XI. TLIG HODOČAŠĆE U MOSKVU 2017. GOVORI

XI. TLIG HODOČAŠĆE - RUSIJA 2017.

VASSULIN POZDRAVNI GOVOR

Želim srdačno pozdraviti sve ovdje nazočne; među nama imamo nove istaknute goste koji su nam se pridružili po prvi put i kojima kažemo: El Salaam aleikoum i Shalom. Mi, ljudi iz „Pravog života u Bogu“ u potrazi smo, isto toliko koliko i vi, za pomirenjem, mirom i jedinstvom s iskrenom bratskom ljubavlju.

Mi smo se po prvi put okupili u Rusiji da sjedinimo svoje molitve i molimo Svemogućeg Boga da obasja naš put da prikažemo svoj posebni doprinos koji će biti u skladu s Božjom voljom s temom „Kako premostiti našu podijeljenost“.

Uvijek je postojao međureligijski dijalog kao vrijedan izvor sam po sebi, zato što on dovodi ljude iz raznih uvjerenja, raznih mentaliteta i tradicija, različitih nacionalnosti, da otkriju dok su zajedno, elemente koji bi nas mogli približiti duhovno, na čemu bismo mogli graditi zajednički dijalog. Naši dijalozi, koje ćemo dijeliti ovih dana, ne bi smjeli ostati samo među nama, nego mi ih moramo nositi natrag kući ono što je najviše dotaklo naše srce i prenijeti na naš vlastiti narod, učeći ih i obrazujući.

Naša je dužnost prema Bogu da ih iznad svega podsjetimo da je Bog Svenazočan, pa i sada, da je Bog Ljubitelj ljudskog roda, svojega stvorenja. Da je naš Bog sav opraštanje, spor na srdžbu, a milosrdan. Mi ih stalno moramo podsjećati da mi, kao djeca Božja, moramo živjeti u miru, zato što je Bog – Bog mira, ne rata. Mi ih također moramo stalno podsjećati da svi potječemo iz Jednog Izvora i da je to Bog, koji je naš Otac.

Na zemlji svi živimo pod istim suncem koje je Bog stvorio, mi živimo pod Božjim Svjetlom, i zato smo jedna velika obitelj koja živi na ovom lijepom planetu koji je On stvorio za nas i dao ga nama kao dar. Zato nije važno kakvog je tko vjerovanja ili iz kojeg dijela ovog svijeta mi dolazimo. Oni koji su druge vjere nisu nimalo manje stvorenja stvorena na sliku Božju i određeni da konačno žive u Kući Božjoj. I kao ljudska stvorenja mi imamo iste temeljne potrebe; svi mi tražimo sreću, svi želimo dobro zdravlje, svi mi želimo biti voljeni. Tko od nas ne cijeni mir? Tko od nas ne uživa u dobrom zdravlju? I tko od nas odbija biti voljen? Nitko.

Premda smo mi ovdje mali brojem, kad se vratimo kući mi moramo djelovati kao kvasac, širiti mir diljem svijeta gdje je kaos, ljubiti gdje je mržnja, sjediniti gdje je podijeljenost, tako ćemo odražavati sliku Božju. Ne smijemo biti nehajni brinući se samo o svojm voljenima, nego mi moramo širiti svoju ljubav na druge koje mi čak i ne poznajemo i moliti Boga da cijelom svojemu stvorenju dà novo srce.

Zato bi naš pristup ovom skupu trebao biti iskren, s ciljem da promičemo razumijevanje i poštovanje jednih religijskih tradicija prema drugima, i da se uzdržimo od ocrnjivanja. Tako će Bog biti na našoj strani i mi ćemo osvojiti trofej, a koji je: pomirenje, mir i ljubav.

U našem Svetom pismu piše: Svatko tko tvrdi da je u svjetlu, a mrzi brata svojega, još je uvijek u mraku. (1 Iv 9).

Zato, zamolimo Boga da stvori čisto srce u nama, da zadobijemo mudrost koja dolazi od Njega, da nas uvede u svoje Svjetlo i u svetost, da budemo vrijedni u Njegovim očima. Bog poziva svakog od nas da pođemo njegovim svetim putom pravednosti, tako da naš život može biti preoblikovan i kroz tu transformaciju mi možemo preoblikovati svijet. Bog nas poziva da budemo prijelomni popravljači, mirotvorci, sijači sjemena koje će roditi plodom svetosti.

