Proroštva iz poruka PŽUB

Vassula, travanj 2010.

Jedan primjer od mnogih iz Svetog pisma o tome kako Bog reagira u vrijeme pobuna i apostazije je u Jeremiji 4, 23-28. Jeremija kaže:

„Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iščezla. Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. Gledam: evo čovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga.

Da, ovako govori Jahve: Sva će zemlja biti poharana, ja ću joj zadati posljednji udarac. Na to će se zemlja u crno zaviti...“

Bog nas neprestance opominje da mu se vratimo i pomirimo s njim i jedni s drugima. Krist moli svoju Crkvu da se pomiri i ujedini. Sada već preko 25 godina u porukama „Pravi život u Bogu“ on moli svoje pastire da se pokaju i pomire, dođu do ujedinjenja sjedinjujući nadnevke Uskrsa. Cijeli svijet trune u svojemu zlu i svojemu otpadništvu, griješeći ne samo protiv Božjeg Zakona, nego protiv svega što je sveto, neprestance vrijeđajući Boga. Čemu se onda itko čudi kad se milost Duha Svetoga poveća u ovim vremenima tame da bi nam pomogao? Ali Tama onda još jače progoni Svjetlo. Prepreke, progoni, optužbe, klevete, uvrede, zabrane i nevolje pljušte od nekolicine ljudi svih ovih godina kad sam pokušavala svjedočiti i prenositi svijetu Riječ Božju, tako učinišvi ovo poslanje krajnje teškim. Mnogi su od ovih ljudi mislili kako oni čine svetu dužnost prema Bogu...

U Svetom pismu piše: „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga - i Riječ bijaše Bog.“ (Iv 1, 1). „Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet. Bijaše na svijetu, i svijet postade po njemu, a svijet ga ne upozna.“ (Iv 1, 9-11).

Tijekom svih ovih godina naš Gospodin pokušavao je u svih nas probuditi istinsko shvaćanje te stalno ponavljajući podsjećao nas je na sve ono što su u prošlosti rekli sveti proroci, kao i na svoje Zapovijedi. Njegovi pozivi, kao i pozivi naše Svete Majke, pozivi su na pokajanje, mir, ljubav, jedinstvo te život molitve. Gospodin je došao i još uvijek dolazi na ovaj način na ovaj svijet da prosvijetli sve one koji su odlutali, no, do dana današnjega veoma malo ih je prepoznalo njegovu milosnu nazočnost i još manje ih je prihvatilo njegov poziv. On nije propustio doći prvo u svoju domenu, među svoje vlastite, obasjati tvrdoću njihovih srdaca i nevjerojatnog ponovnog odbijanja Ljubavi. Do dana današnjega veoma malo je onih koji su potpuno prihvatili njegov milosrdni poziv na pokajanje, ne samo umanjujući njegovo milosrđe, nego i odbijajući ga, ne dopuštajući mu da vlada u njihovim srcima.

Današnji stav svijeta je poput faraonova, odbijanje u njihovoj nepopustljivosti i nevjerovanju svega što je sveto. Za druge Gospodin kaže da je njihovo ponašanje gore od Sodome i Gomore.

Točno deset godina prije velike nesreće tornjeva u SAD-u, 11. rujna 1991., Gospodin nas je, s nezadovoljstvom gledajući na zemlju, opomenuo ovim riječima:

„I ja, sa svoje strane gledam dolje na danjašnji svijet. Gledam narod za narodom, moleći dušu za dušom za nešto malo topline, za nešto malo velikodušnosti i ljubavi. Ali veoma, veoma ih malo uživa moju naklonost. Veoma malo braće živi svetim životom. A dani lete i sati su sada već izbrojeni do velikog uzvrata (...) (Isusje iznenada promijenio ton te nakon stanke od nekoliko sekunda, dubokim glasom, koji je izazvao strahopoštvanje kod mene, rekao: „zemlja će drhtati i tresti se i svako zlo ugrađivano u tornjeve (kaokule babilonske) srušit će se u hrpu krša i pokopati u prahu grijeha! A odozgo, Nebesa će se zatresti i temelji Zemlje zaljuljat će se. Iznenada ću se pojaviti na otocima, morima i kontinentima, s grmljavinom i vatrom. Pozorno slušajte posljednje riječi moje opomene, slušajte sada dok još uvijek ima vremena. Čitajte naše Poruke i prestanite biti podrugljivi i gluhi kad Nebesa govore (...) Uskoro, sada već vrlo uskoro, Nebesa će se otvoriti i vi ćete ugledati SUCA.“ (11.9.1991.)

