Izvješća svećenika-domaćina iz 1995.
VASSULA U ĐAKOVAČKO-SRIJEMSKOJ BISKUPIJI
Draga svjedokinja vjere i Božje ljubavi počela je svoj pohod Hrvatskoj u njezinu najistočnijem dijelu - ranjenoj biskupiji Đakovačko-srijemskoj.
Donijela je Božju poruku Đakovu, Osijeku i Otoku.
31. SIJEČNJA - ĐAKOVO
Nakon ljubaznog prijema u samostanu sestara Svetoga Križa imala je Vassula jednosatni razgovor na mjesnoj radiopostaji, u suradnji sa svojim duhovnim savjetnikom o. Michaelom O'Carrollom i prevoditeljicom Marijom-Dragicom Vukić te prigodnim komentarom domaćeg svećenika Ivana Šeše. Taj sat od 14-15 bio je veoma dobra priprava za svjedočenje u crkvi Presvetoga Srca Isusova, koja se već mnogo prije počela puniti i bila krcata u vrijeme početka, 16 sati. Vassulu su u ime vjernika Đakova pozdravila djeca, svečano obučena i s pjesmom na engleskom jeziku, poznatom duhovnom 'Ima jedna duga cesta'. Djeca su predala gošći cvijeće kao znak dobrodošlice. Taj je doček, kao i cijeli pohod, upriličila molitvena zajednica 'Dva Srca' pri župi Đakovo.
Uvodno izlaganje u Vassuline spise i svjedočanstva iznio je njezin savjetnik, irski svećenik o. Michael O'Carroll, u usporednom prijevodu Ivana Šeše. Taj poznati teolog, član Papinske marijanske akademije i prijatelj naših poznatih mariologa pok. Karla Balića i njegova nasljednika Pavla Melade, iznio je temeljne odrednice za vrednovanje privatnih objava Vassule Ryden, o čijem je djelu već napisao dvije knjige i treću završava. Vassula je iznijela neke od svojih bitnih poruka uz prevođenje njezine suradnice za hrvatska izdanja djela PRAVI ŽIVOT U BOGU Marije-Dragice Vukić.
Dojam je bio da je ta svjedokinja skromno i samozatajno došla prenijeti nam nešto od blaga Božjih poruka, što su joj darovali Trojedini Bog, Blažena Djevica Marija i Anđeo čuvar. Iako još nema općeg odobrenja Crkve, zbog razumljivog opreza, sve se izlaganje oslanjalo na Pismo i katoličku teologiju. Što je još čudesnije, po srijedi je bila pravoslavna vjernica, do susreta s tajnama privatne objave, potpuno nepoučena u vjeri.
Neke su osobe vidjele nad Vassulom anđeoska krila, što ne želimo ovdje komentirati. Ali mnoge su čule preko nje Kristov glas i potražile nakon dugo vremena sakramente pomirenja i euharistije.
Svjedočenje u Đakovu završilo je svetom misom, koncelebracijom oca M. O'Carrolla, I. Šeše i J. Šverera, s obiljem spontanih molitava prisutnoga mnoštva, pojačanog sa stotinjak župljana iz otoka.
Nakon svete mise bilo je mnogo želja da Vassula moli za bolesnike. Ona je to prihvatila krajnje samozatajno. Premda ne posjeduje dar liječenja, ona će moliti rado za sve potrebne i preporučiti Božjoj ljubavi svakoga od njih. Neke je posebno potrebne pojedinačno primila i zajedno sa svojim duhovnikom nad njima molila.
1. VELJAČE - PRIJEM KOD ĐAKOVAČKO-SRIJEMSKOG BISKUPA MONS. ĆIRILA KOSA
Biskup je već prethodno bio upoznat s djelovanjem Vassule Ryden i odobrio je njezin nastup, napose potaknut njegovim evanđeoskim, ekumenskim sadržajem. Na kraju razgovora blagoslovio je Vassulu, oca O'Carrolla i pratnju te darovao gošći krunicu, dar Svetoga oca prilikom njegova posjeta Hrvatskoj.
