Duhovna obnova tlig - Rodos - rujan 2012. - fr. Iannuzzi

Po tradicionalnom kršćanskom učenju jedan od razloga zašto je Bog stvorio čovjeka bio je da prenese svoju slavu zemaljskom biću stvorenom iz zemaljske prašine i da ga pobožanstveni, poput Svevišnjeg. Tako je Bog stvorio čovjeka iz praha zemaljskog na Božju sliku i priliku, i čovjek je oduvijek bio predodređen da u slavi premaši slavu svih drugih stvorenih bića, uključujući same anđele, za koje sv. Pavao kaže „da ćemo im suditi“ (1 Kor 6, 3). Od tog trenutka Sotona je, obuzet ljubomornom srdžbom, krenuo uništiti čovječanstvo i posegnuo za jednakošću s Bogom. Zato Sotona nikad ne prestaje koristiti svoju slobodu da testira čovjeka i napastuje ga da bi pao.

Nažalost, danas svijet ne vjeruje u postojanje Sotone kao zlog duha, ni u bilo kakvog zlog duha, niti vjeruje u druge mračne sile koje kuže Božje stvorenje. Ali Isus nas je opomenuo kroz proročke poruke PRAVI ŽIVOT U BOGU da će u naše dane Sotonin posljednji trik biti da uvjeri ljude da on ne postoji, niti da je pakao stvarno mjesto. Zbog toga su mnogi kršćani danas nesvjesni Sotonske prisutnosti i prisutnosti zlih duhova koji mogu izazvati fizička oboljenja, psihološki i duhovni nered. Učinak tih zlih duhova je moćan. Jer ignorirajući stvarnost zla u danšnjem svijetu, mi dajemo Sotoni i njegovim palim anđelima slobodu kretanja i oni idu okolo bez da će biti otkriveni i ne skrivaju se. Mnogi kršćani nisu svjesni da bi mogli nositi jednog ili više demona. Oni nikad ne mogu zamisliti da bi psihičke ili tjelesne bolesti od kojih trpe, mogle biti uzrokovane od zlih duhova koji su načinili svoj dom u njima. Mnogi emocionalni nered, neuroze, strahovi, zabrinutosti, glavobolje, astma, tumori, alergije i druga psihosomatska oboljenja često je izazvao demon koji se je smjestio u svom gnijezdu u duši i preplavio njihove tjelesne sposobnosti. Nažalost same kršćanske crkve su prekinule obred izgonjenja demona iz ljudi i iz mjesta, a egzorcizam smatraju čak staromodnim i neukusnim!

A mi ipak čitamo u Prvoj Ivanovoj poslanici 3, 8: „Sin se Božji pojavio zato da uništi đavolska djela.“ Sjetimo se kako je Sotona napastovao Evu i Adama, Istočni grijeh je zarazio ljudski rod i čovječanstvo doslovce orobio od rajske ljepote. „Nadnaravni“ darovi koje su Adam i Eva posjedovali u Edenskom vrtu bili su izgubljeni, što uključuje „neokaljanost“ (imunost na požudu), „uliveno znanje“ Božji i materijalni red i „besmrtnost“. Na račun Istočnog grijeha trnje je izraslo, zvijeri su postale divlje, planeti su postali izgorjele žeravice koje plutaju beskrajnim svemirom. Ledena doba, potopi, prirodne nesreće, bolesti, trpljenja i smrt sada upravljaju ovim velikom našim kozmosom koji je nekad bio bez grješke. To je sadašnje stanje stvari.

Taj istočni grijeh koji nam je prenesen po našimm prvim roditeljima, dio je rane crkvene tradicije. U svojoj poslanici Rimljanima sv. Pavao jasno kaže: „Kao što jednom po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet, a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše“ (Rim 5, 12). Premda smo svi začeti u istočnom grijehu mi ne nosimo krivicu Adama i Eve. Mi nismo kažnjeni za istočni grijeh, nego očišćeni, a to se događa pri krštenju. Ipak Tridentski sabor priznaje da poslije krštenja sklonost ka grijehu ostaje u kršteniku. Zato, unatoč Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću kojim je za nas zadobiven sakrament krštenja, mi kršćani smo još uvijek podložni u umu i sjećanju (s jedinom uslovljenošću volje) utjecaju Sotone, princa demona. Zbog toga u Matejevom evanđelju 10, 7-8 Isus kaže svojim učenicima: „Izgonite zle duhove“. U Marku 16, 17 Isus dodaje: „Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoću mog imena izgonit će zle duhove...“

U Svetom pismu preko 1.000 puta se spominje đavao. Od tih 1.000 na Novi Zavjet dolazi 568! Prema tome, ako Sveto pismo toliko pridaje pozornosti djelovanju Sotone u svijetu, kako da je danas tako malo pažnje posvećeno njegovu izgonu? Dio odgovora mogao bi se naći u povjesnom crkvenom padu u demonologiji. Pogledajmo ukratko crkvenu povijest, da vidimo kako je došlo do te promjene.

