Proroštvo za 11. rujna

11. rujna 1991.

Gospodine, pogledavam u nebesa i tražim nebeske stvari. Tražim Tvoje Sveto lice da bih osjetila mir i mogla Te slaviti. Tražim Tvoje Sveto lice da bih se uzdigla do kontemplacije.

I ja se sa svoje strane gledam dolje na današnji svijet. Gledam narod za narodom, moleći dušu za dušom za nešto malo topline, za nešto malo velikodušnosti i ljubavi. Ali veoma, veoma ih malo uživa moju naklonost. Veoma malo braće živi svetim životom. A dani lete i sati su sada već izbrojeni do velikog uzvrata. ♥

Moji su gradovi postali bludnički! Žalosno! Oni su postali demonska tvrđava! SVE POKVARENO! [1] Iznutra izjedeno od crvi! Leglo zmija i štipavaca! Kako da ne zaspem te odmetnike svojim očišćujućim ognjem?

Isus je iznenada promijenio ton te nakon stanke od nekoliko sekunda, dubokim glasom, koji je izazvao strahopoštovanje kod mene, rekao:

Zemlja će drhtati i tresti se. I svako zlo ugrađivano u kule,[2] srušit će se u hrpu krša i pokopati u prahu grijeha! A odozgo, Nebesa će se zatresti i temelji Zemlje zaljuljat će se! Molite se da se Očeva ruka ne spusti na Zemlju zimi. Iznenada ću se pojaviti na otocima, morima i kontinentima, s grmljavinom i vatrom.

Pozorno slušajte posljednje riječi moje opomene. Poslušajte! Još uvijek ima vremena! Čitajte naše Poruke[3] i prestanite biti podrugljivi i gluhi kad Nebesa govore! Spustite svoj glas i čut ćete naše! Dvaput promislite prije nego sudite! Više nego dvaput promislite prije nego osudite djela Duha Svetoga! Neću poštedjeti nikoga tko se podruguje Duhu Svetome, izravno huleći na njega. Pravednost će ih poslati u pakao.♥

Podignite svoje oči i istražujte Nebesa tražeći moje Sveto Lice radi kontemplacije! Podignite oči k Nebu i nećete poginuti. Pokajte se! I molite Oca da vam se smiluje! Uskoro, sada već vrlo uskoro, Nebesa će se otvoriti i vi ćete ugledati SUCA!

******************************

Poslije 11. rujna 2001. i napada na tornjeve u New Yorku, Vassula je dala komentar na te događaje:

Željela bih da ljudi budu oprezni u tumačenju ove poruke. Jer, tumačenje poruke, ukoliko nije dano kroz prosvjetljenje Duha Svetoga, nije lako. Ova apokaliptična poruka mogla bi se tumačiti na slijedeći način:

Naš naraštaj ohladnio je u ljubavi prema Bogu. I kako današnji svijet živi u velikom otpadništvu, da bi nas Bog upozorio, on intervenira dajući nam mnoge znakove, kao na primjer: kipovi plaču krvavim suzama, slike plaču, a suze su ulje ili krv. Poruke Pravi život u Bogu također su znak, baš kao i druga ukazanja koja su nam dana kao upozorenje da bismo se vratili k molitvi. No, mnogi su ovi znakovi bili odbijani i izrugivani i proganjani, što nas podsjeća na Otkrivenje 11, koje se odnosi na dva proroka, a koji su Isus i Marija s apostolskim poslanjem Ilije (koji predstavlja proroštvo) i Mojsija (podsjetitelja Zakona) kao što je opisano u poruci od 24. prosinca 1991. Tu bi poruku morali pročitati kako biste ovo u potpunosti shvatili. Raskolništvo znači odbijanje božanske istine a što nas vodi u život bez Boga. Raskol navlači zlo na zemlju. Gospa nam je u vezi s time dala veoma važnu poruku (15. svibnja 1990.).

U porukama Pravi život u Bogu dano nam je dovoljno mogućnosti da se pokajemo i živimo sveto. A ipak, svijet je gluh na Božje pozive i nasuprot tomu ismijava svaki poziv koji dolazi odozgo koji nas upozorava ukoliko ne promijenimo svoja srca i ne žrtvujemo se, ne dajemo zadovoljštinu i ne kajemo se, naši će nam grijesi donijeti smrt. Krist Gospodin nas poziva da čitamo Sveto pismo, 2. Sol 2, da shvatimo da zaista živimo na kraju vremena i da je sv. Pavao rekao da ih se prepoznaje po dva znaka, a to je veliko otpadništvo i duh pobune. Duh pobune izigrava Boga i oponaša Boga, a sebe stavlja iznad Boga. Danas svijet vjeruje u svoje vlastito samo-ostvarenje. To su oni koji Bogu izvikuju: Nama ne treba Bog!

Bog ne kažnjava i ne želi vidjeti ikoga od svojega naroda da pati, ali mi se sami uništavamo i na sebe navlačimo zlo. To je razlog zbog kojega nas Krist Gospodin upozorava, ne samo u poruci od 11. rujna 1991., da Sotona pripravlja strašan holokaust da bi nas uništio.