No, 11. rujna 2001. svijet je bio preplašen padom dvaju tornjeva, odnoseći sa sobom mnoge živote, među njima mnoge nevine ljude. Zastrašujuće apokaliptične scene pokazivane su diljem svijeta, i unatoč tom užasu koji je došao nad nas, namjesto istinskog okretanja k Bogu i kajanja, svijet je postao još gori nego je bio prije i poveo je rat. Namjesto shvaćanja da se to dogodilo zbog naših pogrješaka, grijeha, krivica, apostatize (otpadništva) i odbijanja Boga od strane svijeta, mi nastavljamo slušati Sotonu i ići njegovim putom radije nego putom koji nam Bog pokazuje.

A još prije toga, nekoliko puta Krist Gospodin nas upozorava na tsunami. Prvi je spomenut još ranih godina ovih poruka, 10. rujna 1987.

U svojoj bilježnici zapisala sam: „Nenadano me je Isus podsjetio na san koji sam sanjala prošle noći, a koji sam zaboravila. To je bilo viđenje, što sam poslije shvatila, ali je u snu ono bilo još gore.“ Gospodin mi je onda rekao:

„Slušaj, dao sam ti da doživiš viđenje u snu, da ga osjetiš. Ne, nema bježanja!

Ja sam zapisala: „Sjetila sam se kad sam vidjela da dolazi neki divovski val, pokušala sam pobjeći i sakriti se, premda sam znala da je to nemoguće.“ A onda sam upitala Gospodina: „Ali zašto to ako nas voliš? Zašto?“ On je odgovorio:

Poznat sam kao Bog ljubavi, ali i kao Bog pravednosti.“ Upitala sam ga: „Što možemo učiniti da to zaustavimo?“ Bog je odgovorio: „Od svih vas zahtijeva se golema zadovoljština. Sjedinite se i budite jedno. Ljubite jedni druge, vjerujte u moja nebeska djelovanja, jer ja sam uvijek među vama.“

Vijesti o tsunamiu škoriale su nas i prestrašile, i nitko ne može reći da nam Bog nije slao opomene. Kad su opomene slane po onima koje je on izabrao kao glasnogovornike, mnogi su rekli: „Nama ne trebaju takve opomene, mi imamo utjehu u svetim knjigama crkvenih otaca i u Bibliji koje posjedujemo. Također nikad ne propuštamo ponuditi žrtve i molitve, pa što bi nam onda Krist mogao još reći osim onoga što nam je već dao?“ I ztvararaju uši.

Na Badnjak, 24. prosinca 1991. uoči Kristova rođenja, Krist Gospodin, koji je bio veoma povrijeđen, dao nam je ovu poruku:

„Danas dolazim i nudim mir cijelom ljudskom rodu, ali ih vrlo malo sluša. Danas sam se došao nagoditi o miru i s porukom ljubavi, ali mir koji ja nudim, zemlja oskvrnjuje, a ljubav koju im dajem, ismijavana je i izrugivana u ovoj uočnici moga rođenja. Ljudski rod slavi ove dane bez moga Svetog imena. Moje je Sveto ime ukinuto i oni uzimaju ovaj dan moga rođenja kao veliki praznik dokolice, klanjanja idolima. Sotona je ušao u srce moje djece, jer ih je našao slabe i uspavane. A ja sam opominjao svijet...“ (24.12.1991.)

Krist Gospodin nam pokazuje koliko je povrijeđen kad slavimo Božić kao neki praznik bez njegova Svetog imena i bez sjećanja na stvarni razlog, na Kristovo rođenje.

Na Božić svaki kršćanin mora slaviti Kristovo rođenje, radujući se i odlazeći u crkvu i slaveći Sveto ime našega Spasitelja i Otkupitelja. Namjesto toga mnogi, u svojemu otpadništvu, slave i klanjaju se božićnom drvcetu, razmijenjuju darove, jedu dok im ne pozli i zabavljaju se do ludila.