Mi ćemo biti kao grad koji je podignut na stijeni koji se ne može sakriti! Mi možemo biti takvi samo ako postanemo poput masline koja raste u Kući Božjoj, i ako stavimo svoje pouzdanje u Božju ljubav. Molim da nas Svemogući Bog mira učini spremnima da vršimo Njegovu volju u svakoj vrsti dobrog djelovanja; i sve nas okrene u ono što je Njemu prihvatljivo.

******

TLIG EKUMENTSKO HODOČAŠĆE RUSIJA 2017.

VASULIN GOVOR NA SIMPOZIJU

Mi pokušavamo pronaći ključ kako bi premostili naše podijeljenosti između različitih vjera. Moje pitanje je, kako možemo naći taj most koji će nas preoblikovati do točke da možemo donijeti mir svijetu, kad još uvijek u našim kršćanskim krugovima raspravljamo, osporavamo i čuvamo naše crkvene podijeljenosti. Ustvari, svi mi tražimo ono što je iznad naših ljudskih mogućnosti. Kako premostiti naše podijeljenosti i donijeti mir svijetu? Kakav je to most? Ukoliko Bog ne intervenira, ne mogu vidjeti da bi našim vlastitim snagama bili sposobni postići trajno rješenje naših podijeljenosti i završiti s time. Ali sviđa mi se kad Isus kaže: „Učini najbolje što možeš a ostalo ću ja.“ To je glas nade. Ono što ja vjerujem je da će to biti samo po moćnoj ruci Božjoj koja će nas ujediniti, mi trebamo čudo!

Ja vjerujem u čuda i da je Bog sposoban sve nas sjediniti. Ali to ne znači kako mi moramo samo sjediti, opustiti se i čekati čudo da padne s neba. Gospodin želi da radimo iskreno, požrtvovno i s ljubavlju. Božji poziv je hitan poziv, sve nas poziva da ponovno pronađemo Gospodina, poziva nas da ga ponovno nađemo umirući sebi i svojemu ja, i ne samo formalno, ne! Mi moramo dopustiti Bogu da se On sam objavi u našim srcima na intiman način.

Ovdje među nama imamo većih grupa kršćana iz različitih crkava, a i ja pripadam jednoj od njih. U posljednjih nekoliko godina tijekom naših hodočašća, mi koji dolazimo iz 23 različite denominacije zapravo uvježbamo toliko željeno jedinstvo u različitosti, koji je trajni dijalog između crkava već mnogo godina i još je uvijek. Nadahnuti Duhom Božjim, ne vidimo više naše različitosti i najedanput nešto se počelo događati, postajemo jedno, dijeleći jedan oltar i svetu Euharistiju. To su bili uzvišeni trenuci bratske ljubavi i sudjelovanja u slavljenju Boga. Mi smo unaprijed iskusili ono kako će jedinstvo biti, a riječi jedinstva koje su godinama izražavane u našim razgovorima, poprimile su formu i oblik, postale su žive, i nisu više samo čitane na otisnutim stranicama, nego su postale vidljive i opipljive.

Dakle sve je moguće s Bogom, ako smo tražili i zadobili njegovu milost. Vjera i pouzdanje su najvažniji. Prava vjera čini da u Svjetlu Božjem vidimo da su svi oko nas u stvari naša braća ili sestre, koje Svevišnji Bog ljubi. Neka se naša vjera u Boga uveća i učini nas punim povjerenja i dovoljno hrabrima da se približimo Bogu moleći ga s odlučnošću za pomoć i čudo.

