DUHOVNA OBNOVA EGIPAT 2015.
Ovo izvješće o duhovnoj obnovi True Life in God, održanoj u Egiptu u siječnju 2015. poslao nam je Makedonski predstavnik Ratislav Kardalev - Ratko, zajedno s fotografijama s tog skupa, na čemu mu se najsrdačnije zahvaljujemo.
TRUE LIFE IN GOD
Anafora - Egipat, 11.-17 siječnja 2015.
DUHOVNA OBNOVA
U Egiptu, u mjestu Anafora, 75 km od Kaira prema Aleksandriji, od 11. do 17. siječnja 2015. održana je duhovna obnova "True Life in God" u centru za duhovne susrete Egipatske koptske pravoslavne crkve. Na ovoj duhovnoj obnovi, pored Vassule, prisustvovalo je šest svećenika (iz Katoličke, Anglikanske I Luteranske crkve) i pedeset sudionika iz cijelog svijeta.
Goste je pozdravio utemeljitelj Centra biskup Thomas izlaganjem u kojem je iznio ciljeve Centra da se u miru i tišini pustinje omogući posjetiteljima da iskuse Božju blizinu. To bi nas trebalo dovesti do iskustva koje nam nedostaje u ovom svijetu opterećenom informacijama. U toj blizini po Duhu Svetom možemo otkriti naš udio u Božjoj providnosti. Iskustvo Božje blizine potiče nas na euharistijsko darovanje, predavanje sebe i duhovni rast. Sve ove vrline su sadržane u grčkoj riječi Anafora. Odatle i ime Centra. Stanovnici Anafore sami proizvode hranu za sebe. Plodove rada svojih ruku daruju bližnjima i gostima. U ovom poniznom poklanjanju i darovanju međusobno se podižemo (anafora) kao sinovi Božji u Kuću Svoga Oca.
Otac Arsenius se cijelo vrijeme starao o gostima. On se potrudio da doživimo koptsku duhovnost utemeljenu od aleksandrijskih crkvenih naučitelja Ćirila i Atanazija i pustinjskih otaca Pavla i Antonija koji su osnivači redovništva. Stoljetno postojanje pravoslavnih Egipćana (Kopti čine 15% stanovništva) ispunjeno je sjajnim primjerima svjedočanstva kršćanske vjere. Nakon progona u posljednjih nekoliko godina, svijetlo nade se pojavljuje gestom novog egipatskog predsjednika Al-Sisi koji je prvi predsjednik u povijesti Egipta koji je sudjelovao na molitvenom bdijenju povodom pravoslavnoga Božića
U sve to mogli smo se uvjeriti u izravnim susretima tijekom posjeta crkvama u Aleksandriji (Sv Marka evanđeliste pokrstitelja Afrike) i u Kairu (Sveta Djeva Marija Adawia s plutajućom Biblijom na mjestu prvog boravka Svete Obitelji u vrijeme bijega u Egipat i Sveta Marija Zeitun gdje još uvijek prikazuje Naša Gospa vidiocima).
Vassula je u svojim razmatranjima isticala da pružamo osobitu radost Isusa Krista kada učimo i duhovno rastemo. Kada se mi kršćani ponizno smanjujemo, omogućavamo da On u nama raste i postaje vidljiv. Važno je da rastemo u ljubavi, nadi i povjerenja u Isusa.
U posljednjih 30-tak godina živimo u apokaliptičnim vremenima. Naše sve izraženije otpadanje od korijena našeg postojanja pobuđuje Stvoritelja na reakciju. Bog pokušava komunicirati s nama kao nikada prije. Daju nam se znakovi, dešavaju se božanska ukazanja da bi se nadahnula transformacija u nama. Svi su podložni toj transformaciji da bi doživjeli preporod i postali Božji sudionici (Bogovi po sudioništvu). Rezultat je sve veća pojava apostola posljednjih vremena.
