Nevenko Dorić svjedoči o porukama PŽUB
Kad bi s ovim svojim svjedočenjem potaknuo i jednu dušu da se usudi i krene na put duhovnosti koje nam daju poruke Pravog Života u Bogu, ispunilo bi me radošću, ali to prepuštam Gospodinu.
Dolazim iz mnogobrojne porodice. U svom sam životu osjetio okus smrti i po više puta.
Prvi je bio zbog gubitka sestre, zatim nas je i Otac napustio sa svojih 42 godina, na kraju i najteži udarac bio je i smrt sina Andreja, mojeg čeda, mog prvorođenca koji je udisao ovaj zrak tek 6 dana.
Tugovali smo i plakali tri godine, dok nam se nije Gospodin smilovao i podario nam je još jednog sina. Josip neka mu je ime, i Josip neka mu je zaštitnik, moj ponos, moja radost, najljepši poklon moje ljubljene žene, Marije.
U mojem životu veliku ulogu ima naša draga Majka. Koliko njezinih tragova nosim, da sad krenem ne bi mogao stati. Ali ipak moram spomenuti svoju sv. Krizmu. To je toliko poseban bio događaj, taj trenutak silaska Duha Svetog prati me i danas.
Svojim prvim hodočašćem u Međugorje nisam tražio nikakvo drugo čudo, Međugorje ih je bilo prepuno. Ako je Gospa u Međugorju, ja ću znati. I bila je. Na svoj poseban način mi je to i pokazala. Za mene bi pravo čudo bilo, da mene učini boljim. Molio sam novi put, do tada nije ništa bilo kako treba, i samo je Bog to mogao posložiti.
Oh radosti i Miru, uvijek bi se iz Međugorja vraćao sa novim uzletom.
Duhovnost PŽUB dodirnula me u više navrata. Prvi put, kad sam počeo čitati prvu knjigu, drugi put kad je Vassula prvi put došla u Hrvatsku, bio sam prisutan i na njezinim drugom dolasku.
Kad sam pun opreza došao u dvoranu, rekao sam ako je Vassula od Isusa, ja ću znati. I bila je.
Njezina pojava, ponašanje, Duh koji je vladao i u tome prostoru.
Vassula od Isusa, to je prorok našeg doba. Kao što je Gospodin i najavljivao ''otvoriću ostave svoje, i zasitit ću glad naroda svog''.
Vassulin Isus je Sin Oca i Majke Kraljice Mira, u zajedništvu Duha koji oživljava Crkvu, svoju Zaručnicu.
Vassulin Isus je blizu, toliko blizu da Ga mnogi odbijaju.
Vassulin Isus ne donosi mnogo novina, On je uvijek takav, uvijek na isti način govori, Njegov stav, nije nam nov.
Ali način na koji se Vassulin Isus obraća bijednom i mrtvom čovjeku. Njegova molba, Njegovi pozivi, trebaju uzdrhtati sva srca.
Kakav si Ti to Bog?
Kakav si Ti to Kralj, kad Te slijede djeca, žene, slijepi, hromi i nevoljni?
Kakvu Ti to Ljubav meni nudiš?
Da ja sam Dizma i umirem zbog svojih zločina, ali Ti kao da ne brineš?
Ti si gol i svu svoju veličinu sa sebe si skinuo, sad si kao prosjak na umoru, tražiš i moliš primi me. Za ono moje malo ništa, za jedan pogled, jedan uzdah, jedan drhtaj srca, nudiš mi Nebo.
Što sam ti ja toliko važan? Neumorno me zoveš, neumorno osluškuješ, uzdrhtiš na svaki moj evo. Kirurg koji istodobno reže i zacjeljuje, gdje rane ne bole već se ispunjavaju radošću.
Skidaš s mene teret osude, i zoveš me na Život.
Ah, u Tebi je sva slatkoća, ti podižeš dušu moju u svoje Nebo, cjelivaš je udahnjujući joj Duh Života.
Oko mene sve vrišti ''čas je vladavine zla''.
Koliko ljudi živi u očaju, a ne žele onoga koji jedini može sve posložiti.
Čovjek odbija pozive Neba, i ne samo da odbija, bori se, otima, bježi, začepljuje svoje uši, ''da ne bi čuo, da se ne bi obratio''.
Nema Mira bez obraćenja.
Obraćenje je proces povratka Ocu, Njegovoj volji.
Dug je to put, ali slatkoća koju daje Srce Majke koje je prepuno Duha radosti.
Meni draga molitva:
Spomeni se o predobrostiva Djevice Marijo kako se nije nikad čulo da Si ikoga zapustila, tko se Tebi zaštitu utekao, Tvoju pomoć zatražio, Tvoj zagovor zaprosio.
Ovim pouzdanjem obodren, utječem se i ja k Tebi Djevice djevica.
Tebi dolazim Majko, pred Tobom stojim ja grješnik i uzdišem.
Nemoj Majko Riječi Božje, prezreti riječi mojih, nego ih milostivo poslušaj i usliši. Amen
Nevenko Dorić
Zagreb