A onda, Bog će zauzvrat od svih nas tražiti prije svega da čuje naš vapaj pokajanja. Da priznamo da smo bili nemoralni i da nam u našem ponašanju nedostaje poštovanja jednih prema drugima, nepoštivanja tuđih uvjerenja i tradicija, nedostatak otvorenosti, da priznamo svoje neuspjehe; propuštanja govoriti o diktatorskom vodstvu koje je uzrok ekstremnog nasilja i patnje u svijetu; Bog će tražiti od nas da umremo svojemu egu, jednom zauvijek, svojoj oholosti i predrasudama. On će od nas tražiti požrtvovnu ljubav, te da naš život bude neprestana molitva, ali iznad svega tražit će od nas da živimo dvije najveće zapovjedi Božje, a to su: ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim i ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Tada će Bog vidjeti naše iskreno srce, i Njegovo Veličanstvo prekrit će nas svojom milošću, On će nas pomazati i pokazati nam put. Gospodin će učiniti čudo.

U Suri XXII.(22 u Kuranu) pozivajući na Hodočašće u poglavlju 10 redak 77 i 78 piše: Klanjaj se Gospodinu i čini dobro. Budi svjedok čovječanstvu. Ustanovi redovitu molitvu, daruj redovito milostinju i održavaj post Alahu.

Ukratko, što Gospodin Bog želi od nas je da postanemo živa slika njegova Božanstva, da ne bude traga tami jer On je Alfa i Omega, i trebamo shvatiti da sami ne možemo ništa učiniti ali s Bogom uz nas i nemoguće postaje moguće.

I završit ću govoreći: To je Bog ili ništa!

Zato, neka naša molitva bude mač protiv Sotone koji se raduje našoj podijeljenosti i razaranju. Bog će nam dati potrebno svijetlo da rasvijetli naš um i našu dušu, pokazati nam da je most jedinstva tu, ali smo ga mi u svojoj tami propustili vidjeti. To je most izrađen od nebeskih safira kojeg predstavljaju sve krijeposti.

U trenutku kad se istinski pokajemo zbog svojih bezbrojnih grijeha, Bog će nam oprostiti i u svojemu opraštanju On će obnoviti naš vid da bi bili dostojni vidjeti da taj Most donosi mir svijetu i vodi u stvarnost Boga. Slava Bogu čija snaga, djelujući u nama, može učiniti mnogo više nego mi možemo tražti ili zamisliti!

Prevela: Nevenka Brkić

***

KARDINAL TELESPHORE P. TOPPO, NADBISKUP RANCHI-a (Rančija), INDIJA

GOVOR DOBRODOŠLICE

Draga braćo i sestre,

Život je veliko hodočašće i svi smo mi hodočasnici na putu života. Ja sam također jedan od hodočasnika u vašem ljubaznom društvu i radost mi je što ste me pozvali da zaželim dobrodošlicu svima vama hodočasnicima mira u ovom rujanskom okupljanju. Da, sve pozdravljam s toplom dobrodošlicom, a također vas pozivam da razmislite i o temi ovog hodočašća: kako premostiti našu podijeljenost i donijeti mir svijetu. Ustvari, želim pozdraviti ovo veliko poslanje ozdravljujuće ljubavi koja premošćuje podijeljenosti i donosi mir svijetu i svakome od nas. Moskva je dobila naziv po rijeci Moskvi koja teče vjekovima sve do danas. Generacije i generacije su živjeli pokraj ove rijeke kao hodočasnici na putu života. Sama rijeka, koja teče prema svome odredištu, simbol je našeg hodočašća prema Bogu. Rijeka Moskva utječe u Oka rijeku koja utječe u Volgu i dalje teče prema Kaspijskom moru, poput izvora ljubavi koji buja u našim srcima i miješa se s drugim izvorima i čini naše putovanje prema svome odredištu radosnijim i ljepšim. Dobrodošao svaki od vas, Moskva, Oka i Volga. Da dobrodošli moja braćo i sestre u ovaj drevni grad Moskvu.

Svijet treba mirotvorce, djecu Božju. Blago mirotvorcima oni će se zvati djecom Božjom, rekao je Isus u govoru na Gori. Nažalost, danas se u stvarnosti podijeljenost umnaža u svijetu. Mi smo podijeljeni tolikim pitanja i na toliko mnogo načina. Jednostavna analiza o najčešćoj podijeljenosti u svijetu otkrila bi nam da je ljubav u našim srcima zamijenjena pohlepom, nasiljem, ohološću. A u društvu prevladava, kao što sveti otac kaže kultura: „upotrijebi i baci“. Uvažavanje i poštovanje drugih je najvažnije kako bi premostili podijeljenosti i donijeli mir svijetu. Svatko tko je rođen na ovoj zemlji zaslužuje dostojan život. Svako stvorenje ima svojstveni cilj i ništa ga ne smije uništiti kako bi zadovoljio svoju pohlepu, ili ustanovio lažnu nadmoć. Svijetu je potrebno da shvati ovu neotuđivu istinu i mi ovdje imamo veliko poslanje kao hodočasnici mira.