Vassula uvijek prije svjedočenja moli krunicu. Uvela je tu molitvu i kod svojih pravoslavnih vjernika te se silno obradovala daru. U vrijeme boravka kod biskupa Kosa, telefonirao je kardinal Kuharić, ističući da očekuje ove goste kod sebe narednog dana.
1. VELJAČE - OSIJEK
Crkva Uzvišenje Svetog Križa u osječkoj Tvrđi bila je domaćin ovog susreta. Iako je bilo 10 h prije podne, crkva je bila puna. I ovdje je svirao glazbeni sastav PRO LIFE iz Slavonskog Broda (kao i u Đakovu) i svojim plemenitim pjesmama produhovljavao ozračje. Tom je posebno pridonosilo pjevanje Zorana Stojanović, duše sastava. Izlaganje je sadržajno slično kao u Đakovu, uz dodatnu pripomoć prof. Anice Penić za prevođenje snažnog Vassulina svjedočenja.
Sveta misa na završetku i brojni novinari nakon nje upotpunili su sliku. Srdačan objed kod franjevaca, što su priredile trećoredice franjevke, podsjetio je Vassulu na njezino viđenje dvojice franjevaca u dane svojih početaka i teškoća nakon obraćenja i nesporazuma oko njezina poslanja. Tada joj se javiše sveti Franjo i Pater Pio i ohrabriše je da ustraje.
OTOK
Istoga popodneva Vassula je posjetila župu Otok na istoku đakovačko-srijemske biskupije, gdje je domaći župnik sabrao veliko vjerničko mnoštvo, punu prekrasnu crkvu Svetog Antuna, i pozvao novinare s vinkovačke i županjske televizije. Tako je svečano proslavio 41. obljetnicu dolaska u župu Otok, koju je revno opsluživao sve do sada i koju je obilno upoznavao sa sržnim Vassulinim porukama: obraćenje, molitva, pokora i euharistija!
Ivan Šešo, Đakovo
VASSULA RYDEN U OTOKU
(Izvadak iz knjige župnih oglasa)
Vassula Ryden, Božja glasnogovornicam bila je u Otoku i govorila 1. veljače 1995.
Napisala je veći broj bilježnica, po njezinu svjedočenju, riječi gospodinova kazivanja. Bila je samo krštena, bez vjerske pouke i daleko od života vjernice. Naobražena, svjetska dama, Vassula priznaje da je bila grješnica-ništica.
Prije deset godina doživjela je susret s Isusom i obratila se. Tri godine, od tada, živjela je skrovito, te od gospodina podučavana primala evanđeoske pouke. Bila je već u mnogim zemljama, govorila na mnogim skupovima - a sve u pratnji oca Michaela O'Carrolla, duhovnog vođe, priznatog u katoličkom svijetu znanosti.
Kad je Vassula, po Isusovu odobrenju, prihvatila da dođe u Hrvatsku, planirana su tri središta: na istoku naše domovine Osijek /Đakovo/, u središnjici Zagreb i na jugu Split. Kad je vassula bila u Đakovu 31. siječnja 1995., na moju molbu prihvatila je poziv i došla k nama u Otok - točno na dan i u vrijeme moga dolaska u otok prije 41 godinu (1. veljače 1954.). Možda i nije baš sve samo slučajnost! Kod Boga nema slučajnosti!
Vassula svjedoči čiste evanđeoske istine o životu Trojedinog Boga. Ona govori o neizmjernoj ljubavi Nebeskog Oca koji želi da mu prilazimo s povjerenjem djeteta prema roditelju. Da trajno svjesno živimo u njegovoj blizini. Govori o Isusu, njegovoj sveobuhvatnoj ljubavi i traženju jedinstva svih kršćana. Naglašeno ističe papu Ivana Pavla II. kao Isusova ljubljenoga Namjesnika. Napose je silan Isusov poziv na posvetu i štovanje njegova Presvetoga Srca.
Duh Sveti obnavlja lice Zemlje - obraća grješnike u pravednike i osigurava put u Nebo. Međutim, neobraćenima, tvrdokornim grješnicima, prijeti bliskom kaznom.
