O. IANNUZZI ODGOVARA NA PITANJE O NAVODNIM OBJAVAMA

NAVODNE OBJAVE KOJE KRUŽE MEĐU ČLANOVIMA TLIG tj. PŽUB

Ovaj članak pišem kao odgovor na upite članova Pravog Života u Bogu o porukama koje kruže među članovima, a za koje neki tvrde da ih primaju s neba.

U proteklih nekoliko desetljeća Bog i Marija darovali su čovječanstvu sve, u stvari više nego je potrebno da svatko od nas bude spašen i postigne savršenstvo - da živi u Bogu i dopustiti trima Božanskim osobama da borave u nama s istim unutarnjim jedinstvom volje kakvu sveci i anđeli uživaju u nebu. Može se reći da imajući crkveno odobrene proročke poruke koje uključuju i objašnjavaju crkveno učenje, Bog nam daje sva potrebna duhovna znanja, npr. proročke poruke Fatime, Cuape, Akite, Svete Faustine Kowalske, Vassule Rydéna, oca Stefana Gobbia, Mirne iz Souffanieha i još mnogo toga.

U crkveno odobrenim porukama Pravi život u Bogu, 12. travnja 1997. Blažena Djevica Marija kaže:

„Zato je zemlja uzburkana i tako je mnogo nevine krvi proliveno; ali to su također znakovi tih vremena; Sotona i njegov mračni posjed bljuju na zemlju donoseći žalost u obitelji, a i podijeljenost; podižu krive proroke po čitavomu svijetu, te proizvode znakove, a i znamenja, ali to je i zato da izabrani mogu upasti u njihovu podmuklost; ti krivi proroci izlijevani su na vas poput kiše, donoseći mnogo zla i zbrke mojoj jadnoj djeci … Riječi i krive prisege ispunjavaju njihova usta i njihova su proroštva kao otrovna trava koja sada buja u brazdama Božjeg polja; njihov se korijen širi da urodi novim otrovnim biljkama.

Znak opasnosti odjekuje u vašim ušima, djeco moja, ali vi, čini se, ne shvaćate ili ne uočavate te signale; oni traže vjetar koji će nositi njihove glasove više od kralja Salamona, proroka Ilije ili Mojsija, objavljujući se čudesno većima oni sami sebe krune i pitaju se: “Nije li to predivno imati takvu moć?” Budite pozorni, inače ćete biti zavedeni i neka Bog obdari vaše srce darom opažanja, tako da vas njegova slava, dana vam pred očima, povuče u Istinu."

U naše dane ne nedostaje navodnih vidjelaca uskraćenih za crkvenu podršku koji tvrde da nude nove poruke. Promicatelji spomenutih poruka putem društvenih medija i skupova radi širenja istih, doveli su do zbrke među kršćanskim vjernicima. Nakon čitanja ovih navodnih poruka i uspoređivanja s učenjima sadržanima u Svetom pismu, predaji i Učiteljstvu, jasno je, kao što je niže navedeno, da velika većina tih novih poruka nije od Boga.

Miješanje neistina s istinom

Počinjem s riječju upozorenje. Oni koji smatraju potrebnim juriti za najnovijim (nepotvrđenim) porukama, na kraju čine sebi više štete nego koristi. Daleko je korisnije prionuti na čitanje, meditaciju i širenje onih pravih proročkih riječi za koje je Crkva već dala svoje odobrenje, npr. poruke Pravi život u Bogu, i one već spomenute. Iako je dobra stvar informirati um o Božjim otkrivenim istinama, osim ako duša ne iskusi kvalitetno vrijeme za meditiranje i asimilaciju tih istina preuzimanjem iz glave u srce, čovjek postaje plijenom ometanja Zloga koji nastoji kočiti onu bliskost s Kristom koja u nama potiče duhovni rast.

Nije neuobičajeno da neka navodna poruka godinama ide neprovjerena prije nego što se Crkva o njoj usmeno ili pismeno negativno izjasni. Također nije neuobičajeno da navodni vidjelac nema kvalificirano teološko vodstvo ili zdravo duhovno usmjerenje. Ovi i drugi razlozi su radi opreza prije nego što se takve neprovjerene poruke počnu slijediti.

Što se tiče razloga zašto velika većina tih navodnih vidjelaca nije prava, odgovor se nalazi dijelom u već gore spomenutoj Marijinoj poruci ovih odobrenih poruka Vassuli: „…zato da izabrani mogu upasti u njihovu podmuklost! Ti krivi proroci izlijevani su na vas poput kiše, donoseći mnogo zla i zbrke ...” Drugi razlog je miješanje neistina s istinom. Da biste bolje razumjeli ovaj fenomen koji danas prevladava među većinom navodnih vidjelaca, pogledajte crkveni pristup apokrifnoj[1] literaturi. Nakon pomnog ispitivanja, Crkva je izričito zanijekala uvrštavanje svih apokrifnih knjiga u kanone Svetoga pisma upravo na račun miješanja neistina s istinama. Kao što je Crkva odlučila da ne prihvati ove apokrifne knjige u svom kanonu Božje nadahnute Riječi iz razloga miješanja, tako čovjek po dobroj savjesti ne bi trebao slijediti niti prihvaćati neprihvaćene navodne objave koje kombiniraju neistine s istinom.