Sedam povjesnih perioda Crkve

U vrijeme Krista i apostola, izgon đavola bio je integralni dio apostolskog poslanja. Apostoli su doslovno prevodili Gospodinovu zapovijed: „U moje ćete ime izgoniti đavle!“ Apostoli su izgonili demone u Ime Isusovo s izravnom i svečanom zapovjedi.

Zašto svečana zapovijed?

Odgovor se nalazi u Svetom pismu. U Djelima apostolskim 10, 38 sv. Petar govori Korneliju da je razlog zbog kojega je Isus došao na zemlju bio „da nas oslobodi od ropstva Sotoni“ (sjetimo se da nas je istočni grijeh zarobio za Sotonu), jer Sotona „obilazi kao ričući lav tražeći koga da proždere“ (1 Pt 5, 8-9).

Kao Petar, tako i sv. Ivan u svojoj prvoj poslanici potvrđuje da je „Krist došao na zemlju da uništi đavolska djela“ (1 Iv 3, 8). A Luka kaže da je Isus došao na zemlju „da uništi kraljevstvo Sotone i ustoliči Kraljevstvo Božje“ (usp. Lk 11, 20).

Poslije Kristova života i apostola, uslijedio je drugi period Crkve: period rano crkvenih otaca. Mučenik Justin, Irenej, Ciprian, kao i rani pisci Origen i Tertullian izvještavaju da su se egzorcisti nalazili u svakom selu i gradu. Sv. Justin je pisao svojoj rano- kršćanskoj zajednici u Rim: „Po cijelom svijetu, a sigurno i u vašem gradu Rimu, postoje brojni egzorcisti...“

U vremenu od trećeg do četvrtog stoljeća, veliki uglednici sv. Antun Pustinjak, Pacomius i Illary, povukli su se u pustinju da bi živjeli život molitve i posta za taj isti cilj, pobijediti Sotonu i kroz njihovu borbu osloboditi čovječanstvo od sotonske vlasti. Drugi istaknuti egzorcisti Marcellinus i Peter, Martin (od Toursa) i sv. Benedikt kasniji su egzorcisti koji su ustanovili pustinjačke zajednice, ne da bi otjerali Sotonu, nego da bi se izravno borili sa Sotonom u njegovu omiljenom boravištu, u pustinji. (Molitva sv. Bendikta protiv Sotone, bila je toliko moćna, da je papa Honorius III učinio Benedikta patronom egzorcista. I do dana današnjega medaljica sv. Benedikta se širi kao moćni sakrament protiv sila zla.) Kao i Isus, ovi su redovnici izašli pred Sotonu jedan-na-jedan u pustinju, gdje su bili napastovani, a prevladane napasti pomažu oslobađanju čovječanstva od sotonskog zahvata. Malo ljudi shvaća da je to bio pravi cilj borbe protiv Sotone koji je urodio monaškim životom!

Četvrti period Crkve: od VI do XII stoljeća, egzorcisti su svuda cvali. Službeni tekstovi su bili tiskani i napravljene su adekvatne priprave za svečani egzorcizam. Mladi sjemeništarci učili su o egzorcizmu u razredima, zaređeni i poslani da provode egzorcizam. Sve do danas, od vremena Krista do XII stoljeća egzorcisti su progresivno rasli.

