Proslava 28. obljetnica tlig u Los Angelesu

Kazalište ALEX u Glendale-u, nedaleko Los Angelesa u Kaliforniji, bilo je puno glazbe, molitve, plesa i duhovno uzdižućih govora. Voditelji programa su u svjetlu nadolazećeg američkog velikog blagdana Dana zahvalnosti spomenuli duhovnu i povijesnu važnost mota Sjedinjenih Američkih Država „U Boga se uzdamo“.
Armenski nadbiskup Mouradian iz Argentine, govorio je o Jedinstvu kršćana, kao i o svom susretu s papom Franjom kojom je prigodom nadbiskup dao papi Franji knjigu - zbirku poruka o jedinstvu iz PRAVOG ŽIVOTA U BOGU pod nazivom JEDINSTVO, KRJEPOST LJUBAVI.
Na Emanuelovu pjesmu iz ovih poruka, predstavljen je pravi scensko glazbeni prikaz, što je bilo iznenađenje i za samu Vassulu, a čime ju je iznenadila domaćica ovog cijelog slavlja, Claire Mansour.
Naš fra Petar iz Međugorja, nije se mogao odazvati pozivu da sudjeluje u tom slavlju, ali je poslao svoj govor za taj događaj. Fra Petrovo pismo je, kako pišu izvjestitelji, posebno nadahnulo sve da sjedine svoja srca i um s Isusom Kristom i zaista dirnulo gledateljstvo na način na koji samo istinski pastir Kristov to može.
Napokon se i 'ključni svjedok' tj. Vassula obratila gledateljstvu. Govorila je o našem Nježnom Ocu i njegovoj neizmjerno ljubavi prema nama. Citirala je neke poruke koje su pozivale na osobno obraćenje i Jedinstvo kršćana. Zaključila je pozivom da svi ustanu za Krista i Jedinstvo kršćana te jednim glasom potvrde sa smo jedan narod, pod jednim Bogom. Cijelo gledateljstvo diglo se na noge i sa silnim entuzijazmom iskazalo svoju vjeru u hitnost jedinstva među svim kršćanskim denominacijama.
Festival je završio sa živahnim keltskim plesom i glazbom koja je podigla sve nazočne. Taj uspješni Festival Kršćanskog jedinstva snimala je TV NOURSAT i kad bude sve montirano i završeno svi će moći uživati u ovom Festivalu u svojim kućama.
Kontemplacija za 28. obljetnicu PRAVOG ŽIVOTA U BOGU:
Hvala Bogu Ocu za njegovo milosrđe za Pravi život u Bogu u naše dane! Emanuelova pjesma:
(11. studenoga 1993.)
Emanuele, dođi!
dođi, ljubljeni moj,
dođi i oživi moju dušu;
dođi i podari mojoj duši život;
oh, Oče Ljubljeni,
otvorila sam vrat svoga srca,
hoću li dugo čekati da stupiš u moje izbe;
sam prolaz Tvoj u mom srcu ostavit će trag najmirisniji;
Tvoj miris,
jer, Tvoja će ljubav izliječiti moju siromašnu dušu;
Ti, Duše Ljubavi, udijeli mi samo moj dio svoje Ljubavi;
Emanuele, dođi;
dođi, moj Savršeni, Jedini,
dođi i zanesi moju dušu,
jer inače će siromaštvo nadvladati moje jadno srce;
o, Očev, Ljubljeni,
sama ljepota Ti si;
Sine Previšnjega, tko je kao Ti;
dođi i svojim me stopama povedi;
zajedno ćemo tom cestom putovati;
slijediti znake koje je ruka Tvoga Oca postavila;
ali u njegov vrt radosti vode;
Ljubljeni moj, s jednim srcem, s jednim duhom,
slijedit ćemo slatki trag mirisa koji Otac za me ostavi;
da me ohrabri;
moju stazu dragim kamenom pokri;
za sigurnost moju svoje Sveto Ime na me uljem potpisa;
Oh, Očev Ljubljeni;
ti s čijih ruku kaplje čista smirna, još od Uskrsnuća Tvoga;
dođi i zanesi dušu moju samo pogledom svojim;
dosta za mene; da mi dušu drži spokojnom i mirnom;
dosta za mene;
da se oči moje vesele nazočnosti Tvojoj;
Dahu moga vrta;
Vrelo moje duše;
Izvore Ljubavi uzvišene;
čisto divljenje i Svetost Ti si;
sva plodnost od Tebe dolazi;
izlij svoga Duha Svetoga na sav ljudski rod,
otkrij tu ljubav veliku Nebu i Zemlji;
oh, Očev Ljubljeni, sama Ljepota Ti si;
s kime da Te usporedim, Živote moj;
sa stupom uzdižućeg tamjana;
sa zrakom blistave svjetlosti;
s daškom čiste smirne?