Takve su neistine često skrivene između fragmenata istine odobrenih tekstova, npr. Biblije, katekizma, odobrene proročke literature itd. Osobno sam naišao na mnoge slučajeve navodnih vidjelaca koji su dobro poznavali Bibliju, katekizam i odobrenu proročku literaturu i koji su onda te odobrene istine, pohranjivali u svom sjećanju za osobnu molitvu. U molitvi oni mole Boga za riječ znanja ili jednostavno i pasivno slušaju i traže od Njega da im govori. Premda Bog može komunicirati sa svakim koga odabere, njihovo razlučivanje duhova bez pravog vođenja često ih tjera da pretpostave da im Bog govori izravno i na izvanredan način bez uplitanja ljudskog duha ili đavla. Nažalost, takvi navodni vidioci, neiskusni i nesvjesni razlike običnih i izvanrednih darova, postaju plijenom prijevare. Među uobičajenim darovima vrijedno je spomenuti „uzastopni lokucio“[2] i „formalni lokucio“[3] koje Sveti Ivan od Križa smatra prilično opasnim bez duhovnog upravljanja. Među izvanrednim darovima koji su vrijedni spomena je "stvarni" lokucio koji je prilično rijedak.[4]

Krajnji rezultat takvih pojedinaca koji smatraju da im Bog govori, unatoč njihovoj dobroj vjeri češće je to kopiranje, lijepljenje i ponovno iznošenje Biblije, katekizma ili odobrene proročke literature pomiješano s njihovim ljudskim razmišljanjima. Važno je napomenuti da "izvanredne darove" nije moguće zadobiti od Boga moleći, ulaženjem u stanje sjećanja, privikavanja ušiju na Božji glas ili stjecanjem savršenstva u krjepostima, već su to slobodne karizme koje Bog daruje kome hoće, kada hoće i zbog čega hoće. Zbog toga je većina današnjih navodnih objava koje primalac lažno pripisuje Bogu, zapravo odsjaj ljudskih razmišljanja. Zato oni ne uspijevaju ispuniti kriterije u nekoliko točaka koje je postavila Crkva za utvrđivanje istinitosti određenih objava, a koje uključuju sljedeće:

a) Zdrava doktrina: Mnoge današnje navodne objave često promiču učenja koja su nespojiva sa Svetim pismom, kao i s crkvenim naukom i disciplinom, npr. negiraju valjanost papinskog izbora Pape Franje ili odbijaju priznati snagu njegovog univerzalnog i vrhovnog učiteljskog autoriteta; stavljaju naglasak na proroštvima o propastima,[5] scenarija o kraju svijeta i opstanku; neisticanju Božjeg poziva punog nade za povratak Njegovu milosrđu, molitvi, obraćenju u vrijeme Njegova milosrđa; naglašavaju svoje samo-spasenje; ne govore o prelasku dubokih voda da bi se propovijedala Radosna Vijest cijelom svijetu.

Ako je poruka doktrinarno zdrava, to ne znači da poruka dolazi od Boga; to može značiti da navodni vidjelac poznaje svoj katekizam ili odobrenu proročku literaturu. Međutim, kad vidjelac ima slabo obrazovanje, postaje sve manja vjerojatnost da će se poruke održati bez pogrješke. Kad vidioci imaju slabo obrazovanje, a još godinama idu bez pogrješke, to je pozitivan znak da su poruke doista natprirodne. Takav je slučaj s crkveno odobrenim porukama Pravog života u Bogu, koje prima Vassula koja od prvog dana nije imala katehetsku pouku, i još uvijek prima Božanske poruke bez doktrinarnih pogrješaka.

b) Imunitet od pogrješaka u činjenicama: U porukama ne bi smjelo biti pogrješaka u činjenicama, koje uključuju kontradikcije.

c) Zdrave osobine osobe: Navodni vidjelac trebao bi posjedovati određenu mentalnu ravnotežu, poštenje i ispravnost moralnog života, uobičajenu iskrenost i sposobnost da se vrati normalnom načinu života vjere.

d) Mentalna ravnoteža: Zdrav razum upozorava nas da sporije vjerujemo nekomu za koga se čini da ima mentalni ili emocionalni poremećaj, npr. psihičke poremećaje ili psihopatske sklonosti.

e) Zdrava pobožnost i duhovni plodovi koji traju: to uključuje duh molitve, obraćenje, djela milosrđa itd.

f) Poslušnost crkvenim autoritetima: Crkvena poslušnost „nije heteronomija“[6] ili „slijepi unutarnji impuls“, kako neki tvrde.[7] Crkva ne zagovara slijepu poslušnost nego informiranu poslušnost. Poslušnost ovdje označava da vidjelac priznaje da je Krist sam postavio pastore za svoje stado koji će ih voditi (Djela apostolska 20:28) i pokoravanje legitimnim autoritetima u pitanjima na koja se vlast prostire. Ako župnik prijeđe svoje granice, nema razloga da ga poslušate.