Sada dolazimo u peti period Crkve: od XII do XV. Stoljeća, kada Crkva gubi svoje uporište u borbi protiv Sotone. To je period u kojemu je Europa okužena ratovima i bolestima. Bio je Stogodišnji rat i žena za koju bi se mislilo da je malo luda, bila je obilježena kao „vještica“. To je osobito prevladavalo u protestantskim krugovima. Sama žena kojoj je bio potreban egzorcizam više nego ikome drugome, namjesto toga bila je proganjana i spaljena na lomači. Sv. Ivana Orleanska je najbolji primjer. Premda je Ivana poslije proglašena sveticom, ona je - za vrijeme ispitivanja i iz političkih razloga - bila optužena da je vještica. Nikad nije izvršen egzorcizam kojim bi se dokazala njezina nevinost ili krivnja, nego se provela uobičajena praksa ispitivanja: a ztim je bila spaljena na lomači. Ubrzo nakon jadnog pokušaja zamjene egzorcizma s ispitivanjima i spaljivanjem vještica, nesreća se sručila na Europu. Godine 1340 kuga je pogodila Europu, epidemija koja je ubila preko 40% stanovništva Europe, a potom su uslijedili građanski nemiri i raskol.

Šesti period Crkve: Od XVI do XVIII stoljeća odsutnost egzorcizma otvara put nizu progona. Do tada nas je povijest učila da tamo gdje se protiv đavla ne bori i gdje se putem egzorcizma đavao ne izgoni, ljudi postaju demonizirani i ubijani su. To bi bio slučaj za stoljeća koja su vodila kroz Dahau, gulage, genocide i etnička čišćenja. Baš kao što su progoni i spaljivanje vještica imali neracionalan početak, tako je bio neracionalan i njihov prestanak.

Sedmi period Crkve: Od XVIII stoljeća do današnjih dana - obimne i nekonvencionalne metode oko borbe sa zlom u srednjem vijeku doveo je do druge krajnosti: nezainteresiranosti u demonstvu. Tako idemo od jedne krajnosti inkvizicije i spaljianja na lomači, kao jadnog nadomjestka za egzorcizam, do apatije u lice zlu. Motivi za takvu promjenu su brojni; ali ograničit ću se na njihove posljedice, budući da su doveli do nezainteresiranosti u egzorcizmu kojega su apostoli provodili i opradanje u demonologiji. Đavao je bio snižen na simbol, jedna neosobna sila ili čak imaginarnu izmišljotinu. A ta nezainteresiranost za Sotonu nije zadržala laike od potjere za praznovjerjem, okultizmom te racionalizmom i materijalizmom. Nažalost, oni koji nisu ni vidjeli niti sudjelovali u bilo kakvom egzorcizmu posumnjali bi u njegovu efikasnost i nijekali prisutnost Sotone.

A ipak Crkveni sveci svjedoče o Sotoninoj osobnoj nazočnosti. Od mnogih svetaca koji su se izravno borili sa Sotonom vrijedno je spomenuti sv. Katarinu Siensku, sv. Ivana Vianneya, Don Bosca i Padre Pia. Istaknuta osoba koja izlazi na površinu u XIX stoljeću je papa Pio VII. kojega je Napoleon zatvorio. Papa Pio VII. bio je veliki egzorcist. Za vrijeme njegovih putovanja u Francusku i natrag često je spominjao: „početna točka pastoralnog života je egzorcizam.“

Obrednik egzorcizma

Službeni rimski obrednik za glavni egzorcizam plod je 12-stoljetne molitve. Izdan je 1614. za vrijeme pape Pavla V. i kroz stoljeća prošao je kroz razne modifikacije. Posljednje izdaje je iz 1954. i može se nabaviti na latinskom od Poliglotta Vaticana Press.

Kanonski zakon zahtijeva da svećenik koji obavlja egorizam nad osobom koju muči đavao mora biti opremljen posebnom ovlasti od lokalnog biskupa. Nažalost nemaju sve župe egzorcistu... ali to se s vremenom mijenja. Samo u Italiji na pr. u posljednjih sedam godina imenovano je 350 egzorcista od strane biskupa, čak i u župama koje nikad nisu vidjele ni jednog egzorcistu. Đavao to vidi i bijesan je. Zašto? Zato što su egzorcisti jedno 'izravno' sredstvo za izgon zla koje Katolička crkva ima na raspolaganju. Ta direktna sredstva izgona Sotone dao je Isus Crkvi u Svetom pismu gdje on kaže svojim apostolima: „Izgonite đavle!“ Svakako da su sakramenti koje je Krist ustanovio i duhovni darovi najefikasnija sredstva u borbi sa zlom, ali to su 'indirektna' sredstva koja to čine. Egzorcizam je najdirektnije oružje koje nam je Krist dao da izgonimo Sotonu. Dok je sakrament ispovijedi direktni egzorcizam koji izgoni demona iz nas i omogućava nam da valjano primimo Isusa u pričesti, veoma malo kršćana ne ispovijeda se više često. Zato što efekti sakramenta ispovijedi nemaju učinak na one koji ne primaju taj sakrament, mnogi kršćani ostaju vezani fizičkim vezama Sotone kroz bolest, psihički kroz neuroze ili duhovno kroz grijeh. Zato što se sve manje kršćana sve rjeđe ispovijeda i pričešćuje, ritual egzorcizma služi da takvu dušu vrati k ovim navedenim sakramentima.

