Duhovna obnova u Njemačkoj 2003.

Duhovni rast zahtjeva stalno učenje i napredovanje u duhovnim stvarima, pa tako i članovi ove velike međunarodne obitelji organiziraju duhovne vježbe i seminare. Navest ću samo one na kojima sam nedavno osobno sudjelovala.

Premda ne mogu naširoko opisivati, a imalo bi se o čemu govoriti, spomenut ću šestodnevne duhovne vježbe u Bühlu kraj Baden-Badena, u Njemačkoj, koje je organizirala Barbara. Obaviješteni smo u proljeće, ali sam ih zbog svojih obveza odmah odbacila kao nešto nedokučivo! I ljeto je došlo, ali sam još uvijek radila na prevođenju ovih Poruka. Naime od Toma Austina iz Švicarske, zaduženog za prevoditelje, stigla je ODA PRESVETOMU TROJSTVU, za koju je Gospodin tražio da se tiska kao posebna knjižica. Uz sve svakodnevne i stalne obveze uključujući i one oko stare majke koja se zbog toplotnog udara jako razboljela, nisam ni pomišljala na odlazak u Njemačku. Na Ignacijevo, 31. srpnja 2003. na blagdan ovog dragog mi sveca, bila sam na dvije uzastopne jutarnje mise u Bazilici Srca Isusova. A onda sam najednom bila prosvijetljena ovim riječima: "Ti bi trebala ići u Njemačku!" Odmah sam pomislila: Oprez! Je li to želja ili nadahnuće? I narednih sam dana osluškivala, a ubrzo se sve složilo: Našao se novac, draga Slavica iz Beograda javila se "tek tako", pa nakon što sam shvatila da mi ju Bog šalje, nazvala sam je, a ona je pristala doći u Zagreb i skrbiti se za moju majku. A u daljem opisu vidjet će se zašto sam poslana tamo!

Izdvojeni u osamu Schwartzwalda, smješteni u nekadašnjem hotelu koji je sada bio prilagođen potrebama duhovnih vježba, tj. velika dvorana pretvorena je u crkvu, te noćna bdjenja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, mogućnosti za ispovijed (i sami svećenici su se ispovjedili), svete mise i molitva, sve je to urodilo takvim duhovnim plodovima da se čovjek time dugo hrani. Glazbe nije nedostajalo, premda se čovjek uvijek mora čuditi kako ljudi raznih jezika tako skladno mogu pjevati!

Bilo nas je oko 75 sudionika iz 16 zemalja, a uz osam svećenika katoličkih, pravoslavnih, te već poznatog luteranskog svećenika o. Sverkera iz Švedske (koji je govorio o Gospi, prema ovim porukama, i budućoj Crkvi, tj. Crkvi u budućnosti kako je on vidi, s papom na čelu), imali smo i predavača-laika, Thomasa Paula, Indijca, koji je također bio pravi dar Božji.

Euharistija, ta neiscrpna tema, kao i Duh Sveti, bile su glavne (da ne nabrajam sve) teme katoličkih svećenika. I svaki od njih je rekao da bi zapravo danima mogao govoriti o svim tim čudesnim temama. Moram priznati da su se i meni otvorile oči kad je Tomas Paul rekao kako su se učenicima iz Emausa otvorile oči tek kad su prepoznali Euharistijskog Isusa - po lomljenju kruha - premda im je srce gorjelo dok im je govorio i dok su bili s njime. Tako da samo Riječ Božja tj. Biblija, nikad ne može biti dostatna! Ne znam kako na to gledaju oni koji su ukinuli neprestanu žrtvu i uveli grozotu pustoši! Jer pravu spoznaju Gospodina Isusa Krista možemo primiti samo kroz sjedinjenje s njime, po blagovanju njegova tijela i krvi.

Pravoslavni svećenik, o. Nicolau, zajedno s mladim ruskim svećenikom, koji je na službi u Njemačkoj, obogatio nas je predavanjem o tradiciji Pravoslavne crkve, te posvetom kruha i molitvom za preminule. Mladi ruski svećenik donio je za tu prigodu žito, kuhano pa preliveno i prekrasno ukrašeno ukuhanim voćem. Svi smo dobili po žlicu toga žita, a moja je draga Neasa to tako pobožno i polako jela, uronjena u sjećanja, kao da je svako zrno posebno namijenila za neku dušu od svojih dragih pokojnika.

Ozdravljenja, tjelesna i duševna, nisu nas uopće čudila, a bilo ih je mnogo. I sama sam tih dana primila dar ozdravljenja od jedne kronične bolesti i tako iskusila posebnu milost Božju da mu se ne mogu dovoljno nazahvaljivati. Ali to nije bilo sve!