Nakon toga, bilo je još nekoliko upozorenja.

Drugo upozorenje dano nam je 18. veljače 1993.:

„Gledaj, dolaze dani kad ću doći s gromom i ognjem, ali na svoju žalost, naći ću mnoge od vas nesvjesne i u dubokom snu! Svijete, šaljem vam nositelje poruka jednog za drugim da probiju vašu gluhoću, ali već sam umoran od vašega odbijanja i vašega mrtvila. Tako sam već umoran od vaše hladnoće! Umoran sam od vaše drskosti i krutosti kad se trebate okupiti zbog sjedinjenja - već ste ispunili i prevršili čašu mrtvila. Omamljeni svojim vlastitim glasom suprotstavili ste se mome glasu - uskoro ćete pasti, jer ste se suprotstavili mome glasu glupim zavođenjima svoga glasa; naravno da je moja je Crkva u ruševinama zbog vaše podijeljenosti (...) zemlja će se zatresti i kao prostrijeljena zvijezda zavrtjet će se oko sebe, čupajući planine i otoke iz svojih mjesta. Čitavi će narodi nestati; nebo će iščeznuti kao knjiga koja se smota kao što si, kćeri, vidjela u svojemu viđenju. Velika će tjeskoba zahvatiti sve stanovnike, i jao nevjernicima! Čuj me: ako ti ljudi danas kažu: 'ah, ali živi Bog imat će smilovanja prema nama, tvoje proroštvo nije od Boga, nego od tvoga vlastitoga duha', reci im: 'premda tvrdiš da si živ, ti si mrtav; tvoje te nevjerovanje osudilo, zato što si odbio povjerovati u moje vrijeme milosrđa i sprječavao si da se moj glas raširi preko mojih glasnogovornika, da opomenu i spase moja stvorenja...“ (18.2.1993.)

Prema znanstvenicima, kad se potres događa ispod mora, cijela se zemlja potresa, zaustavi za djelić sekunde i pomakne iz svoje normalne ose. Otok Sumatra, a i drugi otoci, pomakli su se nekoliko metara sa svojega prvobitnog mjesta. Za jedan otok se pomislilo da je potpuno nestao, ali je potom otkriven na drugom mjestu.

A onda opet, 7. veljače 2002. od Boga dolazi posljenja opomena; evo dijela:

„Moja carska vladavina na vašim je vratima, a jeste li vi spremni primiti me?

S bogatim darovima i s kraljevskom rasipnošću postavio sam banket duhovne hrane da oživim vaš duh; dok sam bio tamo, čekajući na vas da vas hranim svojom vlastitom rukom kako bih vas spasio od smrti, odbili ste doći naprijed; dakle, s obzirom na vašu nesklonost istinskoj metanoji,[1] i tomu kako ste pokazali neprijateljstvo prema mojim opomenama, oni prijašnji prizori plača koji su se dogodili[2] nisu ništa u usporedbi sa žalosnim jutrima koja stoje pred vama; žalosna jutra koja će biti navučena vašom vlastitom rukom (...) Vaš narod živi u potpunoj suprotnosti s cijelim mojim zakonom ljubavi koji se razlikuje od vaših čudnih zakonskih sustava, zakona kojima se čine najogavniji zločini do točke ugrožavanja ne samo zemlje nego i stabilnosti cijeloga svemira; (...) Danas sa žalošću gledam odozgo kako se vaša djela okreću protiv vas; svijet već kuša plodove svojega prokletstva, izazivajući prirodu da se grčevito pobuni, navlači na sebe prirodne katastrofe, guši se svojim vlastitim spletkama.“ (7. veljače 2002.)

Gospodin nas upozorava da zbog svojega otpadništva ugrožavamo čitav kozmos - ne samo Zemlju, nego čitav kozmos, izazivajući prirodu da se pobuni protiv nas.