Papa Franjo je u svojoj poruci za Svjetski dan mira 2014 rekao: Bratstvo je temeljna ljudska kvaliteta, jer mi smo srodna bića. Živa svijest o našoj povezanosti pomaže nam da gledamo i častimo svaku osobu kao istinskog brata ili sestru, bez bratstva je nemoguće graditi pravedno društvo, čvrst i trajan mir. Da, bratstvo je temelj i staza mira. Bratstvo je živa veza koja objedinjuje srca i misli i čini nas nositeljima mira u svijetu. Ponos podiže zidove među ljudima dok poniznost, sama bit bratstva, gradi mostove i tiho donosi mir. Dakle, mi imamo poziv, promijeniti društvo po našim djelima ljubavi koja teku prema drugima i cijelom svijetu iz božanskog izvora koji je u svakome od nas. To je život u Bogu i to je život od Boga. Ja sam izuzetno sretan da smo se okupili iz različitih vjera kao braća i sestre zajedno povezani ljubavlju Božjom. U njemu smo svi jedno i u njemu ćemo ostati, to je poruka za ovo rujansko okupljanje. Ja molim da nas ovo naše zajedništvo i otvoreno razmišljanje učini iskrenim oruđem mira ovome svijetu koji je rastrgan iz raznih razloga. Mir je dar, a isto tako zadatak i odgovornost.

Mir nije sredstvo za smirenje nego najveća snaga koja je uvijek živa, vitalna i goruća, koja je uzrok mira. Mi smo sinovi i kćeri Božji i stoga u biti mirotvorci. Ponovno, dobrodošli svi vi i budimo aktivni mirotvorci.

Prevela: Nevenka Brkić

***

VASSULIN ZAVRŠNI GOVOR U RUSIJI – PITANJE MIRA

Kad bi se ljudi ozbiljno osvrtali na Božji poziv na molitvu, svi bi ljudi i žene već postali sveci. Ako čovjek prihvati i prakticira jedinstvo u različitosti među Crkvama, kao što to Gospodin traži, već bi tu bila nada da će Isusova molitva Ocu biti ispunjena. Kad bi svako ljudsko biće odgovorilo na Božju ljubav koju On nudi svojim porukama Pravi život u Bogu svakomu od nas, naš život bi postao Himan ljubavi. Kad bi ljudi ozbiljno uzeli Kristove opomene o Sotoninoj srdžbi u ovim posljednjim danima, ovaj bi već bio pobijeđen i istjeran iz ljudskih srdaca i iz svijeta. Kad bi sve vjere ovoga svijeta odgovorile na Božje pozive na pomirenje, svi bi ljudi i žene već prepoznali jedan drugoga kao braću i sestre koji potječu iz jednog Izvora.

I kad bi svatko shvatio da mi živimo u vrijeme neizmjerne milosti i milosrđa i da Bog u punoj moći obnavlja svoje stvorenje, mi nikad ne bi prestali hvaliti Boga danju i noću i naša srca bi postala užarene peći gorljivosti.

Naučimo nešto od prorokâ iz prošlosti, kako su se oni na svoj način naučili samoodricanju, samozatajnosti, stavljajući Božje probitke i Boga samoga na prvo mjesto u svojemu životu. Oni su naučili ogoljeti se od svojega ega, od svojih želja.

Dajte da danas postanemo ratnici pravednosti moleći Boga za nesavladivu hrabrost, da dopusti da naš žar i ljubav koje imamo za Boga budu usmjereni na dobro i za slavu Božju. Možemo biti slabi, ali Bog će nas poduprijeti svojom snagom. Mi to možda nećemo imati lako, ali u našoj borbi mi možemo svoje pouzdanje staviti u Boga koji će nas poučiti kako ustrajati i izvršiti nsvoje poslanje proslavljajući ga.