g) Ne tražeći novčani dobitak ili slavu: Čovjek ne može tvrditi da ga je Bog odredio da ide za novcem, slavom ili samo-uzdizanjem. Očito traženje financijske prednosti usko povezano s porukama znak je obmane.

h) Rast u kršćanskim krjepostima: vidjelac koji je obdaren posebnim poslanjem od Boga obdaren je posebnim milostima koje prate poslanje, a takva milost potiče rast u krjepostima.

i) Ispunjena proroštva: ovo je malo razjašnjenje. O tome više objašnjavam u publikaciji: Teološki pregled crkveno odobrenih proročkih poruka Pravi život u Bogu.

Nadam se da je ovaj odgovor bio od pomoći. Sjetimo se da nas Pravi život u Bogu poziva da budemo intimni s Kristom, da meditiramo o beskonačnim bogatstvima njegove Riječi i stupimo u prisni odnos s njim. Zaključujem sljedećim porukama Isusa i Boga Oca. Isus otkriva:

"Ja sam Svet, ali želim da shvatite kako čeznem da budem intiman s vama i da me imate za svoga svetog druga!" (18. ožujka 1987.).

„Zar još nitko nije shvatio kako ja cijenim vašu intimnost sa mnom? Što sam rekao Šimunu koji me je pozvao u svoju kuću i bio sablažnjen kad je vidio Mariju koliko je bila intimna sa mnom? Rekao sam: „Šimune ti mi nisi iskazao dobrodošlicu izlijevajući vodu na moje noge, a ona je izlila svoje suze na moje noge i obrisala ih svojom kosom; ti me nisi poljubio kad sam ušao u kuću, a ona je moje noge pokrila poljupcima; ti mi nisi glavu pomazao uljem, a ona je pomazala moje noge pomastima!“ (PŽUB 10. kolovoza 2015.)

Otac kaže:

"Dijete moje, nasloni se sada na ono isto Srce kojemu je moj Sin, Isus Krist, najbliži ... Moja je nakana privući svaku dušu u Božansko i intimno jedinstvo ljubavi, pobožanstvenjujući ih u našoj jednoj bîti i u našoj jednoj volji ...”

Vlč. J. L. Iannuzzi, S.T.L, S.Th.D.

[1] Apokrif – a) knjiga sa starozavjetnim motivima pisana na grčkom (a ne na hebrejskom) pa je židovska religija ne priznaje i nije uvrštena u Stari zavjet; b) postevanđeljska knjiga s motivima iz evanđelja koju kršćanske crkve ne priznaju, pa nije uvrštena u Novi zavjet

[2] O ovom uzastopnom lokuciu Sveti Ivan od Križa kaže: "Želja za takvim lokuciom i privrženost njemu izazvat će te osobe da im odgovore i da misle da im Bog odgovara ..." (Uspon na goru Karmel, 29. poglavlje, čl. 1).

[3] O ovom formalnom lokuciju Sveti Ivan od Križa kaže: "Osoba ne bi smjela više paziti na ovaj formalni lokucio, nego na drugu vrstu (uzastopni), jer osim što duh zaokuplja pitanjima koja su nebitna za vjeru ... oni će je učiniti lakom žrtvom za đavolsku prijevaru. Ponekad se teško može razabrati lokucio izgovoren od dobrog duha od onog koji dolazi od zlog duha. Ipak, o tom ​​bi se lokuciju trebalo razgovarati sa zrelim ispovjednikom ili diskretnom mudrom osobom koja će dati upute i savjete i razmotriti što je najprikladnije učiniti.“ (Isto, poglavlje 30, čl. 1-5).

[4] Sveti Ivan od Križa opisuje tri vrste lokucija, tj. "Uzastopni lokucio" (Ivan od sv. Križa, Uspon na goru Karmel, 29. poglavlje, čl. 1). "Formalni lokucio" (isto, pogl. 30, čl. 1-5) i "stvarni lokucio" (isto, pogl. 31, čl. 1). Samo stvarni lokucio predstavljaju izuzetan Božji dar. Vrlo, vrlo malo pojedinaca slobodno je obdareno tim Božjim darom. Ovaj dar nije plod posredovanja, vježbanja u krjepostima ili svetosti života. Taj dar se ne može zadobiti, to je slobodan dar koji Bog daruje komu On želi, kada želi i zašto želi.

[5] Napr. promocija fizičkih skloništa ili sigurnih utočišta, tvrdnja da će Antikrist imati moć hipnotiziranja drugih, itd.

[6] Heteronomija – jednak pravopis dviju riječi s različitim značenjem

[7] Usp. Gaudium et Spes, op. cit. nn. 17, 79; Enciklika Veritatis Splendor, Libreria Editrice Vaticana, nn. 41-42, 1993.