebesa i svi anđeli su dršćući pali prostrijevši se i klanjajući mi se u potpunoj tišini; moja Majka, stojeći pokraj mene i čuvši moj krik, pala je na koljena i pokrivši lice, plakala je, noseći sa sobom taj posljednji krik do dana njezina usnuća; trpjela je ...

ja sam ogročen; trpim još uvijek zbog mnogih nepravdi svijeta; bezboštva, bezakonja i sebičnosti; moj krik svakog dana postaje sve glasniji; bio sam ostavljen sâm na svome križu, sâm da nosim grijehe svijeta na svojim ramenima, sâm da trpim, sâm da umrem, prolijevajući svoju krv koja je oprala cijeli svijet, iskupljujući vas, svoje ljubljene;

taj isti krik i sada je na zemlji kao jeka prošlosti, pa zar da živim u sjeni prošlosti? zar je moja žrtva bila uzaludna? kako onda da vi ne možete čuti moj krik s križa? zašto zatvarate uši i oglušujete se?

Gospodine, za koga je ova poruka?

za sve one koji imaju uši da čuju moj krik;

Bila sam jako pogođena znajući koliko je mnogo on pretrpio, sam samcat, i još uvijek trpi.

Moj Bože, prihvaćam biti onakvom kakvom me Ti želiš u svpkpk poruci od 23. Travnja, Tvoja žrtva, Tvoja meta. Dopusti mi da nosim Tvoj križ za Tebe i dopusti mi da Ti ponudim odmora. Dopusti mi da Te tješim. Ja nisam sama, kao što sam prije rekla. Ja sam s Tobom! Povlačim sve ono što sam rekla![25]

ljubim te, mala golubice, ja sam te obasuo svim svojim milostima; dopusti mi da te upotrijebim za svoje naume i za svoju slavu; ne ostavljaj ništa za sebe i brini se samo za moje naume; slavi me, radi za mene, svojim trpljenjima dodaj moja trpljenja;

Želim da cijeli svijet slavi Tvoje Ime i da taj glas dopre do Tebe.

Jedinstvo će osnažiti moju Crkvu; Jedinstvo će me proslaviti; Vassula, ljubi me;

Nauči me da Te ljubim onako kako Ti to želiš.

hoću; ne ću te ostaviti; nemoj se umoriti nositi moj križ; ja sam kraj tebe, dijelimo ga, ljubljena;

U Parizu za vrijeme Uskrsa:

Kad mi je arhimandrit rekao, gledajući poruke: “To je čudo!” ja sam također mislila kako je to čudesno, kako divno to što nam Bog šalje poruku, ali s druge strane kako je to strašno, strašno zato što nam pokazuje ražalošćenog Boga, patničkog Boga; Bog šalje poruku u tjeskobi, ojađen i napušten od mnogih. To je tužna poruka.

Jesam li išta naučila, Isuse? Ne da pitam kako bih sebe zadovoljila, nego da bih barem znala gdje sam. Mislim, jesam li uopće napredovala!

Vassula, ja, Isus, stojim pred tobom, a ti zaista rasteš; ja sam te podignuo od mrtvih i nahranio te; ti blaguješ moj kruh; moja te svjetlost obasjava, ja sam tvoj Učitelj i ti učiš od Mudrosti;

Isuse, mnogo si me puta upozorio da ostanem mala i jedno ništa, a sada mi kažeš da rastem?

da, ti moraš rasti u duhu, u ljubavi, u skromnosti, u poniznosti, u punini vjere; neka sve krjeposti rastu u tebi; međutim, postani ništa u ispraznostima, u slabostima i u svim poročnostima te u djelima mrskim mojim očima; želim da postaneš savršena;

30. travnja 1987.

Isuse, danas bih Te zamolila, ako si voljan, da mi uputiš jednu posebnu poruku za jednu osobu koja umire?

umire?[26] ona ne umire, njezina duša bit će oslobođena, ona će biti oslobođena i živjet će! ona će doći k meni; njezina će duša biti slobodna;

napiši i reci joj kako ja željno tražim svaku dušu; kako ja hranim izgladnjele duše; kako moj kruh daje vječni život; kako ja obnavljam bolesne; reci joj da sam ja Eliksir života i Uskrsnuće;

Isus mi je uputio poruku za ovu osobu na posebnom papiru.

[1] Tj. njegovu Riječ - njegovu Poruku.

[2] Jedan u bîti.

[3] Jedan u bîti.

[4] Mislim vjerske revolucije.

[5] Crkva.

[6] Jedinstvo. Ne usuđujem se ni razmišljati o ovim Božjim željama!! Shvatila sam…

[7] Jedan Bog.

[8] Jedan Bog.

[9] Gospodinov glas je bio odrješit.

[10] Gospodinov glas je postao blaži.

[11] Gospodinov glas postao je veoma nježan i pun ljubavi.

[12] Vršit ću Tvoju volju.

[13] Mnogo kasnije, 1996, jedan mi je prijatelj poslao sliku viđenja koje je imala sv. Hildegard i ono je bilo isto.

[14] Strato je muž Vassuline sestre, Vassulin šurjak.

[15] Bog je učinio da shvatim - svi oni koji čitaju njegove poruke i budu prosvijetljeni (opet jedna privlačnost prema Bogu) dovoljan je znak da je to on koji ih hrani i da su poruke od njega.

[16] Bilješka: “Ichthys” je grčka riječ za ribu. Grčki inicijali znače: Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj.

[17] S vremenom me Isus prosvijetlio da je duhovna literature namijenjena također Židovima i muslimanima!

[18] Dok je procesija s križem prolazila, morali smo se pomaknuti i ostaviti prostor svećeniku koji je nosio sveti križ (oko 2 m dug) i ministrantima, koji su ga slijedili sa svijećama; zbog tame svećenik nije video kamo ide i pošao je ravno na mene; shvativši to, stao je ispred mene nekoliko sekunda, pokušavajući raspoznati put; moja rođaka, koja je bila sa mnom, odmah je uočila taj događaj. Srce mi se popelo, a kako se nisam mogla povući unatrag, bila sam suočena s golemim križem, a budući da je iza mene bilo mnoštvo s upaljenim svijećama nisam se mogla maknuti!

[19] Nisam bila u toj crkvi od krštenja mojega starijeg sina, mislim petnaest godina!

[20] Na neki način to je dobro, jer tako pokazuje da on postoji, i da ga ova objava, najblaže rečeno, nervira.

[21] Ja sam tako mislila...

[22] Isus je ovo govorio s takvom srećom, duboko dišući.

[23] Isus je izgledao šokiran.

[24] To te je probudilo, je li to simbolički?

[25] Povukla sam sve što sam rekla 7. travnja 1987.

[26] Isus je izgledao malo začuđen mojim riječima.