Rodos, 2014. biskup Felix Toppo, S.J.

METANOJA[1]

Izlaganje biskupa Felixa Toppo, S.J. Indija

na duhovnoj obnovi „True Life in God“

na Rodosu u Grčkoj, u listopadu 2014.

Uvod

„Morate biti savršeni, kao što je vaš Otac na nebu savršen!“ (Mt 5, 48). To je Isusov poziv. On poziva svakoga da bude savršen, svet i pobožanstvenjen. Da bi se taj poziv ostvario mi moramo proći kroz duhovnu pedagogiju očišćenja, prosvjetljenja i sjedinjenja. U svom prikazivanju ja ću se služiti metanojom, što je prva temeljna pedagoška vježba očišćenja. Bez toga čovjek nikad ne može ni zamisliti da bude svet ili pobožanstvenjen. Pokušat ću objasniti značenje metanoje i grijeha, Božje ljubavi i milosrđa, grijehe sadašnje ere, Isusove opomene ovom naraštaju, njegov poziv na pokajanje i napokon njegovo uvjeravanje puno ljubavi o njegovoj ljubavi. U nastavku ovog govora navest ću mnoge citate iz poruka Pravi život u Bogu.

Značenje metanoje

Što znači metanoja? Koncept grčke riječi metanoja ne može se točno podudarati s engleskom riječi. U Novom zavjetu nalazimo ukupno 80 pozivanja na 'metanoju' s različitim konotacijama koje su međusobno povezane. Metanoja se osobito povezuje s četiri koncepta: realizacija čovjekovih grijeha, pokajanje za grijehe i uvrede učinjene protiv Boga, pomirenje s Bogom i unutarnje obraćenje. Pogledajmo ukratko:

Metanoja kao realizacija: čovjek počinje shvaćati Božju neizmjernu ljubav i njegovo odbijanje iste. On počinje shvaćati Božje zakone i kako se on buni protiv njih. To je realizacija čovjekovih grijeha i grješnosti. To je buđenje unutarnje želje da se okrene od grijeha i okrene k Bogu. On također, s mnogo straha i nade shvaća Božju bezuvjetnu ljubav i neizmjerno milosrđe.
Metanoja kao pokajanje: nakon što shvati Božju ljubav i milosrđe i svoju vlastitu grješnost, čovjek iskusi žalost i tjeskobu zbog onoga što je učinio i zbog onoga što nije učinio. Tada se kaje i gorljivo traži oproštenje od Boga. Napokon slijedi zadovoljština. Tako se on čisti.
Metanoja kao pomirenje: nakon pokajanja ponovno se uspostavlja odnos pun ljubavi između Boga i grješnika. Bog ga pozdravlja s dobrodošlicom i grli ga kao otac iz parabole o rasipnom sinu iz evanđelja.
Metanoja kao obraćenje: nakon pokajanja i pomirenja osoba je motivirana za potpunu promjenu duha i srca. To znači da ona želi potpunu promjenu pristupa, promjenu svojega značaja. Želi potpunu promjenu svoje perspektive, svojih ciljeva u životu i življenju. Želi promjenu svoje ukupne naravi: intelektualno, osjećajno, vjerski i moralno.

Požuda i ljudska grješnost

Zašto je čovjeku potrebna metanoja? Ljudska osoba stvorena je na sliku i sličnost s Bogom (Post 1, 26-27). Metanoja je potreba da bi čovjek obnovio tu sliku i sličnost s Bogom. To je zbog toga što je čovjek postao 'lapsus' (pao je) zbog Istočnog grijeha i 'redemptus' (otkupljen) od Spasitelja Isusa Krista. Ali učinak grijeha 'concupscence' ostao je u njemu. Stoga on trpi od grijeha i često griješi zbog „bludnosti, nečistoće i raspuštenosti, idolopoklonstva, vračanja, neprijateljstva, svađa, ljubomore, srdžbe, sebičnosti, razdora, strančarenja, zavisti, pijanki, razuzdanih gozbi i tome slično.“ (Gal 5, 20-21). Dalje, čovjek zaboravlja da je on 'stvoren da hvali, štuje i služi Bogu našem Gospodinu, i na taj način spasi svoju dušu. Druge stvari na ovoj zemlji stvorene su da mu pomažu u postizanju onoga zašto je stvoren“ (Sp. Ex. 23) Čovjeku kao „lapsus et redemptus“ potrebna je metanoja, zato što u sebi ima požudu.