Mi moramo dopustiti Bogu da nas ogoli od svega što je svjetovno, tako da u nas utisne svoj vlastiti sveti lik. Tvrdo kako nas naši tlačitelji mogu mučiti, mi ne ćemo biti slomljeni ni nadvladani, nego namjesto toga oni će puzati u našoj nazočnosti. U svome siromaštvu duha mi ćemo dati Bogu mogućnost da nas preplavi svojim svjetlom obasjavajući nas mudrošću; u našoj bijedi i nesposobnosti Bog će nam dati plemenitost duha da neustrašivo pronosimo Njegovu Riječ.

Zato, bježimo od kompleksnosti koju nam svijet nudi, i udobnosti, slomimo sigurnu čahuru koju smo istkali oko sebe i razbijmo svoje okove i oslobodimo se, da zaslužimo ono što su proroci davnih vremena primili; i naša će se duša pretvoriti u zdenac suza pokajnica kad shvatimo tko je Onaj s druge strane vrata našega srca koji kuca kroz sve ove godine.

Isus mi je rekao jednog dana: „nikad ne dopusti da te išta obeshrabri ako mir ne dolazi istog časa, jer jesi li ti ikad čula da je zemlja rođena u jednom danu? da zemlja daje plodovima rast, da vrt daje sjemenu da nikne, tako će i tvoj Stvoritelj dati cjelovitost i mir da niknu pred očima svih naroda kad tvoje molitve dopru do Njega.“

Završit ću dajući vam mali primjer drveta: sve grane drveta su svete ako je korijen svet! Bez sumnje neke su grane odsječene i kao izdanci divlje masline vi ste urezani među ostale da s njima dijelite bogatu srčiku koju daje samȏ maslinovo drvo, ali ipak čak ako se smatrate superiornima u odnosu na druge grane, zapamtite da vi ne hranite korijen; korijen hrani vas. A korijen je Bog.

Zato svi mi imamo ne samo važnu ulogu u održavanju mira i jedinstva, nego obvezu. Iskreno se nadam da će doći dan te ćemo po našim naporima postići mir na kojega smo svi mi usmjereni i kojega Bog očekuje od nas i da jednog dana možemo iskreno reći jedni drugima: „Brate moj, sestro moja.“

*****

Rev- MARIANO ARELLANO, PASTOR ŠPANJOLSKE EVANGELIČKE CRKVE

KAKO PREMOSTITI NAŠU PODIJELJENOST I DONIJETI MIR SVIJETU

Dobar dan. Mir i blagoslov svakome od vas. Zahvaljujem Bogu za priliku da sam ove posebne dane s vama i također za privilegiju da s vama podijelim nekoliko riječi. Organizator ovog događanja zamolio me za kratki govor o tome kako premostiti našu podijeljenost i donijeti mir svijetu. Istina je da sam od početka naišao na velike izazove kako govoriti o toj temi koja ima tako duboko značenje.

Iz nekih razloga, pala mi je na pamet slika puta kojim hodimo. Put nagovješćuje kretanje, to znači da ne želimo ostati na mjestu gdje smo sada, želimo napredovati u životu, i stići do novog osobnog i zajedničkog cilja. Ukoliko smo ljudi vjere želimo i duhovno sazrijevati. Svi mi (neovisno o našem uvjerenju) želimo graditi bolji svijet, u kojemu možemo živjeti na dostojniji i čovječniji način.

Zaista je iznenađujuće da smo kroz ljudsku povijest pokazali našu nesposobnost da hodamo zajedno. Iznad svega, teško mogu to prihvatiti jer radi se o onima koji se nazivaju „kršćanima“, djeci istoga Oca i stoga braći i sestrama.

U Evanđelju ima odlomak koji nam pomaže shvatiti što je ono što čini naše jedinstvo tako teško dohvatljivim. To je Mk 9, 30-37, pročitat ću samo redak 33-35

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "Što ste putem raspravljali?" A oni umuknuše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!"