Mi svi imamo priliku za ulazak u Božju Svjetlost kroz intimni odnos s Njim. U Porukama ponavlja naglasak da nam je dostupna Božanska razina i jedinstvo u savršenoj Ljubavi. U ostvarivanju tih ciljeva imamo Njegovu pomoć.
Porukama Pravog života u Bogu pruža nam se prilika da razumijemo našeg Stvoritelja. Stvoritelj kao strpljiv i najnježniji otac, pun ljubavi, ponavlja svoja objašnjenja tako da su poruke razumljive kako za malu djecu, tako i odrasle svih naroda, kultura i religija.
To zahtijeva da se neprekidno molimo. Neprekidna molitva ne znači da napustimo svoje druge svjetovne aktivnosti nego da prepoznajemo prisutnost Stvoritelja, i s Njim zajedno obavljamo svagdanje poslove.
Nakon Vassulinog slučajnog odabira evanđeoskog teksta (Galaćanima 5, 1: "Budite nepokolebivi u slobodi kojom nas je Krist oslobodio i ne dajte se opet upregnuti u jaram ropstva."), otac Rolf Philip Schoenenberg (iz Švicarska, misionar u Ukrajini, Rusiji) razmatrao je kako da ne izgubimo svoju slobodu. Gospodin Isus Krist na križu nas oslobađa, a naše patnje su milosna prigoda koje nas mogu približiti Kristu. Svi smo robovi strasti do kraja života, a patnje nas pročišćavaju. Ali sami ne možemo razbiti okove ropstva i zato Krista molimo. Pred Kristom nas neće opravdati vršenje zakona nego stanje našeg srca. Ovih dana idemo se pokloniti Bogu (Anafora) i kao Krist molimo da bude Njegova volja, a ne naše.
Sam Krist u poruci Vassuli od 6. siječnja 2006. kaže:
"sjeti se, dijete moje, moga Križa i otkupnine koju sam platio da te otkupim i oslobodim da bi uživala Vječni život; premda nemaš riječi da bi izrekla svoju potpunu radost i svoju ljubav prema meni, tvoje srce mi daje hvale svaki put kad mi dođeš u siromaštvu; Vassula, jednom sam ti rekao kad zagrliš mene, ti također grliš moj Križ; priđi bliže k meni i dijeli sa mnom moja trpljenja; nositi moj Križ je blagoslov; čini se da ni ti ni drugi ne razumijete potpuno da je to simbol da se ja, Bog, odmaram na vama; vidiš li kolika je to povlastica? ja, Bog, odmaram se na svojim stvorenjima?
Otac Gavin Ashenden iz Engleske razmatrao je podjelu u nama na nutarnjeg i vanjskog čovjeka kao najbolnije iskustvo za kršćanina. Kako živjeti sa Adamom i sa Isusom u sebi? Apostol Pavao u Rimljanima 7 opisuje svoju podijeljenost, svoju želju i svoju nemoć da čini dobro.
Grijeh kao gravitacija nas drži na zemlji, dok naš duh želi da letimo. Svijet nas bombardira s praznim informacijama samo da nas odvoji od našeg bića u otpadništvo i da nas drži u ropstvu. Na primjer: znak nepristojnosti je ne isključiti televizor kad nam gosti dođu u posjet.
Trebamo promjenu svijesti – potrebna nam je metanoja tj. pokajanje.
Otac Vincent je razmišljao o ljubavi prema prijateljima i neprijateljima kao plod pokajanja. U procesu opraštanja često završavamo raskajani, a da ne dođemo do ljubavi. Gorčinu života trebamo bez mrmljanja, primjedbi i komentara, preferirati ispred isprazne slatkosti svijeta. On je istaknuo primjer svetoga Franje Asiškog koji nije namjeravao formirati Franjevački red nego živjeti evanđelje. Sveti Franjo se odrekao naslijeđenog bogatstva radi težnje da vanjskim pokajanjem, koje je vidljivo za okolinu, preraste u unutrašnje pokajanje.
--------------------
FOTO ALBUM https://plus.google.com/photos/106343691710660870991/albums/6100949435241530513
Pogledajte galeriju