Prečista Djevica i Bogorodica Marija učestalo dolazi i predstavlja se kao zabrinuta Majka za sudbinu djece - svih nas. Ona sve poziva na posvetu i predanje njezinu Prečistom Srcu, u kojem svi mogu steći zaštitu i sigurnost u tjeskobama i kušnjama života.
Svima nam je naložen odlučni zahtjev: obraćenje, pokora, molitva i euharistija!
Vassuline riječi sasvim su u skladu s evanđeljem i naukom crkve. I zato su vjerodostojne.
Josip Šverer, Otok
♥♥♥♥♥♥♥
VASSULA U SPLITU
Bog je u svojoj providnosti predvidio da svoju glasnogovornicu pošalje i u Split, gdje je sve bilo lijepo priređeno za njezin dolazak. Mali organizacioni odbor koji se sastojao od profesora teologije u Splitu, oca Josipa Marcelića, franjevca trećoredca, don Bože Medvida, župnika u Jelsi na Hvaru te gospodina Jerolima Ordulja i nadbiskupa mons. Frane Franića, nakon odobrenja dobijenog od splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Ante Jurića, dao se na posao. Vassulin dolazak određen je za 3. veljače 1995. uvečer, a svjedočenje bi bilo u konkatedralnoj dvorani sv. Jeronima. Napisali smo i mali letak o tom događaju i dijelili ga nakon svetih misa u crkvama. Odziv splitskih katolika bio je izvanredan, neočekivan. Da smo za to znali, unajmili bismo veliku košarkašku dvoranu "Kroacije": ovako su se mnogi morali vratiti kući, jer uopće nisu mogli ući u predvorje. Procijenili smo da je u toj dvorani i pred njom, u ozvučenim prostorima, bilo preko 1.500 osoba. Sve je bilo pretrpano, te se više nije mogli ni kretati kroz mnoštvo koje je željno očekivalo svjedočenje Vassule, grčke pravoslavke, vrhunske suvremene mističarke. Vassula ispovijeda sve katoličke istine. Priznaje Bezgrješno začeće te INTEGRALNI PAPIN PRIMAT, jer kaže da je čitava Crkva kroz deset stoljeća priznavala papu vidljivom glavom crkve na istoku i zapadu. Njezin duhovni savjetnik je katolički svećenik i ona proživljava katoličku duhovnost. Isus je naziva Vassula od Presvetoga Srca, što odudara od pravoslavnog nazivlja. No, ona se krsti po pravoslavnom običaju s tri prsta.
Te večeri je stigao iz Herceg-Bosne i otac franjevac, prof. dr. Ljudevit Rupčić, da i on javno posvjedoči svoje pristajanje i autentičnost Vassulinih nebeskih poruka. Kako je Vassula kasnila tri četvrt sata, a narod već bio sakupljen gospodin Jerolim Ordulj, taj zaslužni čovjek za organiziranje redovitih hodočašća u Međugorje i pristaša Vassule, izmolio je s narodom krunicu, a onda je o. Ljudevit Rupčić održao predavanje o svojim vezama s Vassulom. Istaknuo je kako je došao do uvjerenja da je Vassula autentična "vidjelica" koja dnevno moli šest sati i za to vrijeme doživljava, po njegovu čvrstom uvjerenju, vrhunska mistična iskustva. Tu joj Isus, služeći se njezinom rukom, kazuje na engleskom jeziku, svoje poruke upućene Crkvi i svijetu. Osobito je istaknuta potreba brzog sjedinjenja crkava: Katoličke, Pravoslavne i Protestantske. O. Ljudevit Rupčić posjećivao je Vassulu u njezinoj kući, bio je jednom nazočan njezinom proživljavanju Muke Isusove, kada ona u ekstazi zauzima položaj Krista na Križu i tako ostaje tri sata. Tada je nazočni ne mogu ni pomaknuti s poda. O. Ljudevit je rekao da je taj prizor proživljavanja Muke Isusove bio veličanstven prizor u kojem je Vassula očigledno trpjela smrtnu borbu, ali je njezino lice sjalo nebeskim sjajem, nikad viđenim na zemlji. Nije bilo ni traga nekoj potištenosti ili očajanju. Kroz bolno lice sjao je izraz potpune predanosti bogu. Izraz nebeske ljubavi i radosti, spojen s neizrecivim bolima. Nakon oca Ljudevita don. Božidar Medvid je sakupljenim vjernicima dao opširno izvješće o Vassulinu životu i porukama, koje su tiskane u pet knjiga, koje je Marija-Dragica Vukić prevela na hrvatski jezik. Napokon je stigla Vassula u pratnji svoga duhovnog savjetnika, teologa svjetskog glasa, irskog katoličkog svećenika, oca Michaela O'Carrolla. Dvoranom je odjeknuo burni pljesak. To su bili u neku ruku 'lagani entuzijazmi', ali ne i fanatični 'psihopatološki entuzijazmi' kako ih neki, koji nikad nisu vidjeli ni Vassulu ni Međugorje, nazivaju. Takvi entuzijazmi zbivali su se kad je Isus prolazio ulicama i putovima starog Izraela, dok je hodao po zemlji i činio čudesa, propovijedajući o Kraljevstvu Božjem. Obični svijet se oduševljavao Kristovim riječima i čudesima, ali ne i pismoznanci i farizeji.