Prispodobe u Evanđelju imaju ogromnu mogućnost da nam pokažu duboke misli koristeći se vrlo jednostavnim svakodnevnim slikama. Posebno, u ovom kratkom poglavlju možemo naći cijelu povijest razmišljanja kršćanske Crkve u ovome svijetu. Pogledajmo malo bolje na tekst. Učenici slijede Isusa na putu, kao što i mi činimo… Putem su raspravljali . Možda su trebali više slušati ono što je Isus učio, ali oni su bili zauzeti međusobnim razgovorom. I tako čineći ostavili su Isusa po strani. Vidimo da Isus nije sudjelovao u njihovom razgovoru i kad su došli kući Isus ih pita: „Što ste putem raspravljali?“ I Evanđelje nam kaže da učenici nisu odgovarali Gospodinu, možda zato jer ih je bilo sram. Možda će nas Bog pitati točno isto pitanje: „Što ste putem raspravljali?“ Možete li zamisliti kako će to biti ako se i vi budete sramili pred Gospodinom u neugodnoj šutnji. Mislim da nam to može sada pomoći, kao braći i sestrama koji traže jedinstvo, da obrate pozornost na temu o kojoj su učenici raspravljali. „Tko će biti najvažniji , tko će biti najveći“

Vjerujem da je to bijedno pitanje proganjalo Božje ljude tijekom povijesti i tu nalazimo neka objašnjenja za ono što ranjava naše jedinstvo i bratstvo.

A to je ono kad pitamo kao pojedinci ili zajednica „Tko je najvažniji?“ Mi smo uveli klase među nama, ustanovili konkurentna razmišljanja, gledajući drugoga kao moga protivnika, a ne kao moga brata.

Kad u srcu postavljamo takvo pitanje, mi priznajemo da su neki bolji od drugih, da su neki veći nego drugi, da je istina koju mi posjedujemo o Bogu vjerodostojnija nego ona koju ima moj brat koji ne razmišlja ili vjeruje točno kao ja…Kada padnemo u tu opasnu zabludu, mi pokušavamo posjedovati Boga, uskladiti Boga prema našim umnim ili crkvenim razmišljanjima. Istina je da nitko od nas ne može posjedovati Boga, nitko ne može misliti da ima isključivo pravo na Istinu , ili povlasticu na njegovu Osobu ili Ljubav. ..

Dakle kad razmišljamo da je netko od nas bolji nego drugi, kad razmišljamo da možemo posjedovati Boga i zatvoriti ga u naše vlastita razmišljanja mi zaključujemo vjerujući da je samo naša istina koja se računa i da imamo isključivo pravo nametnuti je drugima. To je onda kada istina o Bogu, koja bi trebala biti izvor života i dostojanstva, postaje element u službi religijskih institucija (bez obzira na ime …) i postaje savršena isprika da zasiti našu glad za moći.

Vjerujem da su sve kršćanske crkve ponekada pale u taj grijeh, i moramo moliti Gospodina za oproštenje. Moramo zajedno moliti Boga da nas više pouči o naravi svoga Kraljevstva, koje Isus približava ovome svijetu, u kojemu nema mjesta za nadmetanje i suparništvo, u kojemu nema klasa ili prepreka među stanovnicima, u kojemu nitko ne polaže pravo da posjeduje Boga, nego nas Bog uvodi u svoje Kraljevstvo koje počiva na njegovoj milosti, pravdi i ljubavi.

Kraljevstvo je Božje kad svatko od nas živi za drugoga, jer kad ljubimo brata mi ljubimo samoga Boga. Bog koji nam je veoma blizu, hoda sa nama, ne smijemo ga ostaviti zbog naših rasprava. Neka nas On nastavi voditi i učini nas oruđem svoje ljubavi, mira i nade za ovaj svijet kojim zajedno hodamo. Neka vas Gospodin blagoslovi.

Prevela: Nevenka Brkić

*****

HODOČAŠĆE PRAVOG ŽIVOTA U BOGU

Od 2. do 10 rujna 2017.

KAKO PREMOSTITI NAŠU PODIJELJENOST I DONIJETI SVIJETU MIR

Camel Bechikh

Dragi prijatelji, odani vjernici, mirotvorci, svaka od ovdje prisutnih duhovnosti prošla je glavne faze svoje povijesti.

Vrijeme osnivanja,
Vrijeme proganjanja,
Vrijeme širenja,

Vrijeme velikih podjela između različitih struja,
Vrijeme stabilizacije.