Ali to nije sve, Gospodin nas upozorava da će doći još gori događaji, ukoliko ne promijenimo svoja srca i ne vratimo se Bogu. Gospodin kaže:

„Vidiš, kćeri, uskoro ću pokazati i svoju pravednost. Moj plan ima svoje određeno vrijeme. Moji milosrdni pozivi također imaju određeno vrijeme. Kad jednom to vrijeme milosrđa svrši, ja ću svima pokazati, dobrima i zlima, da je moja strogost velika kao i moje milosrđe, da je moj gnjev moćan, kao i moje opraštanje. Sve stvari koje sam pretkazao, sad će brzo proći - ništa ne će izostati...“ (19. 2. 1993.)

Gospa me je 7. siječnja 2008. probudila oko 3.10 h u jutro i dala da razumijem da je u to vrijeme Krist bio napadnut. Ova poruka naše Gospe govori da smo veoma blizu događajima koji su pretkazani s kojima se čovječanstvo suočava i da su pred našim vratima; događaji koji su navučeni grijesima svijeta, sebičnošću, nedostatkom ljubavi, događajima koji su rezultat odbijanja Božje Riječi od strane svijeta, njegova prkosa, dvoličnost i bezboštva.

Gospa je rekla da je Zemlja u opasnosti i trpjet će goreći. Božja srdžba se ne može više zadržavati i past će na ljude zato što čovjek odbija prekinuti s grijehom. Božje milosrđe svih ovih godina privlačilo je duše koliko god je moguće, da ih Božja ispružena ruka spasi, ali malo ih je shvatilo i slušalo. Vrijeme Božjeg milosrđa ne će još dugo trajati, dolazi vrijeme kad će svatko biti iskušavan i da će Zemlja bljuvati rijeke ogrnja i da će ljudi svijeta shvatiti svoju nevrijednost i svoju bespomoćnost bez posjedovanja Boga u svojim srcima. Bog je čvrst i istinit prema svojoj Riječi. Došlo je vrijeme kad će Božje kućanstvo biti iskušavano i oni okoji su odbili njegovo milosrđe kušat će Božji oganj. (Upitala sam o ljudima Crkve koji nas progone i koji su slijepi za Božja djela milosrđa.) Gospa je rekla da će i oni prolaziti kroz ono što zaslužuju.

Gospa je nastvila govoriti o žrtvi. Tražila je da svakoga podsjetim da Bog naš Stvoritelj, traži od nas da se više posvetimo njemu i da biti obraćen nije dovoljno bez žrtve i ustrajne molitve; tako kad netko kaže kako je obraćen i da je našao Boga po Porukama „Pravi život u Bogu“ oni moraju ponuditi više žrtava kao djelo zadovoljštine. Postoje razni načini kako da Bogu pokažu svoju ljubav i velikodušnost; da nitko ne može reći 'mi smo zaista ljudi pravog života u Bogu' a da ne ponude žrtvu ljubavi; da su blagoslovljeni oni koji istinski ljube Boga i da se ne trebaju bojati u te dane.

Naša Presveta Majka je rekla da su oni, koji ustraju kroz poteškoće, blagoslovljeni; da je zadovoljna sa svećenicima (i redovnicima) koji rade na ovim Božjim Djelima i promiču ih (kao što je Pravi život u Bogu i koji su otvoreni Duhu Svetomu), no, moraju ostati vjerni, jer će primiti posebne darove od Božjeg Duha i da će kroz Duha rasti u Gospodinu i u njegovu planu spasenja. Krist im udjeljuje svoj mir.

Ako itko služi i prikazuje se kao žrtva, sud koji dolazi s ognjem, ne će biti toliko jak za njih, jer će ti ljudi u svojemu duhu iskusiti poziv Božji koji ih je podigao u život.

Gospa je rekla da su mnogi otpali, ali mnogi će biti podignuti. Mnogi su propustili držati Riječ Božju čvrsto u svojim srcima i pogazili su Riječ koja im je dana, ne smo kroz poruke Pravi život u Bogu, nego i kroz Riječ danu im kroz Sveto pismo.

28. studenoga 2009. Gospodin me je pozvao i dao mi molitvu koju trebate širiti, tražeći da je molimo i tražimo njegovo milosrđe. Evo što kaže naš Gospodin: Vassula, obratite mi se na ovaj način:

Nježni Oče, ne izlijevaj svojega gnjeva na ovaj naraštaj,

jer bi svi poginuli;

Ne izlijevaj na svoje stado muku i tjeskobu,

jer će vode usahnuti i priroda uvenuti;

I sve će podleći Tvojoj srdžbi ne ostavljajući ni traga iza sebe;

Žestina Tvojega daha zapalit će zemlju pretvarajući je u pustoš!