Otac O'Carroll održao je svoje predavanje u kojem je pozdravio nazočne predstavivši se kao irski svećenik, dodavši da Irci dobro razumiju borbu hrvatskog naroda za svoju slobodu, jer je povijest Irske slična povijesti Hrvatske. Tom tvrdnjom govornik je izazvao buran pljesak i osvojio simpatije publike. Nakon njega riječ je uzela Vassula. Ona je spomenula svoj život prije obraćenja k, život jedne Grkinje, krštene u Pravoslavnoj crkvi u Egiptu, gdje je i rođena. No, za trideset godina svoga života nije bila u crkvi, osim prigodom pokopa i vjenčanja. Dakle, Isus je nju uzeo, slikovito govoreći, iz moralnog blata, i pomalo je doveo, kao izvrstan pedagog i prijatelj, do sadašnjega stanja u kojem joj je on sve. Život i smrt. Vassula je govorila preko jedan sat. Spomenula je kako Istočna Crkva štuje Isusa kao Pantokratora, Svevladara svemira i ljudi, i tu je izvor straha koji vlada pred Bogom, namjesto da se u odnosu prema Bogu ističe ljubav prema ljudima, ljubav Isusa kao Dobrog pastira. Ta se biblijska slika Isusa razvija u sliku Presvetoga Srca Isusova, prema kojem se rađa intimni odnos nježne ljubavi njegovih vjerni. Treba spajati Isusa Pantokratora i Presveto srce Isusovo u nježnu ljubav i nježno ga ljubiti, kao što on nas ljubi. Istodobno imati sinovsko strahopoštovanje prema Isusu, jer je on uvijek naš Bog, naš Jahve, naš Abba, ali uvijek i naš prijatelj, koji prema nama osjeća nježnu ljubav. S nama trpi kad zgriješimo i kada trpimo, osobito ako trpimo nedužni, ali i kad smo krivi. Nakon večera u stambenim prostorijama Konkatedrale, Vassula je sa svojim pratiocima prenoćila, a sutradan nakon doručka u dva automobila pošli su u Međugorje, gdje su se svi skupa zahvalili Bogu i Kraljici mira na primljenim milostima.
† mons. Frane Franić,
nadbiskup splitsko-makarski mitropolit u miru
♥♥♥♥♥♥♥
IZVJEŠĆE OCA MICHAELA O'CARROLLA
VASSULA U HRVATSKOJ
Čitatelji PRAVOG ŽIVOTA U BOGU znaju da Vassula nije pohodila samo poznata svetišta, kao što su Lurd, Fatima i Guadalupe, a što je zaista nešto za članicu Pravoslavne crkve. Jer, Pravoslavna crkva ima poznatih ikona koje se štuju i od kojih je najveća VLADIMIRSKA GOSPA - koja je sada vraćena u crkvu Uznesenja u Kremlju u Moskvi. Doskora, bio je to muzejski primjerak u galeriji Tretiakov.
Vassula je još bliža katolicima u tome što je posjećivala i mjesta za koja postoji snažno vjerovanje u nedavna ukazanja naše Gospe, kao što su na primjer Garabandal i Međugorje. Nedavno je imala priliku da se vrati u Međugorje, u okolnostima koje zaslužuju biti zabilježene.