Tvoja nazočnost, Gospodine, kraljevska, pred nama je;
i ah, kao da sam sama kraljica,
podignuo si me zagrlivši moju dušu,
nježno mi šapćeš svoju ljubav u uho;
„Golubice moja, bolestan sam od ljubavi za tobom;
dolazim s nebeskih visina, tebi u pohode;
odlažem krunu svoju i s prijestolja svoga silazim;
ne ću odgađati;
samo još malo, vrlo malo;
i prokletstvo bit će dignuto;
obnovit ću vas i vratiti vam vašu božanstvenost;
ljubljeni moji, dat ću vam vodu s izvora Života;
besplatno; za one koji žeđaju za mojom Ljubavi;
vaš Kralj ne će uzimati predaha;
nikako, ljubljeni od moje duše,
ne, sve dok mi ne dopustite da vaše srce obilježim
svojim božanskim poljupcem;
poljupcem usta svojih[1],
nisi li primijetila kako sunce tamni svaki put kad posumnjaš u moju ljubav;
pristupi mi, najdraža dušo,
i izlit ću beskrajno bogatstvo Srca svoga Presvetoga na te;
samo za tebe sam ga čuvao;
da uljepšam tvoju dušu,
k'o u proljeće rano, i u kulu bjelokosnu da je pretočim;
moje Nebo, samo za mene;
nisi li uočila kako sam te ucijepio u sebe?
daj da opet čujem tvoj glas…“
kako si krasan, Pomazaniče moj,
Žrtveno janje Božje,
okružen svojim anđelima i svim svecima;
neodoljivi, Jedini, odrazu Očev,
Svjetlosti triput sveta;
Jedan u Trojstvu; tri u Jednoj Svjetlosti;
sjajniji od tisuću sunaca,
kako sam mogla biti dostojna gledanja Sina i u Sinu Oca?
„nisi li čula, golubice moja,
da će se neznatni radovati u meni,
i da će se najsiromašniji uzvisiti u mojoj nazočnosti;
nisi li uočila moju slabost prema grješnima,
i kako se veselim poučiti siromašnoga“;
Bože moj, Bože moj,
tko je to što se diže poput zore,
svijetli u tami, k'o jutarnja zvijezda;
ljepša od mjeseca, odjevena u sunce,
a vrata Srca njezina širom otvorena;
„ona je Kraljica Neba,
Ona je moja Majka i tvoja Majka,
najljepša od svih žena,
lijepa kao Nebo, sjajna kao moja slava,
jedinstvena u svojoj savršenosti,
radost moje duše;
ona je Žena s krunom od dvanaest zvijezda na glavi;
posuda slave moje;
odraz Vječnog svjetla moga;
ona je Ona Jedina,
čija nazočnost zasjenjuje sve u dvorima mojim,
ona je Posuda Svjetlosti istinske;
Riječi, koja je tijelom postala i živjela među nama;
ona je Milost u Milosti;
i najslađa Pjesma psalmista;
ona je sadržaj moje radosti;
moja čast i moja hvala;
Vrata Nebeska;
ona djeci svojoj pokazuje ulaz u Kraljevstvo moje;
ona; remek-djelo moje;
Tješiteljica vašeg Otkupitelja;
Zaručnica moga Duha Svetoga;
Kćeri, ne ću predahnuti dok i tebe ne uvedem u Kuću Majke svoje,
u odaju gdje me začela,
njezinu ljepotu i tebi da otkrijem;
a onda će tajne, na izvor zagonetka sad ti sliče,
namah, k'o bljesak munje, ljubljena moja, biti otkrivene;
razumjet ćeš zašto Žena, u sunce odjevena,
siđe k vama sad iz Dvora mojih,
u času tako mračnom;
neka tvoje oči, golubice moja, budu uprte naprijed,
tvoj pogled ravno preda te;
stazom kojom sam otišao vratit ću se, ljubavi moja;
vratiti i osobno se brinuti o svom vinogradu;
Emanuel bit će s vama.“
… sviđa li ti se?
Jako!
onda me blagoslivljaj, hvali me i ljubi me…
Neka Tvoje Ime bude blagoslovljeno i hvaljeno.
Neka nas Tvoja ljubav pouči da Ime Tvoje ljubimo.
Da naučimo tražiti Te u jednostavnosti srca svoga.
Neka Tvoj Duh Sveti ispuni cijeli svijet.
Neka ni jedan od Tvojih cvjetova ne uvene, neka svaki cvate pun nježna miomirisa!
Da Tebe slavi, Sveti od svetih!
[1] Pj 1, 1