Božja ljubav i milosrđe

Da li je metanoja moguća? Mi znamo da je Bog u svojoj samoj naravi i biti ljubav (1 Iv 4, 8; 16). Isus Krist njegov je ljubljeni Sin. Njegovo ime je Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni (Iz 9, 5; PŽUB 25.12.1990.). On je Isus, Spasitelj. U njemu je očitovana Božja beskrajna ljubav i milosrđe. „Da, Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.“ (Iv 3, 16). Isus, Spasitelj, morao je žrtvovati svoj vlastiti život trpeći fizički, psihički i duševno sramotnom smrću na križu, zato što ni jedna druga žrtva nije dovoljno dostatna da nadoknadi neizmjernost čovjekova užasnog grijeha. Metanoja je moguća zato što je Bog Milosrđe.

Postojanje i značenje grijeha

Da li grijeh postoji? Što je grijeh? U naše vrijeme zbog racionalizma, apostazije[2], ateizma, modernizma, naturalizma, materijalizma, liberalizma, hedonizma, subjektivizma itd. grijeh je izgubio svoje značenje i važnost. Sotona, koji je lažljivac i mrzitelj, nastoji uvjeriti ljude da Boga nema, da Bog nije njihov izvor; da oni nemaju Oca; da Sotona ne postoji; da nema života poslije smrti i da grijeh ne postoji. Ali mi znamo zasigurno i čvrsto vjerujemo u postojanje grijeha u svijetu i u pojedincima.

Prema Svetom pismu:

Grijeh je smatran „nestalim znakom“, a to znači da ne postoji do 'zavjeta'.
Grijeh je pobuna Božjih izabranika (Ps. 51).
Grijeh znači činiti zlo Božjim vođama, prorocima i nositeljima poruka.
Grijeh znači nepravdu i bezakonje onih koji su iskusili Božju ljubav (Usp. Gal 4, 9).
Grijeh znači živjeti život protivan Zakonu (usp. Ps 106, 13-14).
Grijeh je ritualno prikazanje osobe nakon što se već odrekla Sotone u krštenju (Rim, pogl. 5-6).
Grijeh je izokretanje slike Božje u sliku idolâ (Rim 1,18..).
Grijeh je izrugivati Kristovu smrt i uskrsnuće (usp. Heb 6,6). Pogaziti Krv Kristovu i vrijeđati Duha Svetoga (Heb 10, 29). To je gore od nevjere (usp. 1 Tim 5, 8). To je povratak sedam zlih duhova na mjesto Presvetoga Trojstva (2 Kor 13, 13).
Grijeh je propust koji ide protiv dobrotvornosti i pravednosti siromašnih i potlačenih. To je socijalni aspekt grijeha.
Svi Isusovi 'jao' upućeni protiv pismoznanaca i farizeja. Grijesi počinjeni od strane crkvenih vođa.

Čovjek je poslije istočnog grijeha uvijek činio grijehe. Sveto pismo puno je događaja, primjera i ilustracija grijeha. Nas ne zanimaju ti grijesi. Prije da se usmjerimo na grijehe našeg vremena. Činjenje ovih grijeha moralo bi nas uznemiriti dotle da se kajemo za svoje grijehe, da se pomirimo s Bogom i potpuno promijenimo svoj um i srce. Potrebna nam je istinska metanoja da bi smo se oslobodili grijeha.

