JOŠ DVA PISMA POTPORE PAPI

TRUE LIFE IN GOD – PRAVI ŽIVOT U BOGU

U OBRANI PAPE

Dodatna dva odgovora na Vassulina pisma o Papi Franji i njegovim kritičarima. Prvo pismo je od oca Peter-a Yates-a, CSWG, anglikanskog redovnika, a drugo od oca Vincenta Cosatti-a, OFM konventualca .

*****

Draga Vassula,

Želim napisati i reći koliko sam bio zaprepašten kad sam iz tvoga pisma saznao da u True Life in God tj. Pravom životu u Bogu postoje članovi koji podržavaju napade na papu Franju. Kao anglikanski redovnik, čitam Božje poruke Pravi život i sve što kažu o Duhu zajedništva koji ujedinjuje sve kršćane u Isusu Kristu. Iz redovitog tiska saznajemo kako se nekolicina kardinala protivi reformama pape Franje. U Velikoj Britaniji imamo istaknutog i cijenjenog brata dominikanca, kojeg poznajem i s kojim sam se prije nekoliko godina družio, a bio sam duboko zaprepašten kad sam saznao njegov stav, tj. da je on tražio svrgnuće pape Franje, tako da ga osude kao heretika.

Tvoje pismo, zajedno s Isusovim porukama koje navodiš, kazuju sve što je potrebno reći. Oni koji osuđuju Papu stvaraju raskol unutar Katoličke crkve. Pravi Život u Bogu nije tu da stvara raskol, niti da prosuđuje druge: riječ je o jedinstvu u zajedništvu Jednog Duha, i zato je apsolutno ispravno reći da među njegovom čitateljima ne može biti mjesta za one koji rade protiv Duha Jedinstva. To bi istodobno vodilo u dva suprotna smjera!

U svom pismu spomenula si neke suprotnosti u Gospodinovoj službi. Postoji još jedna u sv. Ivanu (7,1-10) gdje ga braća pitaju ide li u Jeruzalem, a On kaže ne; a onda nam odmah kaže da ide. To je zato što Njegova volja nije bila njegova, već se svakog trenutka predavao Očevoj volji: „Moja se hrana sastoji u tome da vršim volju Onoga koji me poslao.“ (Iv 4, 34) Isto je i s papom Franjom, budući da je On vođen istim Duhom koji je vodio Isusa u njegovoj službi.

"Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati." S obzirom na ova upozorenja, možda trebamo ponovo udvostručiti svoje molitve za papu Franju i podržati njegovu hrabrost i transparentnost. On kroz Krista donosi snagu Duha ne samo cijeloj Katoličkoj Crkvi, već i srcima i umovima kršćana posvuda. Molimo se i za Tebe, Vassula, koja svojom molitvom podržavaš papu Franju u njegovu služenju kao pravog „slugu sluga Božjih“.

S našim molitva i najtoplijom podrškom,

Peter CSWG

*****

U OBRANI PAPE

„Nema nikoga tako gluhog kao što je onaj koji neće da čuje“ tako stara poslovica izražava apsolutnu uzaludnost pokušaja uvjeravanja nekoga tko se, čak i nesvjesno 'a priori', odlučio za ili protiv određene ideje. Čini se da se to događa s onima koji apsolutno žele u papi Franji vidjeti heretika kojeg se mora pogubiti ili Antikrista koji mora doći. Unatoč naporu službenih medija Crkve da potvrde suprotno od onoga u što sumnjaju protivnici Pape, koji pokušavaju preoblikovati izjave Svetoga Oca – istina, koje su ponekad izgovorene vrlo spontano - ništa se ne može učiniti: protivnici nastavljaju širiti sumnju i svuda proglašavati Papinu tzv. "herezu" i "otpadništvo".

Uzmimo samo jedan konkretan primjer, kao što su optužbe za idolopoklonstvo kad je u Vatikan primljen poganski kip koji predstavlja trudnicu "Pachamamu", jer da je na taj način uveo idolopoklonstvo u Crkvu. L'Osservatore Romano, službeni informativni list Vatikana, u članku kojeg je napisao mons. Felipe Arizmendi Esquivel, biskup San Cristobal-a de la Casas (Meksiko), 12. studenoga 2019. piše da neki „osuđuju ta djela kao idolopoklonstvo, obožavanje 'majke zemlje' ili drugih 'božanstava'. Ništa se od toga nije dogodilo. Nisu to božice; nije bilo idolopokloničkog štovanja. To su simboli stvarnosti i iskustava tipični za Amazoniju, motivirani ne samo kulturološkim, već i religioznim razlozima, ali sigurno ne i klanjanjem, jer samo je Bog dostojan klanjanja. Drskost je suditi Papu kao idolopoklonika, jer on to nije bio, niti će ikada biti. Na kraju proslave u Vatikanskim vrtovima bio je zamoljen da kaže nekoliko riječi i on je jednostavno izmolio Očenaš. Nema drugog Boga osim našeg Nebeskog Oca.“[1]

Jeste li bili svjesni ovog članka pročitavši novine koje svakodnevno čitate? Je li neki tradicionalni ili suvremeni medij bio brz da obznani takvu neku razjašnjavajuću poruku?