Na obzorju zvijezda će se vidjeti;

Noć će biti razorena, a pepeo će pasti poput snijega u zimi,

prekrivajući Tvoj narod poput sablasti;

Smiluj nam se Bože i i ne kažnjavaj nas oštro;

Sjeti se srdaca koja se raduju u Tebi i Ti u njima!

Sjeti se svojih vjernih

i ne daj da Tvoja ruka padne na nas sa silom,

nego nas radije u svojemu milosrđu podigni

i položi svoje naredbe u svako srce.

Amen.“

Dana 14. ožujka 2010. vulkan Eyjafjällajokull na Islandu, izbacio je, kao što smo svi čuli, oblak pepela. Cijelo područje oko vulkana evakuirano je. Neki su ljudi, koji su bili tamo, napravili video snimke, a čovjek nije mogao dobro vidjeti već na nekoliko metara ispred sebe, jer je atmosfera bila zagađena oblacima pepela. Sve je bilo sivkasto i pokriveneo pepelom. Stanje u zračnom prometu bilo je dramatično, jer su mnogi zrakoplovi bili otkazani, a dnevni se gubici broje u milijunima dolara. Voće, povrće, riba i drugi proizvodi trulili su u skladištima. Putnici su bili u nevolji diljem svijeta.

Taj vulkan godinama unatrag, kad je eruptirao, nije prestajao ispuštati pepeo po pola godine ili godinu dana. Ovaj članak pišem dok još uvijek čekamo da vidimo kada će to prestati.

Međutim, bit će gore za ovu Zemlju ako ljudi, poput faraona, i dalje budu ingorirali znakove vremena, a bit će prekasno. Bog nas 18. veljače 1993. opominje, govoreći:

„Šesti pečat uskoro je slomljen i svi ćete biti zaronjeni u mrak te ne će biti osvjetljenja za dim razasut iz ponora, bit će kao dim iz goleme peći, tako da će sunce i nebo potamnjeti, a iz svoje čaše Pravednosti učinit ću da sličite na zmije otrovnice. Po trbuhu svome puzat ćete i zemlju jesti u tim danima mraka; pritisnut ću vas o zemlju da vas podsjetim kako niste ništa bolji od otrovnica... gušit ćete se i daviti u svojim grijesima; u svome ću bijesu gaziti po vama, zdrobit ću vas u svome gnjevu! (...) kad taj čas tame dođe pokazat ću vam vašu nutrinu; izokrenut ću vašu dušu iznutra na van i kad ugledate svoju dušu crnu kao ugljen, ne samo da ćete osjetiti strah kao nikada prije, nego ćete se tjeskobno udarati u prsa, govoreći da je vaša tama daleko gora od tame koja vas okružuje (...) Učinit ću da ljudski život bude rjeđi neko ikad; a onda, kad se moja srdžba stiša, postavit ću svoje Prijestolje u svakome od vas i zajedno jednim glasom i jednim srcem i jednim jezikom hvalit ćete mene, Jaganjca.“

Još jednom nam je dano vrijeme za pokajanje prije no što ovo proroštvo dođe na nas. Premda Bog kaže 'ništa ne može biti izuzeto iz toga', mi još uvijek možemo molitvom umanjiti silu ovog biča, pokajanjem i promjenom života, da živimo sveto. Mi smo pozvani voditi Pravi život u Bogu. Boga se može ublažiti, baš kako se umekšao kod Ninive.

Poruke Pravi život u Bogu nisu proroštva zla i propasti. Bog nam ih daje u ova vremena milosrđa da nas uobliči; one su poziv iz čiste ljubavi Božje. Bog ne će dopustiti da zauvijek vrijeđamo njegovo Sveto ime i da živimo bezbožno. To je razlog zbog kojega on dolazi, u svojemu milosrđu, da nam dâ mnoga upozorenja.

[1] pokajanju

[2] 11. rujna 2001.