Grijesi naših sadašnjih vremena

Koji su to grijesi naših sadašnjih vremena? Svaki čovjek, koji je duhovno savjestan, može nam reći da sadašnji naraštaj tone u more grijeha. Sv. Pavao, nadahnut Duhom Svetim, prorokovao je o našim teškoćama i grješnosti posljednjih vremena, a to su posljednji dani prije dolaska Nove zemlje i Novog neba. On kaže da će neki otpasti od vjere, da će slijediti prijevarne duhove i đavolske nauke podmuklih lažljivaca (usp. 1 Tim 4, 1-2). Da će ljudi biti samoživi, lakomi, hvalisavi, umišljeni, ogovarači, neposlušni svojim roditeljima, nezahvalni, bezbožnici, nesposobni voljeti i opraštati, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, besramnici, puni oholosti, ljubitelji požude namjesto Boga, s izgledom pobožnosti ali puni grijeha, ispunjeni svim vrstama strasti, pokvarena uma i krive vjere (2 tim 3, 1-8). Mi smo svjedoci tih grijeha oko sebe.

Isus je u porukama Pravi život u Bogu pokazao Vassuli veoma živo i žalosno mnoge grijehe našega vremena.

Jedan od najvećih grijeha je pobuna protiv Boga, što je dovelo do velike apostazije (otpadništva od vjere), i proširilo se diljem sadašnjega svijeta. Apostazija je 'potpuno odbacivanje kršćanske vjere', a to je odbijanje božanske istine koja vodi u život.

Apostazija je rezultat racionalizma koji odbija Božje djelovanje na ljudske početke i na svijet. Smatra da su proroštva i čudesa opisana u Svetom pismu poetske fikcije. Da su Otajstva kršćanske vjere rezultat filozofskih promišljanja. Da su u knjigama oba Zavjeta sadržana mitska kazivanja, i da je i sam Isus Krist mitska fikcija. Racionalizam pobija Božju božanstvenost, Božju moć i slavu Božju. Kategorički odbija postojanje Duha Svetoga i njegove raznovrsne darove dane kršćanima. Kalja Duha, guši osjećaj rasuđivanja i ubija njihovu poniznost (PŽUB 19.8.1991.). Vodi čovjeka k pomanjkanju vjere, pomanjkanju ljubavi, u bludništvo, prepuštanje uživanju, sebičnost, materijalizam, oholost, pohlepu i bezbožnost. Racionalizam vlada čak i u srcima mnogih pastira. Dohvatio je narod za narodom i infiltrirao se u naša srca i naveo nas da vjerujemo da nema Boga. Učinio da povjerujemo da smo bez Oca. Svuda su samo izdajstva, ubojstva, pokvarenost, bludništvo, lukavstvo, nered u braku, grijeh protiv cijele prirode (PŽUB 16.6.1992.). Metanoja je potrebna da bi imali duboku vjeru i ljubav prema Presvetom Trojstvu, Alfi i Omegi, Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, Svemogućem, Sveznajućem, Sveprisutnom, Svesilnom, Stvoritelju.

Drugi veliki grijeh čovjeka je u tome što je namjesto Božje Neprestane Žrtve postavio Grozotu pustoši (PŽUB 15.9.1991.) Namjesto Neprestane Žrtve, ljudska žrtva je zauzela mjesto. Abortus se obavlja svakog dana. Prolijevanje nevine krvi nerođene djece. Masovna ubijanja djece čine se svakodnevno. Isus kaže: „Ja, Isus Krist, trpim strašne patnje gledajući zločine ubijanja nevine djece, ljudske žrtve bogohulno počinjene protiv mojega Imena… (PŽUB, 20.12.1996.) Jahve kaže: „Jao onima koji prolijevaju nevinu krv nerođene djece! Vaša će naknada biti pakao“ (PŽUB, 20.3.1991.)

Drugi grijeh je ovaj. Svijet je zamijenio Božje božanstvo za bezvrijednu imitaciju: za smrtnog čovjeka. Božja svetost zamijenjena je za danak Sotoni (PŽUB 22.2.1993.) Božanska Istina zamijenjena je za laž (PŽUB, 19.4.1992.)