Svaki razuman čovjek, nakon što je pročitao takvu izjavu, trebao bi biti kadar ukloniti svaku sumnju iz svoga uma i reći: „Dobro je, sad sam uvjeren, sigurno sam pogrješno razumio“. Ali ne, mnogi misle: „Papa je stvarno u zabludi, dokaz tomu je da mu su čak i neki svećenici, biskupi ili kardinali protive. Ti prelati su pouzdani, a znamo da bez dima nema vatre ... „

A kad bi se namjesto toga odlučili pouzdati u poruke Pravi život u Bogu, koje su nas se dotakle - nekoga na jedan način, a nekoga na drugi - u dubinu našega srca, i prepoznali glas Dobrog Pastira koji podsjeća svoju voljenu djecu na milosrđe i mudrosti?

Sve je stvar interpretacije, kao što nas Vassula podsjeća u svom pismu od 13. studenoga 2019.: „Ako želimo, i mi možemo Isusa progoniti zbog nekih proturječnosti njegovih riječi i okriviti ga. Evo nekih: Kad jednom kaže da bismo trebali sklopiti mir jedni s drugima i s Bogom, onda u drugom pasusu kaže: On nije došao na zemlju da donese mir, nego oganj. Postoje mnogi drugi odlomci te ako nemamo Duha Svetoga da ih razumijemo na pravi način, možemo ih pogrešno protumačiti.“

Kako bi reagirali kad bi kao izravni Isusovi slušatelji u njegovo vrijeme čuli kad govori: „Ne sudite i neće vam biti suđeno!“ (Lk 6,37) kad je drugi put rekao: „Prestanite suditi po vanjštini, već izrecite pravedan sud!“ (Iv 7, 24). U Ivanovom evanđelju Isus kaže da ne sudi nikome iako je upravo rekao da mu je Otac "dao vlast da sudi jer je Sin čovječji" (Iv 5, 27).

Vassulu se također često optužuje da osuđuje one koji se protive Papi. Ali kako se podsjećanje na proroštvo može izjednačiti sa osudom? Nije li sam Gospodin taj koji traži od nje da ona otvori usta da bi poslušala Njegovu zapovijed? „Podigni svoj glas bez straha i proriči; [...] „pobuna je već na djelu, ali u tajnosti, i onaj koji je zadržava mora biti uklonjen prije nego što se Pobunjenik otvoreno pojavi;“ […] Ja, Isus Krist, želim upozoriti svoje svećenike, biskupe i kardinale, želim upozoriti cijelu svoju Kuću na veliku nevolju; [...] pokoravajte se mojem Papi, bez obzira što dolazi; ostanite mu vjerni i dat ću vam milosti i snagu koja će vam biti potrebna;“ (17. ožujka 1993.) Kad otac upozori svoje dijete na opasnost koja mu prijeti u nekom trenutku sadašnjeg ili budućeg života, da li on sudi svoje dijete? Nije li to prije milost?

Na kraju, podsjetio bih sve one koji optužuju papu Franju za idolopokloničko štovanje da trebaju posjetiti brojne stranice na Internetu na kojima se objavljuje takozvana 'hereza' i 'otpadništvo' svetog Ivana Pavla II., smatrajući ga također za 'antipapu' , Odatle je potrebno učiniti samo jedan korak da potvrde kako je Crkva pogriješila kad je papu Ivana Pavla II. podigla na čast oltara.

Zaključujem navodeći kratki odlomak iz članka objavljenog u „La Civiltà Cattolica“, list kojeg vode oci Družbe Isusove (isusovci), koja kaže da „kad bi Papa, ne obraćajući previše pozornosti na retoriku poveo dijalog, od ljudi bi se makar tražilo da pažljivo slušaju ono što on govori, i kako to kazuje. Uklanjanje njegovih upitnika kad ga citiraju pri postavljanju pitanja, uklanjanje nijansi iz njegovih izjava, lažno prevođenje njegovih prijedloga u 'dogme', citiranje rečenica izvan konteksta ... svi ovi nepošteni trikovi – korišteni sa ili bez zlobe - ekvivalent su pri zabavi ribe koja je izvađena iz vode.“[2]

Fr. Vincent Cosatti ofm conv
November 22, 2019

[1] http://www.osservatoreromano.va/it/news/e-una-divinita-la-pachamama

[2] Diego Fares S.I., "UN EVENTO DI COMUNICAZIONE NUOVO", La Civiltà Cattolica, 16. studenog 2019.