Dakle, svaki od nas ovdje mora biti svjestan da globalizacija, ubrzavanje povijesti, predstavlja novu etapu u životu svake duhovnosti.

Nova faza obilježena je bliskošću s onima koji vjeruju u nešto drugo ili s onima koji ne vjeruju. Bliskost s onima koji su novi u svojoj vjeri, ali i bliskost s onim koji je ostavljaju ...
Sve je to sasvim novo, i predstavlja ogroman izazov, a ponekad i bolan razvoj. Bolan razvoj, ali i neophodan razvoj, jer se religijski svijet znatno umanjio.

Vjerski svijet koji istražuje, učvršćuje i podiže dušu, gotovo se čitavo stoljeće povlači od materijalističkih ideologija koje su podložne vrhovnoj moći financija. Novoj moći koja se hrani odvlačenjem duša u korist nepopravljivih želja tijela.

Stoga, izazov je velik.

Kao što znate, ja sam musliman, rođen sam i živim u Francuskoj. Zemlji kojoj sam jako privržen, zemlji koju je oblikovao katolički duh, jer ta je zemlja rođena, obraćanjem na katolicizam, od svog prvog kralja u 5. stoljeću.

Što je Francuska prošla tijekom gotovo jednog stoljeća, ja vjerujem, odraz je budućeg razvoja našega svijeta, ako vjere zajedno ne razmisle o odgovoru na destruktivnu globalizaciju tradicija i duša.

Francuska je imenovana kao "Najstarija kći Katoličke crkve", njezina je uloga bila vrlo učinkovita u povijesti ove religije, osobito dajući najveći broj svetaca, ali i briljantnih teologa, pisaca, umjetnika i arhitekata posvećenih vjeri.

Francuska revolucija dogodila se u osamnaestom stoljeću i bila je izvanredno nasilna prema religijama: crkve su pljačkane, spaljivani samostani, progonjeni i deportirani svećenici, redovnici i redovnice, mnogima su odrubljene glave.

Nakon ove revolucije, na koju je Francuska Republika vrlo ponosna, Crkva je definitivno protjerana iz nacionalnih institucija gotovo stotinu godina kasnije, 1905. godine.

1968. bile su demonstracije mladih ljudi, koji veličaju ateizam kao oslobođenje, proglasili su "Zabranjeno je zabraniti."

1975. usvojen je Zakon o odobrenju pobačaja.

1999. odobrena je zajednica homoseksualaca.

2014. odobreno je da istospolni brakovi mogu usvojiti dijete.

Danas raspravljamo o mogućnosti da lezbijke mogu legalno rađati.

Danas imamo odobrenje da homoseksualci mogu unajmljivati ženu za trudnoću u inozemstvu.

Ali ovo je samo početak, jer religije u Francuskoj nisu bile dovoljno ujedinjene da bi ograničile ovu evoluciju.

Ono što želim reći, dragi prijatelji, jest da izvan naših razlika postoji skup vrijednosti koje nas ujedinjuju, pod uvjetom da smo svjesni novog konteksta globalizacije koji nas uništava.

Vi znate onoga koji dijeli, onoga koji razdvaja čovjeka od Boga, koji razdvaja muža i ženu, roditelje i djecu ... zovemo ga đavlom, diabolo "onaj koji dijeli", Shaytan (Šejtan) na arapskom ima isti korijen koji znači podjelu, razdvajanje …

S druge strane, postoji anđeo koji ima želju za jedinstvom u Dobru.

Zahvaljujem organizatorima da nam daju priliku da se okupimo, da se ujedinimo jedni s drugima, to je anđeosko djelo. Ovo je primjer za svakoga od nas da umnoži, svaki na svojoj razini, ovaj čin jedinstva, ovaj anđeoski čin.

Da bismo nastavili s ovom anđeoskom akcijom trebali bismo sačuvati vezu između svakoga od nas što je duže moguće i razmislite o povećanju takve vrste okupljanja. Danas sam se ja pred vama osobno obvezao.

Neka vas Bog čuva, i neka vas štiti, dragi prijatelji, vjernici, mirotvorci ...

Prevela: Nevenka Brkić

*****

Pogledajte galeriju