A onda opet drugih grijeh je ovo. Sadašnji naraštaj zanemaruje, odbija, zatomljuje, oskvrnjuje i napada božanske poruke dane od Boga po Majci Mariji u Lurdu, Fatimi, Garabandalu i Međugorju. Isus je izrazio svoju duboku žalost i veliko razočaranje zbog ovog grijeha (PŽUB 1.12.1987; 24.12.1991.). Poruka o metanoji potpuno je zanemarena.

Drugi teški grijeh je nejedinstvo među njegovim sljedbenicima, Crkvama i denominacijama. On kaže da smo rascijepili i raskinuli njegovo Tijelo (PŽUB 13.10.1987.), osakatili ga i rastrgali ga (PŽUB 27.10.1987.).

Čovječanstvo slavi Kristov rođendan bez njegova Svetog Imena. Njegovo Sveto Ime ukinuto je i njegovo se rođenje uzima kao veliki blagdan dokolice, klanjanja idolima (PŽUB 24.12.1991.) Gospodinovoj euharistiji sve se manje pridaje važnosti (PŽUB 16.10.2000.). Bog Otac kaže: „oni su puni kompromisa; da bi ugodili svijetu oni bi prodali Krv mojega Sina“ (PŽUB 15.4.1996.).

Isusova opominjana grješnom čovječanstvu

Bog je milosrđe i pravednost. U svojemu milosrđu Bog poziva svoju djecu na pokajanje i u svojoj pravednosti on ih opominje na neizbježnu kaznu ako se ne pokaju i ne obrate. Bog je dao mnoge opomene po našoj Gospi u Lurdu, Fatimi, Garabandalu i Međugorju, ali ni jedno od ovih opominjanja nije prihvaćeno (PŽUB 1.12.1987.; 24.12.1991.) Gospodin je dao mnoge znakove, ali su oni prihvaćani poput bajki. Grijeh našega doba je tako težak, i tako velik, da se Boga više ne priznaje. Ljudi su zaboravili cijenu koju je Isus platio za njih. On je bio ponižen, mučen i dobrovoljno je pretrpio najbolniju smrt – sve iz ljubavi (PŽUB 21.12.1988.).

Prema tom Isusovu upozoravanju naš naraštaj srlja u krvoproliće (PŽUB 1.12.1994.) Ovaj naraštaj stvorio je novu Sodomu i Gomoru među sobom (PŽUB 5.10.1988.; 7.2.1991.) i to zlo povlači zlo zato što sve što dolazi od zemlje i zemlji se vraća (PŽUB 9.9.1992.) Isus kaže da je samo zbog zagovaranja naše Svete Majke zadržavana pravednost. Isus glasno jadikuje i kaže: „O svijete! On (đavao) pripravlja veliki pokolj za vas. O! Kako ja plačem sa svoga križa! Naraštaju, vratite mi se!“ (PŽUB 23.3.1988.)

Isus se umorio od sljepoće ovoga naraštaja, gluhoće i pobune. Oči su mu se ispunile krvavim suzama. On je žalostan zbog toga što mi upadamo u sotonsku mrežu (PŽUB 8.11.1988.) On kaže da će uskoro šesti anđeo zatrubiti u trubu i „oko trećine ljudskog roda bit će uništeno“ (Otk 9,13-21.) Isus nas je upozorio na rušenje tornjeva-blizanaca i na nadolazeći tsunami (PŽUB 11.9.1991.) ali nitko nije to ozbiljno shvaćao. Isus opominje zemlju zato što odbija klanjati se „Vjernom i Istinitom, Kralju kraljeva i Gospodaru gospodara“ i poziva nas :“Probudite se iz svoga dubokog sna! Vi srljate u propast! Stresite sa sebe prašinu koja vas pokriva i ustanite od mrtvih! Kraj vremena je bliže nego što vi mislite“ (PŽUB 15.9.1991.) On upozorava na 'proždirući oganj', 'nebo se prolama u plamen', 'na svoj božanski posjet', 'očišćujući oganj', 'duše se tope poput voska' i 'sudnji dan'. Dalje kaže: '… ugledat ćete tajno otkrivenje mirijada anđela, Prijestolja, Gospodstava, Vrhovništava, Moći, svi prostrti oko Kovčega Zavjetnog … iznenada ćete upasti u vrijeme velike muke, neusporedive otkad su prvi narodi došli u postojanje' (PŽUB 15.9.1991.) Isus u svojoj ljubavi i milosrđu daje jako upozorenje našem naraštaju i očajnički nas poziva na pokajanje.