Priča počinje u Budimpešti. Prošle godine u Beču Vassula je srela gospođu Ilmu iz Mađarske koja radi na prevođenju njezinih knjiga. Pozvala ju je u svoju zemlju, a u međuvremenu organizirala i utvrdila dan dolaska. Ona je organizirala i smještaj, u čemu joj je pomogao jedan franjevački samostan. Održana su dva sastanka u prepunim crkvama. U toj prigodi, kao i na svim skupovima, ljudi su se natiskali doslovce od zida do zida. Jako puno ih je stajalo. Ja sam došao na drugi sastanak, 29. siječnja o. g. Održavao se u pretrpanoj crkvi, iza kojega je uslijedila koncelebrirana misa. Za mene je to bio pogled u nešto novo. Moji posjeti Budimpešti, kao svećenika novinara, bilu si 1966. i 1968. Prvom prigodom tražio sam samo tranzitnu vizu. No morao sam prosjediti četiri sata u tranzitnoj dvorani. Sam u komunističkoj zemlji, jedan svećenik ima punu glavu misli! Osobito ako je, kao u tom slučaju, prekorio režim u svojim zapisima.
Ali, tu više nema osjećaja straha. Sloboda je u zraku. To se odrazilo u pažnji koja je iskazana Vassuli i svemu što se događalo te u radosnom okupljanju nakon sastanka da bi se razmijenila iskustva i dojmovi. Rekao sam im da je ime Karoly mađarsko, da sam 1966. služio misu pred Irskom Gospom u Györu, koja je 17. ožujka 1697. u najmračnijoj godini irske povijesti, plakala. Kardinal Mindszenty spomenuo se 250. obljetnice, 1947., što je bio jedan od njegovih posljednjih javnih nastupa. Otišao sam tada u američko veleposlanstvo i poslao mu poruku iz Györa.
Iduća postaja bila je Zagreb, gdje je Vassulu pozdravila razdragana skupina, s ružama i velikom radosti. Sada smo bili u zemlji koja je nedavno upoznala rat. Pa što onda? Hrvati su hrabri i žilavi, prenisko ocijenjeni. A pretežito su katolici.
Naš prvi sastanak održan je u crkvi Presvetoga srca Isusova u Đakovu, 31. siječnja. Što to znači za Vassulu, za koju je Isus njegovo Presveto Srce! Tu smo upoznali i družili se s ocem Ivanom Šešom. U svom sam uvodu spomenuo činjenicu da je iz moje zemlje slana velika pomoć u ratom razdrta područja Hrvatske, koju je usmjeravao moj osobni prijatelj.
Idućeg dana bili smo pozvani k biskupu mons. Ćirilu Kosu. Bio je s nama veoma ljubazan, a Vassuli je darovao krunicu koju je dobio od Pape. Toga istog dana imali smo sastanak u crkvi svetoga Križa u Osijeku, a popodne u Otoku, gdje smo bili gosti župnika Josipa Šverera i imali svjedočenje o porukama u crkvi svetog Antuna.
Drugi veljače je dan koji se također pamti! Obaviješteni smo da će Vassula govoriti u Kongresnoj dvorani u Zagrebu, ali da se ne može slaviti misa. Kardinalu Kuhariću poslao sam iskaz u kojem sa izjavio da Vassula ne podliježe jurisdikciji katoličkih poglavara, ali da ju je unatoč tomu pet kardinala priznalo i sponzoriralo, bilo je nekoliko biskupa koji su koncelebrirali na misama što su bile dio njezinih programa, uključujući Papinskog nuncija na Haitima. To je imalo željeni učinak i bili smo pozvani na sastanak s kardinalom.