U Rimu sam primio posebnu ovlast da obavljam egzorcizam s glavnim egzorcistom Rima, ocem Gabrielom Amorth-om, koga je papa Ivan Pavao II. pozvao u Rim iz Modene, Italija. Otac Amorth dobio je licenciju i redovito ispovijedao sv. Padre Pia.

Jednog je dana o. Amorth upitao Padre Pia: „Dragi oče, imam veliku želju da vas nešto zamolim!“ Padre Pio je nagnuo glavu k ocu Amorthu i sa smješkom pozvao ga da kaže. O. Amorth, koji je imao mnogo duhovne djece o kojima se brinuo, rekao je: „Padre Pio, volio bih da sva moja duhovna djeca postanu i vaša duhovna djeca. Ako ih vi uzmete pod svoju skrb kao svoju djecu, ja ću biti veoma rasterećen.“

Osmijeh Padra Pia postao je još širi i on reče ocu Amortu: „Si, filgiolo, va bene.“ Da!

Na to o. Amorth reče: „Odsad vas sva moja djece više neće zvati Padre (Oče) Pio, nego Djede Pio.“ Padre Pio se smiješio.

Oca Amortha je egzorcizmu poučavao otac Candido Amantini, svećenik pasionist. Oca Candida kritizirao je njegov superior da je postao lakovjerni progonitelj demona. Otac Amorth je upitao Padra Pia da li je to bilo točno. Padre Pio je rekao ocu Amorthu da je otac Candido „Un sacerdote secondo il cuore di Dio“ Otac Candido je umro na uočnicu smrti Padra Pia.

Ja sam imao povlasticu asistirati ocu Amorthu:; obavljali smo zajedno nekoliko egzorcizama svakog jutra u sakristiji u bazilici sv. Pavla izvan zidina, u Rimu. Iz tih iskustava želio bih podijeliti s vama kako se obavlja egzorcizam po Latinskom obredniku. Egzorcizam se uglavnom bazira na tri dijela:

1. Molitva

Oslobođenje: Mojsije je s raširenim rukama zazivao oslobođenje od Amaleka, i Bog ga je čuo.

Molitva: To je najefikasnija molitva protiv zla, jer ona obnavlja nadu i uvodi red u odnosu na Sotonu koji je beznađe i nered. Jerihon je bio razoren molitvom pohvala Bogu pjevanu oko gradskih zidina, a Jozafat je odnio pobjedu nad izraelskim neprijateljima time što je ispred borbene crte postavio pjevače koji su izvikivali pohvale Jahvi!

Zagovor: Djela apostolska govore da su apostoli bili oslobođeni iz tamnice zato što je Crkva zagovarala za njih. Tako ubrzo nakon što je Petar bio utamničen, a kršćani su zagovarali za njega, anđeo ga je oslobodio iz tamnice.

Jezici: Kad se moli u jezicima to se Duh Sveti izravno bori protiv zla s „neizrecivim uzdisajima“ (Rim 8, 26).

2. Riječ Božja

Kad se čitaju s vjerom Riječi Svetog pisma onesposobljavaju Sotonu. Za vrijeme egzorcizma čitaju se psalmi, a evanđelje naviješta prosvjetljenje duha i ulijeva nadu.

3. Zapovijed protiv zlih duhova (Zaklinjuća i zapovjedna formula. Ponekad je dovoljna sama zapovijed da bi izgnala Sotonu).

Glavna priprave za egzorcizam: ispitivanje

Ako je moguće egzorcist pogleda tjelesnu i mentalnu povijest navodno zaposjednutog da bi odredio mogući uzrok bolesti. On postavlja pitanja kao na pr:

- Da li prima često sakramente?

- Uzima li kakve lijekove?

- Kakvi su simptomi i kada su započeli?

- Je li ikad sudjelovao u nekim ezoteričkim praksama: na seansama, u vradžbinama, krvnim zavjetima, je li ikada zazivao smrt itd.?

