DUHOVNA OBNOVA RODOS 2014.
Duhovna obnova True Life in God koju svake druge godine organiziraju molitvene zajednice Rodosa i Atene, održana je od 10. do 15. listopada 2014. Bila je to lijepa duhovna obnova, kao što su uostalom sve duhovne obnove lijepe i uzdižuće. Održana je na Rodosu, u Grčkoj. Naslovna tema ove duhovne obnove bila je Metanoia - drugi poziv na pokajanje. Bilo nas je 253 zajedno s Vassulom, iz 34 zemlje, a s nama su bila petorica biskupa i 14 svećenika.
U našem slučaju specifičnost je u tome što se okupljaju ljudi iz raznih naroda i jezika, iz raznih Crkava, dolaze oni koji prate ove poruke, a svi smo došli s istim ciljem da slavimo Boga, Oca našeg Nebeskog, zajedno sa Sinom Njegovim i Duhom Svetim.
No i u toj našoj različitosti nađe se načina za zajedništvo u molitvi i pjesmi, te smo tako svako jutro započinjali pjevanjem Očenaša na aramejskom, na Isusovu jeziku, ali se općenito pjevalo na raznim jezicima, jer pjevanjem pohvalnih pjesama i slavljenjem Boga bili smo kao jedno. Ipak ovaj put je dosta bio zastupljen i francuski jezik, a posebno me se dojmio biskup iz Konga, s obzirom da je Vassula samo mjesec dana prije toga bila u Kongu. Ta afrička svjedočenja oduševila su Vassulu i njezinu pratnju, u kojoj je bio i švicarski svećenik franjevac konventualac, dobro nam poznat i cijenjen, p. Vincent. Vassulina svjedočenja održana su na stadionima, gdje se u jednom gradu okupilo dvadeset tisuća, a u drugom čak trideset tisuća ljudi, zapravo i više. Duhovni prognozeri odavno kažu da je Afrika budućnost kršćanstva …
O tim se događajima može više vidjeti na DVD-ima jer su linkovi postavljeni na naslovnoj stranici ove naše web stranice, a može se pročitati i Vassulino izvješće o tom velebnom događaju, i velikim napastima kroz koje je prolazila.
Premda govorimo o duhovnoj obnovi na Rodosu, morala sam spomenuti Afriku, zbog tog biskupa, kojeg je bilo jako lijepo vidjeti, crnog i snažnog, dok služi misu na našoj duhovnoj obnovi, a onda slušati njegov gorljivi govor. Šteta što nisam razumjela, ali sada se bacam na prevođenja svih govora, jer su s francuskog prevedeni na engleski, kako bih ih stavila na ovu našu web stranicu, da bi bili dostupni svima koji ih žele čitati.
Svakodnevno su slavljene svete mise ili liturgije, a bilo je prigoda za ispovijed i kao uvijek na tim našim skupovima klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Bilo je dobro razgovarati i razmijeniti iskustva u radu na širenju ovog Božjeg vinograda tj. poruka. Za vrijeme molitve ozdravljenja neki su ozdravili, a posebno čovjek koji je teško mucao. I svjedočenja su bila dobra, ljudi su govorili o tome kako se njihov život promijenio kroz ove poruke.
Tijekom tog tjedna bio je organiziran pohod manastiru Skiadenis, gdje se nalazi ikona naše Gospe, za koju se tradicionalno vjeruje da ju je naslikao sveti Luka. A pohodili smo Gospino svetište Tsambika, poznato po uslišanjima koje nerotkinje primaju, te onda svojoj djeci nadijevaju to ime koje ima muški i ženski rod, a znači 'plamen', jer je tu čudesnu sliku plamen obasjao kad ju je morska struja donijela na Rodos. Drugog smo dana pak išli vidjeti ikonu svetog Mihaela, na kojoj je on prošle godine, tj. 2013. neobjašnjivo lijevao suze, a što je također bilo objavljeno na ovoj našoj web stranici.
Posljednjeg dana, već poslije doručka počeli smo se razilaziti u zavisnosti od naših letova. Ipak smo shvatili da možemo imati još jednu misu prije odlaska. Tako je ta vijest išla od usta do usta te je naš duhovnik, o. John Abberton prihvatio da slavi tu svetu misu. Morao je pričekati, jer su samo 'izvirali' vjernici, a počeo je brojiti hostije za pričest misleći da će nas biti dvadesetak, a na kraju natiskalo nas se 60. Svi su željeli još i posljednjeg dana sjediniti se s Gospodinom u svetoj euharistiji, pa onda 'put pod noge'. A hvala Bogu, može nam biti …
Vrijeme nam je bilo izvrsno – ljetno, pa je bilo moguće malo se razgibati plivajući u bazenu ili moru.
Nakon Rodosa razišli smo se svojim kućama, puni dojmova i blaženog umora, a ja sam to povezala i s drugim svojim potrebama, te provela jedno vrijeme s obitelji u Beogradu odakle sam imala direktni let za Atenu.. A baš su bila i crkvena slavlja. Prvo su 19. studenoga 2014. isusovci slavili godišnji blagdan Bogorodice Beogradske, a to je crkva u kojoj su prvi put bile predstavljene knjige „Pravi život u Bogu“. Slika Bogorodice Beogradske nalazi se na zadnjoj korici šeste knjige . To predstavljanje bilo je na Svijećnicu, 2. veljače, davne 1993. Sada je crkva obnovljena i jako je lijepa, a može se i vidjeti u geleriji slika na posljednje dvije slike - nadbiskup beogradski mons. Hočevar za vrijeme homilije, te ophod vjernika oko oltara na kraju mise.
Onda su franjevci, u Zemunu, 23. studenoga 2014. slavili blagdan svetog Ivana Kapistrana. A budući da na Novom Beogradu nema katoličke crkve, to smo mi, Novo-beograđani, zapravo slavili naš župski god.
Ujedno sam pohodila i grob svojega muža Miloša, koji je pokopan na Bežanijskom groblju. A onda su me, moja kći Lidija i zet Vladan, odvezli u Slavoniju, u moje selo Đuriće, gdje sam pohodila grobove svoje majke i ostale rodbine, a iskrsla je prigoda otići u Brčko na grobove bake i djeda. Tako sam bila na tri groblja, u tri zemlje …
Mislila sam da će u susretima sa živima biti više zanimanja za poruke, ali gotovo ništa više od one Gospodinove usporedbe s grobljima.
Ipak sam se našla sa 'starim' društvom – ne mislim starim po godinama – nema još ni pola stoljeća našeg poznanstva! Četiri njih, Mira, Brana, Ivanka i Vera, došle su na naš (dvosatni) susret u centru Beograda. Nešto malo sam im govorila o porukama, a ukoliko ih bude zanimalo, dala sam im adresu naše web stranice.
Ništa nije bilo više interesa za poruke ni u mome kraju, samo kratko upoznavanje moje rodbine s porukom za Hrvatsku iz 1995. i molitvom Nježni Oče.
No, naša Vassula svjedoči diljem svijeta. Ubrzo je poslije Rodosa otišla u Japan, gdje je naš vrijedni Satoru organizirao njezino svjedočenje i dakako, kako je to sada moguće s ovim novim tehnologijama, osigurao izravni prijenos putem interneta.
Slavimo i zahvaljujemo Bogu za sve milosti koje je izlio na ovu duhovnu obnovu
Marija Dragica
Pogledajte galeriju