Posljednjeg dana ovih duhovnih vježba, a bio je to začudo opet jednog 11. rujna, ali 2003., na jutarnjoj misi dogodilo se pak, kao kruna svega, euharistijsko čudo Irkinji, Neasi i meni. Naime, sveta hostija se u mojim ustima pretvorila u komadić mesa, što sam ja začudo primila kao nešto 'normalno'". Ali tek kad sam to čudo ubrzo ponovno doživjela, ali vizualno tj. sada vidjevši taj 'komadić' mesa u Neasinim ustima - jer me ona laktom gurnula i otvorila usta da bih potpuno zapanjena uskliknula 'Meat' tj. meso, namjesto 'Flesh' što je uobičajeni izričaj za tijelo Kristovo koje nam se tako velikodušno daje u pričesti. Taj sveti događaj zbio se po svetoj pričesti primljenoj iz ruku p. Gerharda Wenzela. Kako je rekao o. John Aberton, duhovni vođa za Englesku, kojega smo zajedno s p. Gerhardom odmah nakon mise izvijestile o tom svetom događanju, to je potvrda Božje nazočnosti na našim skupovima. Bog se proslavlja kad hoće i kako hoće na veliko iznenađenje svojega naroda, pa zato samo hvalimo i zahvaljujmo!

No, biti obdaren s tri čuda kao što se to meni dogodilo na ovoj duhovnoj obnovi: a to je tjelesno ozdravljenje, a onda primiti dar pretvaranja hostije u tijelo Kristovo tj. u komadić mesa, te još to i vidjeti u tuđim ustima, zaista su jedinstveni događaji. Ne vjerujem da će to ikada biti nadmašeno! Hvala Ti Gospodine, što na mene, bijednu svoju sluškinju, izlijevaš tolike milosti ! Aleluja, aleluja!

Ove izvrsne duhovne vježbe snimljene su na 27 CD (samo predavanja, onako usputno bez dotjerivanja, na jezicima toga seminara tj. engleskom i njemačkom) što mi predstavlja posebnu poslasticu jer ih mogu slušati i slušati kad god mi to vrijeme dopušta. Puno sam naučila od svih njih, a i dalje učim, i mnoge su me stvari zadivile - uvijek čovjek dobije po jedan kamenčić u ovom neizmjernom duhovnom mozaiku pa mu slika postaje jasnija!

Thomasa Paula prije deset godina Gospodin je uzeo od njegova inženjerskog zvanja i eto postavio ga za vinogradara u svojemu vinogradu! Dao mu je mnoge talente, između ostalog i viđenja slična onima koje je imao Padre Pio. Tako kad čovjek s problemima dođe k njemui Gospodin mu dâ sliku! Dakako da on moli Gospodina za prosvjetljenje! Tu se zapravo i krije bît ove moje priče - uvijek se oslanjajmo na Boga, a ne na sebe! Tako nam je Thomas ispričao kako su na jednim njegovim duhovnim vježbama sudionici bili podijeljeni u parove da bi molili jedan za drugoga. Jedan je čovjek dok je molio za tu drugu osobu dobio viđenje - ugledao je škrinju i smatrao je kako ipak mora reći toj osobi da će umrijeti. No, poslije su ipak zamolili Thomasa da im protumači to viđenje, a on je već od Boga dobio odgovor! Naime, ta škrinja značila je da je onaj prijašnji, stari čovjek umro, i da sada postaje novi, Božji, čovjek! Tako smo se i smijali onom prvom "tumačenju" i uočili kako se uvijek mora Boga moliti za prosvjetljenje. Na tom sam seminaru shvatila i veliku ulogu dojenja dojenčadi! Naime, Thomas nam je ispričao generacijska prokletstva zbog odbijanja mladih majki da doje svoju djecu. Dojenje predstavlja prenošenje božanske milosti na dijete i blagoslov za njega i njegovu budućnost.

Dakako da smo i mi imali molitve za ozdravljenja obiteljskog stabla, sve do sedmog koljena unatrag, što je toliko važno osobito za ova posljednja vremena. Ali, molim da se ne shvati da govorim o nekakvom kraju ili kako kažu smaku svijeta, nego o kraju jednog vremena, jedne epohe!

Posveta domovine Amsterdamskoj Gospi svih naroda, bila je opet posebna povlastica sudionika ovoga skupa. Pa sam iskoristila prigodu, iako pod zastavom svoje drage Hrvatske, posvetiti Gospi sve svoje domovine koje mi je Bog dao!