- Je li se ikad družio s nekim koji su možda umiješani u okultne prakse?

- Je li se tužio zbog probave njihove hrane od koje se razbolio?

- Je li čuo glasove ili osjetio fizički kontakt nekoga koji nije bio tamo?

- Je li iskusio privremenu oduzetost u nekim dijelovima svojega tijela?

- Događaju li se čudni događaji u kući?

Ako je potrebno priloži se liječnički nalaz za egzorcistu. Ako bolest tog navodno opsjednutog ne izgleda da bi bila čisto psihološka ili fizička, nego se čini da je zbilja od Zloga, nastavljamo s egzorcizmom. Neki kriteriji za određivanje istinskog diaboličkog posjednuća su kombinacija slijedećih pokazatelja:

- Kronična depresija,

- Averzija prema svemu svetom,

- Odbojnost prema molitvi,

- Averzija prema svetoj vodi,

- Iznimno divlja i agresivna reakcija (osobito tijekom egzorcizma)

- Uliveno znanje stranog jezika,

- Levitacija,

- Nadnaravna snaga.

Glavni egzorcizam

Glavni egzorcizam počinjemo:

- s ispovjedi (Fr. Pelligrino Ernetti - egzorcist iz Venecije, Italija, 40 godina je išao svaki drugi dan na ispovijed...! Ali iz pravog razloga - ne zbog obzirnosti!);

- sa slavljenjem mise (sa škropljenjem i s homilijom o Isusu kao osloboditelju duša);

- s polusatnim klanjanjem.

Egzorcist moli molitvu priprave Rimskog teksta. Odjeven u reverendu, albu sa štolom, približava se mjestu gdje će se održati obred i počinje glavni egzorcizam. Pri ruci su nam slijedeće svetinje:

Raspelo - Sveto ulje - Sveta sol - Sveta voda - Medaljica sv. Benedikta - Biblija - relikvije svetaca - ljubičasta štola.

Glavni egzorcizam počinje zazivanjem Duha Svetoga, Blažene Djevice Marije, sv. Mihaela i anđela. Također zazivamo one svece koji su egzorcirali opasne sotonske slučajeve u svojemu životu.

Mole se litanije. Egzorcist često ima sudionike u egorcizmu koji održavaju svetost egzorcizma. Ti suradnici pažljivo su odabrani po svojim darovima. Ocu Amorthu često asistiraju dvije žene s karizmatičnim darovima i jedan čovjek s darom proroštva. Karizmatik mu pomaže u identifikaciji zlih duhova i liječi opsjednutog, dok prorok savjetuje kroz Riječ Božju. Egzorcist „sam“ komunicira izravno s osobom pogođenu demonom i razaznaje pokrete duha u posjednutom. Egzorcist nikad ne daje svojim suradnicima da ga vode niti im dopušta da izravno govore s opsjednutim. Prije egzorcist razgovara sa svojim suradnicima, a oni mu odgovaraju.

Egzorcist pomazuje opsjednutog sa svetim uljem, sveti ga vodom s blagoslovljenom soli i blagoslivlja ga s raspelom. Često se ljubičasta štola polaže na ramena opsjednutog da bi se u njemu obnovila trostruka svećenička moć primljena na krštenju (sjetimo se da nas je Sotona orobio od ovih moći kroz istočni grijeh, a krštenje obnavlja to samo djelomice, jer sklonost ka grijehu ostaje u kršteniku).

Vrijedno je spomenuti da moć egzorciste ne dolazi od njega samoga, nego od Imena Isusova.

- Zatim slijede krsna obećanja.

- Gospodinova molitva.

- “Zapovijed“ protiv zlih duhova.

- Molitva zahvale.

Savjetuje se osoba koja je oslobođenja (u ovom periodu oporavka, Sotona se može vratiti da muči tu osobu koju su đavli mučili) i zato ih ohrabrujemo da se svakodnevno mole, da često prima sakramente (mjesečna ispovijed i dnevna pričest). Ostali savjeti uključuju šest dugoročnih ciljeva s kojima ih ohrabrujemo da ih provode (Zapamtimo, ljudi koji su napadnuti od Sotone, mogu surađivati sa svojim egzorcistom):

- Molitva (koja hrani dušu komunikacijom s Bogom)

- Rad (sredstva posvećivanja i uvećavanja životnog smisla),

- Odmor (sv. Toma Akvinski piše da odmor, opuštenost, obnavlja duh i tijelo); Glazba, kao Blažena Elizabeta od Presvetoga Trojstva, Dina Belanger, vrtlarenje kao Sv. Fiacre, ručni rad poput Luise Piccarreta itd.

