Rodos 2014, homilija o. Jean-Regis FROPPO-a

HOMILIJA

O. Jean-Regis FROPPO

Draga braćo i sestre,

Drago mi je što vam se na svom prvom hodočašću s Pravim životom u Bogu mogu obratiti s nekoliko riječi. Hvala Vassuli i svima vama.

Danas je 13. listopada. Mene, koji želim biti voljeno dijete naše Presvete Djevice Marije, ovaj dan podsjeća na 13. listopada 1917. u Fatimi, dan kad se naša Gospa ukazala posljednji put ukazala u nizu svojih šest ukazanja koja su započela 13. svibnja iste godine.

13. srpnja Djevica Marija pokazala je djeci, troje malih vidjelaca: Luciji, Jacinti i Franji, veoma bolno viđenje pakla, govoreći im: „Vidjeli ste pakao kamo će svi jadni grješnici ići. Da bi ih spasio, Bog želi u svijetu uspostaviti pobožnost mome Bezgrješnom Srcu. Ako to ljudi prihvate, mnoge će duše biti spašene i bit će mir. Rat (1914.-1918.) je pri kraju, ali ako ne prestanu vrijeđati Boga, drugi rat će početi tijekom vladavine Pape Pia XI., rat koji će biti još gori.“ Da bi se to spriječilo, tražim posvetu Rusije mome Bezgrješnom Srcu, te primanje svete pričesti na prve subote u mjesecu kao zadovoljštinu. Ako se prihvate ovi moji zahtjevi, Rusija će se obratiti; ako ne, ona će proširiti svoje zablude diljem svijeta (ateistički komunizam) izazivajući ratove i progon Crkve.“ Nažalost, ova poruka iz Fatime gotovo je bila cijela skrivena od strane pastira Crkve, s posljedicama svima nam dobro poznatim: Drugi svjetski rat, 50 milijuna mrtvih; ateistički komunizam, 80 milijuna mrtvih, i tu nije kraj: ratovi u Kini, Kubi i Sjevernoj Koreji. Bogu posvećena klasa nije ljubitelj proroka, a to je skupo koštalo i crkvu i svijet. Čini se da sve do napada na život svetog Ivana Pavla II., 13. svibnja 1981. Fatima nije bila dobro poznata.

13. svibnja 1982. papa Ivan Pavao II. došao je zahvaliti Djevici Mariji na njezinoj zaštiti u tom napadu: „Jedna je ruka ispalila metak, ali druga ga je ruka usmjerila“ i spriječila najgore. U svojoj homiliji Papa je izrekao ove riječi: „Prisjećam se ovdje sa strahom Marijinog, majčinskog poziva, na obraćenje, tog gorljivog apela Srca Marijina, da, ja to opet čitam sa strahom u svome srcu, zato što vidim mnoge ljude, i zajednice, i kršćane, koji su krenuli suprotnim pravcem od onoga koji je naznačen u poruci u Fatimi. Grijeh je podjarmio građanska prava u svijetu, i odbijanje Boga rasprostranjeno je u ideologijama, u shvaćanju ljudi i njihovih planova; ovaj evanđeoski poziv na pokajanje i obraćenje zahtjevniji je nego 1917. i zaista mnogo hitniji.

Vratimo se na 13. listopad 1917.: Djevica Marija obećala je veliku pobjedu toga dana, i natiskalo se oko 70.000 ljudi na malom prostoru Cova da Iria; od jutra je vrijeme bilo vrlo loše, jaka kiša je bez prestanka padala; muškarci, žene, djeca svi zaglibljeni u blato, nosiljke, kola iz grada, koji su prevozili novinare, antiklerikalce i skeptike koji su ismijavali djecu-vidioce, i samo mnoštvo. Oni su živjeli u potpuno drukčijem stanju duha. Seoski sat se oglasio točno u podne. Istodobno, i iznenada, kiša je stala, oblaci su se razišli i počelo je sjati sunce. Kišobrani su zatvoreni i u nekoliko minuta tlo je bilo potpuno suho, svi su bili iznenađeni, a i odjeća svih nazočnih je bila suha. Najčudnija je bila činjenica da su ljudi mogli gledati u sunce bez oštećivanja očiju, i mogli su vidjeti kako ono postaje sjajnije i tamnije jer je širilo sjajne zrake koje su se iskrile u raznim bojama po drveću, narodu i po tlu. U jednom trenutku svi su ugledali kako se sunce okreće poput sjajnog kotača, a onda pleše po nebu, da bi napokon poput vatrene lopte jurnulo na narod, koji je zavikao: „Svi ćemo poginuti, Isuse smiluj nam se!“ Napokon, sunce je stalo i vratilo se na svoje mjesto. Čuli su se uzvici aleluja i kliktaji radosti, sve je stalo; ljudi su se smijali i grlili govoreći: „Da, veliko čudo, koje je bilo obećano, dogodilo se!“

A sada mi čekamo ispunjenje obećanja sa ukazanja u Garabandalu. Zaključit ću s ovom prekrasnim Isusovom rečenicom iz njegove poruke dane Vassuli, 25. ožujka 1996, na blagdan Navještenja: „Tko me je najviše uznio? Ja ću ti reći tko me je najviše uznio: Nova Eva! Da! Žena odjevena u Sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Jer, ja, koji sam stvorio Nebo s onime što je na njemu, zemlju s onime što je na njoj, i more s onime što je u njemu, postavio sam nju iznad svega toga! Kraljica Neba uvijek je u nazočnosti Prijestolja Svevišnjega! Ne manje od visine neba nad zemljom veličina je Njezina Imena. Njezino Ime, odjeveno je u haljinu od svjetlosti! Neka čitav svijet padne na koljena pred njom, koja nosi sveto ime: Majka Božja.!