Rim 2003.

RIM, ITALIJA – SEMINAR – listopad/studeni 2003.

Zapravo to je bio radni, četverodnevni, skup suradnika tj. dobrovoljaca PRAVOG ŽIVOTA U BOGU iz cijeloga svijeta, a u cilju rasterećenja Vassule od raznih administrativnih poslova i pronalaženje stručnjaka za pojedine oblasti, te raznih inicijativa i olakšica u organiziranju djelovanja naše velike obitelji. Premda je zamišljen kao manja radna skupina, on je rastao i na kraju prijavilo nas se oko 80 sudionika iz 25 zemalja. Naš organizator bio je Niels Christian, koji živi u Rimu, blizu Vassule, koja je također bila s nama.

Seminar je podijeljen na radionice, kao što su: promicanje poruka; časopisi i izvješća; medijska sredstva; evangelizacija; prevođenja i izdavaštvo; izrada web stranica diljem svijeta; "Beth Myriams" tj. "Marijine kuće" za siromašne; arhiv, tj. dokumentacija i prikupljanje plodova po ovim Porukama; Vassulina korespondencija; hodočašća te mladež Pravog života u Bogu. Ja sam se odlučila za evangelizaciju. Računam godinama prevodim i izdajem ove knjige, a o evangelizaciji moramo najviše učiti i čuti druga iskustva, kako bismo znali bolje doprijeti do ljudi i upoznati ih o ovoj posebnoj milosti koju nam Bog daje u ova naša pobunjenička i bezbožna vremena. No, neki, koji su u istoj situaciji tj. uključeni su u više djelatnosti, bili su pametniji, pa su se selili od jedne radionice do druge, da bi dobili što više informacija. Ipak, svjesna sam ma što god korisnoga uradila ili "pokupila", da je zapravo Bog u akciji i sama po sebi ne mogu puno učiniti!

Ono najvažnije što nas ujedinjuje jest ljubav prema Bogu, a to znači i prema svetoj žrtvi Kristovoj tj. svetoj misi koju su naši svećenici svakodnevno slavili u crkvi ili posebnoj kapelici u samoj zgradi. Pjevanje, koje je najviše vodio naš nenadmašni đakon, Otfrid, Kinez, a došla je sa svojom gitarom i Michel, Njemica (koja je organizirala pjevanje na prethodnim duhovnim vježbama u Njemačkoj), bilo je kao i uvijek, na visini. Mogli smo još sudjelovati i na svakodnevnim misama u lokalnoj drevnoj crkvi u okviru Marijanskog svetišta u kojemu smo bili.

Vassula je dakako morala ići od radionice do radionice, a onda nam se svakodnevno obraćala na zajedničkim skupovima i iznosila svoja zapažanja i davala sugestije. U dva navrata čitala nam je o nesavršenostima u duhovnom životu iz knjige "Tamna noć" od sv. Ivana od Križa.

Na seminaru je bio i Per, njezin muž, koji nas je kao stručnjak u međunarodnoj organizaciji i u stalnoj komunikaciji sa suradnicima i timovima rasprostranjenim diljem svijeta, poučio kako da i mi budemo u stalnoj vezi i uvijek obaviješteni o svim ključnim pitanjima, a opet da se ne ponavljamo i tako gubimo vrijeme. Također i da ne ostanemo nijemi, nego da se javljamo makar s malom obavijesti kako bi se znalo da smo i dalje angažirani, da se zna da nismo možda "zaspali".

Zajednički odlazak na misu u baziliku sv. Petra u Vatikanu, ranije je ugovoren te smo mogli ući u ograđeni prostor za misu u toj golemoj crkvi i pod budnim okom dežurnih čuvara prisustvovati svetoj žrtvi Kristovoj. Posljednje večeri oko 22 h Vassula se pozdravila s nama, jer već u jutro u 6 h (iako se još nije bila ni spakirala) leti u Indiju. Njezin obavezni suputnik na putovanjima, ovaj put bila je to Grkinja, Georgia iz Monaca, upravo je stigla te večeri. Za vrijeme ovoga seminara Vassula je od Gospodina primila slijedeću poruku za nas:

Rim, 30. listopada 2003.

Svoj mir vam svima dajem! Blagoslovljeni od moje duše, radite u skladu s mojim Imenom! Ja sam kraj vas i s vama! Tko god vam se protivi u vašemu radu, on se protivi mojim naumima.

Ne kolebajte se više, nego otvorite oči i radujte se! Budući da ste podignuti da živite pravim životom u meni, morate se brinuti za moje interese.

Ovisite o meni i ja ću poslati nadaleko i naširoko svoje svijetlo u vas! Budite pripravni za mene, svojega Gospodina! Nikad ne prestanite činiti dobro! Oslonite se na mene i živjet ćete!

Budite jedno!