Moram priznati, budući da je to događaj u crkvi našega vremena, kako sam tu vidio prigodu da istaknem svoju potporu Međugorju. Ali na ulasku u biskupski dvor nisam mislio govoriti puno. A onda je kardinal Kuharić ušao u dvoranu gdje nam je rečeno da ga pričekamo. Istoga trena zgrabila me neka sila koju nisam mogao svladati. Iskazao sam svoje uvjerenje o tim ukazanjima i molio ga da ih prizna. Naveo sam primjer Filipina, gdje je Gospa sišla dolje na ulice da bi zaustavila građanski rat. Govorio sam mu o tome što sam činio u svojim knjigama da bih raširio poruke te naveo primjer triju australskih gradova (Sydney, Brisbane, Melbourne) gdje postoji šest tisuća molitvenih zajednica nastalih iz Međugorja. Nije prigovarao. Bio je veoma ljubazan. Dao nam je svoj blagoslov i odobrenje za misu. Misu je slavio isusovac, otac Ipša, iz crkve Presvetoga Srca Isusova.
Međutim, ne smijem izostaviti razmjenu mišljenja između Vassule i kardinala Kuharića. Nakon što je ona uspjela zaustaviti moje 'bombardiranje' njegove Uzoritosti, on se okrenuo k njoj i upitao: "A vi, što nam vi možete reći o sebi?" Ona mu je govorila o svome obraćenju, o svome poslanju, o sjedinjenju crkava, o Rusiji, o Pravoslavnoj crkvi, o sadašnjem otpadništvu, o pobuni protiv predaje i o sadašnjem Papi. Kardinal joj je rekao: "Vi ste poput svetog Pavla i govorite pravu istinu. Činjenice o otpadništvu su točne." Kardinal je bio vidljivo dirnut Vassulinim svjedočenjem. Dok smo razgovarali jedan od kardinalovih fotografa bio je marljiv u svom poslu, a jedna gospođa novinarka snimala je na kasetofon sve što smo govorili. Kardinal je dopustio da se svi skupa slikamo Vassulinim fotoaparatom.
Idućeg je dana nekoliko novina donijelo izvješće o tom razgovoru. Očito preko kardinalova obavještajnog ureda, navodeći njegove riječi odobravanja i pohvale. Dvaput ju je blagoslovio, govoreći: "Blagoslivljam vas i vaše poslanje!"
Skup u Kongresnoj dvorani počeo je s pomicanjem ljudi prema pozornici gdje je bila govornica. Tu su ljudi posjedali po tlu. Oduševljenje i gorljivost bili su očiti.
Za mene, koji dolazim iz druge zemlje, ali zemlje koja je povezana s Hrvatskom u vjeri, osjećaj crkvenog zajedništva i solidarnosti u Kristu bio je snažan. Organizatori tih sastanaka bili su naravno zahvalni bogu. Rekao bih utješeni. Subota, 4. veljače bio je slobodan dan.
Subota, 4. veljače bio je slobodan dan. Tako smo za taj dan odlučili otići u Međugorje. Ali, prethodne večeri imali smo sastanak u Splitu, u dvorani konkatedrale. Među brojnim slušateljima bilo je nekoliko svećenika, od kojih su nama dvojica posebno draga. To su umirovljeni nadbiskup, mons. Frane Franić i franjevački teolog, otac Ljudevit rupčić. Obojica su bili nepokolebljivi u slučaju Međugorja. Otac rupčić prvi je napisao knjigu o tim događajima. Mons. Franić je javno iznosio svoje vjerovanje u ta ukazanja. Rekao sam mu da to što je Split potpuno bio sačuvan od ratnih razaranja, duguje samo svome hrabrom činu vjere. Naša gospa zna kako nagraditi svoje odane sinove.
Bila je to povlastica za nas biti na prvu subotu mjeseca veljače u Međugorju. Otac Rupčić je organizirao slavljenje mise u Kapelici ukazanja. Tu sam ja imao prilike vidjeti svjedočenje u ekstazi i prvi put slaviti misu na tom svetom mjestu. Vratile su mi se uspomene i sjećanja. Ali iznad svega bio je to utješni osjećaj obranjene istine. Izostavit ću neugodne pojedinosti. Ali Vassula je godinama bila puna boli, znajući za prijekore koje su na njezin račun iznosili određeni ljudi u Međugorju. Imamo ozbiljan razlog da povjerujemo kako je to sada završeno. Tako sada možemo potpuno ući u duh pomirenja koji je svojstven međugorskim porukama.
Hvaljen Bog!