Poziv na pokajanje

U porukama PŽUB vidimo da Bog i naša Gospa pozivaju ovaj naraštaj na pokajanje. Gospodin pred sobom šalje Ženu odjevenu u Sunce, drugu Evu, da nas obrazuje, poučava i vodi nas korak po korak u Nebo (PŽUB 6.5.1991.). Kao što smo gore vidjeli, realizacija naše grješnosti i našeg pokajanja veoma su hitni. Mora se dati strahovita zadovoljština. Zli nas je okovao i samo nas pokajanje može izbaviti iz toga. Isus kaže: „Pokajte se! Naraštaju, vaši su grijesi osušili vašu dušu! Zašto umrijeti, naraštaju? Pokajte se i živjet ćete. Pokajte se sada, jer nema više puno vremene…“ (PŽUB 25.5.1993.) Isus nas uvjerava da kad se jednom pokajemo, on će preobraziti naš duh da dobijemo njegov duh. On traži od nas „veliku i istinsku zadovoljštinu“ (PŽUB 5.11.1998.) I on nas poziva da zagrlimo Križ, što znači patnju na Božji način, da bi se promijenili na bolje (PŽUB 11.11.1998.).

Božje uvjeravanje u naše očišćenje i naše preoblikovanje

Bog Otac uvjerava nas u svoje milosrđe koje nas može oprati od svake mrlje i očistiti nas od naših grijeha. On je spreman preoblikovati nas da budemo sveti i savršeni (Oda Presvetom Trojstvu). Isus također kaže da ne želi beskonačno i zauvijek gledati smrt grješnika, žalosteći se, nego radije da se grješnik vrati k Njemu i živi (OPT). Isus nas ohrabruje da živimo nekadašnjim načinom života i slijedimo ga, tako da mu naš život postane prihvatljiv, a tako će i naše znanje o Trojedinoj Svetosti rasti u nama. Isus kaže da on želi preobraziti našu dušu u vrt, prikladan za Trojedinu Svetost (PŽUB 20.1.1999.). Isus nas poučava govoreći nam: „Ne griješi više, prestani činiti zlo; uči se činiti dobro, tragaj za pravdom, pomaži ugnjetavane, neka se ova pustinja i jalovost uzraduje; neka se tvoja mlakost rasplamti u žarki plamen“! (PŽUB 17.8.1991.) „Moje je Ime Ja Jesam i ja sam Svet, zato želim da vi živite sveto. Posvetite svoje živote i okrenite se k meni“ (PŽUB 29.7.1991.) „Nastavite davati se meni, svome Bogu i posvetite sve svoje dane i noći molitvi, žrtvi i pokori“ (PŽUB 5.6.1992.).

Završetak: Završavam sa svečanim pozivom našega Gospodina:

„Probudite se iz svoga dubokog sna!

Srljate u svoju propast,

stresite prašinu koja vas pokriva

i ustanite od mrtvih,

kraj vremena[3]

bliže je nego što vi mislite.“

(PŽUB 15.9.1991.)

[1] Pokajanje

[2] Otpadništva.

[3] Kraj vremena NIJE KRAJ SVIJETA, to je kraj jednog razdoblja.