- Uredno spavanje (dnevne napetosti zahtijevaju da se tijelo fizički obnovi. Čvrst san uveliko pomaže u reguliranju naše dnevne molitve i radne etike).

- Pravilna ishrana (jer je tijelo hram Duha Svetoga u kojemu Krist djeluje u svojemu spasenjskom poslanju na zemlji, mi moramo biti spremni da služimo Kristu.)

- Tjelovježba - aerobik i sl..

To održava hram Duha Svetoga (latinski: mens sana in corporis sano), tjelovježba povećava protok krvi i poboljšava naše zdravlje da bi mogli služiti Kristu krepkije. Dakako, postoje duše žrtve koje trpe od kronično slabog zdravlja i koje naš Gospodin koristi u djelu obraćenja. Postoje i osobe s fizičkim smetnjama koje ne mogu vježbati tako snažno kao drugi, ali čak i oni se brinu o svojemu zdravlju. Pogledajmo to na ovaj način: vježbate li sada i smanjite opasnost od operacije, ili ćete biti prinuđeni vježbati po liječnikovoj odredbi poslije operacije. Mi nismo anđeli, mi imamo tijela da kroz njih izvršavama svoje spasenje i u kojemu izražavamo svoje štovanje. Isus i njegovi učenici mnogo su hodali.

Pitanja

Okultizam, spiritizam, crna magija, sekte i nove religije u posljednjim desetljećima su se umnožili i stalno se povećavaju. Jedna od sadašnjih praksi je zazivanje mrtvih. Je li zazivanje mrtvih opasna praksa (vračanje)? Mojsijev zakon zabranjuje zazivanje duhova (Lev 19, 31; 20, 6; Pz 18, 11 - 12) i kažnjava smrću (Lev 20, 27; 1 Sam 28, 9). Crkva priznaje da se s posebnim Božjim odobrenjem duše preminulih mogu ukazati živima. Ali to se uvijek događa na Božju inicijativu, dok seanse zazivanja mrtvih ili nekromanija nije po Božjoj inicijativi i zbog toga otvoreno za prijevaru i uvijek izlaže čovjeka mogućem demonskom utjecaju.

U slučaju progona, je li moguće da mrtvi lutaju zemljom ili poprištima nesvjesni da su mrtvi? Ne. Crkveni sabor u Lionu i Firenci objavili su da se duši „odmah“ (mox) nakon smrti sudi i ona ide u vječno mjesto spasenje ili prokletva (u čistilište, raj ili pakao). Još uvijek duša može bilocirati, na pr. Padre Pio je vidio brata koji je čistio svijeće, što je potvrdio superior. Budući da je istina da se duši sudi odmah nakon smrti, Bog može, u posebnim okolnostima, preteći svoj sud na račun sakramenata (Stari Crkveni kodeks Kanonskog Zakona dopuštao je do dva sata za podjelu bolesničkog pomazanja)... Nekoliko svetaca pozvalo je ljude natrag u život, zapravo oni su podigli mrtve. Postoji preko 400 dokumentiranih slučajeva o tome da su sveci podigli mrtve. Tu su uključena djeca, nekrštena djeca, nerođena djeca još uvijek u mojčinoj utrobi kojima je potrebno krštenje, osobe smaknute zbog zločina, osobe podignute da svjedoče u krimanlnim slučajevima ili da potvrde neku vjersku istinu, i osobe koje bi bile osuđene za pakao da nisu bile pozvane natrag na zemlju za drugu prigodu. Isus je podigao Lazara nakon tri dana, nakon Isusova uskrsnuća mnoge su duše izašle iz svojih grobova da svjedoče, sv. Vincent Ferrer, sv. Fanjo, Luisa i drugi podizali su mrtve (kao što je Isus zapovjedio u Mk), blaženi Cadog itd.

Da li je ozdravljenje predaka/generološko ozdravljenje efikasan lijek protiv zla? Tijekom egzorcizma može se dogoditi da se neki predak od posjednutoga pojavi zbog raznih razloga (u životu taj je predak mnogo trpio, a nitko nije obraćao pozornost na njegove/njezine muke, tjeskobu, očaj i okrutnu smrt; ili je taj predak umro zbog trovanja, ili je bio prisilno zatvoren u mentalnu instituciju). U takvim slučajevima otac Amorth bi molio jednostavnu molitvu pomirenja tražeći oproštenje u ime njegove/njezine obitelji, pozvao bi tog pretka da se ostavi svake srdžbe i ogročenosti i da zatraži oproštenje od onih koji su ga povrijedili i da im dâ uvjetno odrješenje. Obiteljska ozdravljenja (naših predaka) su veoma moćno sredstvo i efikasan lijek za prekid generacijskih prokletstava.

Može li netko tko je trpio od ugnjetavanja od Zloga biti oslobođen bez egzorcizma? U evanđelju jasno stoji da određeni demoni ne mogu biti izgnani bez posta i molitve, i u tim slučajevima onda nema potrebe za egzorcizmom.

Može le netko tko nije opsjednut imati korist od egzorcizma? Da. Ali kad jednom kod njih simpotomi otkriju psihičke ili fizičke bolesti koje nisu uzrokovane prisutnošću Zloga, šaljemo ih k specijalisti koji im može pomoći.

Jesu li sve žrtve đavolskog posjedanja odgovorne za svoje stanje? Ne. Postoje četiri razloga zašto je neka osoba mogla pasti žrtvom diaboličkog opsjedanja. Za dva nisu odgovorna za svoje stanje, a za dva jesu. Dva razloga za koje nisu odgovorni za svoje stanje su: To su oni kod kojih Bog povremeno dopušta Sotoni da ih muči. Sveti Ivan Vianney, Gemma Galgani, blažena Anna da Foligno, Padre Pio, Luisa Piccaretta - bili su napadani od Sotone, neki od njih čak i fizički tučeni. Cilj tih diaboličkih napada je njihovo dodatno očišćenje i omogućavanje da bi prikupili više zasluga te prikažu ta svoja trpljenja za druge duše.

Ima i onih koji su zbog prokletstava, zlih očiju, ili drugih čaranja postali žrtve sotonskih napada (na pr. Giovanna di Bergamo; Anna Lisa Michel). Kod njih nema nikakve krivice, jer su žrtve, i one su prihvatile i sjedinile svoja trpljenja s Kristovim za spasenje duša.

Oni koje Sotona napada, a koji su krivi, često se pokaže da su loše osobe i da su tu loša mjesta. Oni se predstavljaju kao proricatelji sreće, majstori tarot karata, sudjeluju na seansama, sotonskim obredima, krvnim savezima ili zazivaju mrtve. Sve ove prakse dovode dušu u opasnost da primi zli utjecaj ili čak samo posjednuće.

Ustrajavanje u brojnim smrtnim grijesima dovodi do diaboličkog posjednuća. Moguće je da je to bio slučaj s Judom Iškariotskim, o kome evanđelje kaže: „U tom času Sotona uđe u njega!“ Imao sam slučajeva mladih ljudi i žena koji su bili ovisnici o drogama, koji su živjeli život zločina i seksualne perverzije. Nije čudo da su neki od teških egzorcizama vršeni nad ženama koje su imale brojne pobačaje.

Ima li Sotona moć izazvati bolest? Evanđelje govori o Isusovu izgonu demona iz ljudi koji su bili pogođeni fizičkim bolestima. Poznajem nekoliko egzorcista koji su izliječili ljude od tumora na mozgu, cista na jajnicima uoči same operacije. Liječnici su ostali zbunjeni.

Hoće li netko tko ulazi u pakt sa Sotonom primiti procvat i nagradu u ovom životu? Hoće, ali uvijek uz strahovito trpljenje. Čarobnjaci i vještice mogu zaista zadobiti bogatstvo i svjetski uspjeh svojim klijentima, ali s tim darovima dolazi trpljenje. Nakon nekog vremena Sotona ih doslovce porobljava od sreće i mira kojeg su jednom uživali. Oni žive u stalnom stanju pakla na zemlji, i ako se ne obrate, oni će primiti drugi pakao u idućem životu kojemu nema kraja.

Da li egzorcist uvijek uspije osloboditi opsjednutog? Gotovo uvijek, da. Je li to zlo prelazno? Ne. Postoji razlika između utjecaja i zaraze. Zlo nije prenosivo fizičkim kontaktom s osobom koja je opsjednuta. Međutim, predmeti mogu biti puni prokletstva, začarani itd. Vrijedno je spomenuti da je živeći život Božje milosti najbolja obrana protiv svih mogućih zlih utjecaja. Na pr. sv. Ambrozije bio je imun na sotonska ženska proklinjanja i na začarane predmete.

Može li okruženje prouzročiti da čovjek bude opsjednut? Ne. Loše osobe i mjesta mogu samo uvjetovati ili utjecati na osobu, ali ne mogu prouzročiti posjednuće.

Postoje li različiti stupnjevi diaboličkog utjecaja? Da: Zaposjednutost; opsjednuće; tlačenje; fiksacija; veksacija - uznemiravanje; zaslijepljenost itd.

Koliko je vremena potrebno da bi netko bio oslobođen od diaboličkog posjednuća? Obično period za oporavak traje oko tri godine, a to je i zbog mogućeg povratka prethodnog stanja.

Je li opsjednuta osoba uvijek u stanju opsjednutosti? Ne.

Da li Sotona „živi“ u nekome tko je zaposjednut? Ne. Po krjeposti neizbrisivosti otiska Božje slike i sličnosti koji svi primamo pri začeću, mi smo hram Božji, a ne Sotonski. Sotona međutum može ući u taj hram, kao što je učinio u edenskom vrtu, da bi nas stavio na kušnju. Bog dopušta tu kušnju tako da mu se možemo okrenuti za snagu koja nas jača i čini zrelijima u krjepostima i darovima. Sotona tako ne „živi“ u nama, ali mu Bog dopušta da nas „posjećuje“.

Je li suradnja opsjednutog važna? Da!

Može li svatko provoditi neki egzorcizam? Do sada se kanonskim zakonom delegirao svećenik koji može obavljati glavni egzorcizam, ali svatko, u stanju milosti i duhovno pripravljen, može obavljati mali egzorcizam, na pr. moliti molitvu za oslobođenje, moliti molitvu sv. Miahela itd. Mnogi sveci obavljali su male egzorcizme, kao sv. Katarina Sienska, blažena Katarina Anna Emmerich, Luisa Piccareta itd.

Molitva za pokajanje i izbavljenje

Ova „molitva egzorcizma“ dana je Vassuli 13. studenoga 2006.:

Vassula piše: Isus Krist diktirao mi je ovu molitvu za pokajanje, ozravljenje i izbavljenje. Rekao je da je ta „molitva egzorcizma“ potrebna za ova naša vremena tako zla.

Ljudi ne znaju kako potpuno otjerati Sotonu u svojim molitvama, Sotonu koji ih kontrolira, zasljepljuje i daje im velika trpljenja, bilo kroz bolesti ili učinivši ih uznicima. Isus također kaže da se mnogi ljudi klanjaju krivim bogovima (idolima).

Ova će molitva biti veoma efikasna ako se moli iz srca i s iskrenošću.

Gospodin kaže:

Neka se pokaju preda mnom govoreći mi ovako:

Ti si me, Gospodine, podnosio sve ove godine, sa svim mojim grijesima,

i unatoč tomu bio si mi milosrdan.

Skretao sam s puta na sve moguće načine, ali odsad više ne ću griješiti.

Tebe sam okrivljivao i bio sam nepravedan prema Tebi.

Odsad više ne ću biti takav.

Odričem se grijeha, odričem se đavla,

odričem se pokvarenosti, koja prlja moju dušu.

Oslobodi moju dušu od svega što se protivi Tvojoj svetosti.

Usrdno Te molim, Gospodine, izbavi me od svakoga zla.

Dođi sada, Isuse, dođi sada i nastani se u mojemu srcu.

Oprosti mi, Gospodine, i dopusti mi u Tebi se odmoriti.

Jer, Ti si moj zaklon, Ti si moj Otkupitelj i moja Svjetlost,

i samo se u Tebe uzdam.

Odsad ću Te, Gospodine, blagoslivljati u svako doba!

Odričem se svakog zla i svih drugih bogova i idola,

jer Ti si Svevišnji, nad svom zemljom,

visoko, visoko nad bozima svima.[1]

Svojom svemoćnom rukom spasi me od bolesti,

spasi me od zarobljavanja,

izbavi me iz nevolje i pobijedi đavla, mojega neprijatelja.

Pohitaj mi, o moj Spasitelju, u pomoć!

Amen.

[1] Usp Ps 97, 9