Ljudi koju umru, dobri ili zli, danas su žrtve naših grijeha i naše gluhoće, to govori da nas Bog upozorava kako bi nas spasio i sačuvao od patnje i umiranja. Zbog svojih grijeha žrtvujemo nevine ljude i stvaramo veliko neprestano trpljenje. Moramo se moliti za te obitelji koje su izgubile svoje ljubljene da im Bog dâ snagu i duh opraštanja.

Vassula

*******************************

Drugo Vassulino pismo:

Rim, 10. siječnja 2002.

"Probudi se ti koji spavaš,

ustani od mrtvih,

i Krist će ti svijetliti!" (Ef 5, 14)

Dragi prijatelji PRAVOG ŽIVOTA U BOGU,

Neka blagoslov našega Gospodina Isusa Krista i Oca našega na Nebu, bude na svakoj obitelji! Želim vam svima zahvaliti na naporima koje podnosite u promicanju Gospodinovih poruka, a isto tako želim zahvaliti i za vaše molitve i mise koje ste prikazali za mene i bolesne članove moje obitelji.

Opet bih se htjela osvrnuti na proroštvo koje nam je Gospodin dao 11. rujna 1991., deset godine prije strašnog dana u New Yorku i posljedica koje su nastale nakon toga. Ali prije toga želim reći nekoliko riječi. Oni koji me poznaju sigurno su uočili da tijekom ovih šesnaest godina koliko primam ovu proročku objavu od našega Gospodina, na svim svjedočenjima, a bilo ih je mnogo - više od 700 , nikad nisam iznosila apokaliptične teme niti sam govorila terminologijom smaka i propasti svijeta, niti sam dizala ruku proričući kraj svijeta (kao što su me mnogi krivo optuživali), nego sam na svojim svjedočenjima govorila o slasti i nježnosti našega Gospodina. O neizmjernoj ljubavi koju ima prema nama i kako da svoj život pretvorimo u neprestanu molitvu. Moja zadaća je da se obratim svakome na koga me Gospodin uputi: podsjećajući svakoga da smo sinovi i kćeri Svevišnjega, znači kraljevsko potomstvo, jer je naš Otac Kralj kraljeva, on je Veličanstvo i Sjaj, a mi smo baštinici njegova Kraljevstva. I čujte me, nitko, nitko vam to ne može oduzeti! Mi smo veoma dragocjeni Bogu. Isto sam tako govorila da se moramo popraviti i živjeti u jedinstvu, a ne u podijeljenosti. Obratila sam se raznim Crkvama u svijetu da se pomire i sjedine, podsjećajući ih da smo mi svi, čak i najuzvišeniji, u grijehu. Zašto? Zato što je naša podijeljenost grijeh, a Sveto pismo kaže: "Znati dakle dobro činiti, a ne činiti - grijeh je" (Jak 4, 17). Tako svatko zna da je podijeljenost protiv Božje volje, a ipak, do dana današnjega ostajemo podijeljeni. Sveto pismo se ne može odbaciti.

Kad je Krist Gospodin rekao Ocu "Da svi budu jedno, kao što si Ti, Oče, u meni, i ja u Tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me Ti poslao" (Iv 17, 21), ta Kristova molitva da budemo tako sjedinjeni, jasno je intonirana da će se to odnositi na cijelo stvorenje (mora se odnositi), na duhovno jedinstvo a ne na jedinstvo po slovu ili potpisanom ugovoru. Ali, takvo duhovno jedinstvo koje će se odraziti na cijeli svijet ne može biti učinjeno bez Božjega Duha Svetoga koji svojom moći obdaruje cijeli ljudski rod. Zato Duh Sveti mora podizati nove apostole da idu i evangeliziraju svijet i privlače vjeru cijeloga svijeta u Krista. Tako, gledajući na našu stalnu podijeljenost, i na svijet u njegovu sadašnjem stanju, rekla bih da je tu Crkva pokazala svoju slabost. Ipak, unatoč našoj slabosti i grješnosti, Duh Sveti znajući naše promašaje, nikad nije prestao izlijevati svoje milosti na ljudski rod, zasipati nas svojim darovima. On je tu i pravi veliku buku tako da će na kraju čak i gluhi, koji su se zabarikadirali, čuti i napokon otvoriti vrata svojih srdaca; i oni koji su bili mrtvi oživjet će. Oni, koji su prestali postojati, opet će postojati. Čak ako ova podijeljenost i nije došla izravno od nas, nego od naših otaca, mi smo ipak krivi, jer sve dok ostajemo podijeljeni, mi tu podijeljenost održavamo živom. Crkva se mora učvrstiti, a jedina nada učvršćenja Crkve jest jedinstvo. Jedina nada da bi se svijet promijenio, jest evangelizirati ga i zato želim da mi Crkva pruži ruku a ne da me progoni, da zaustavlja izljev Duha Svetoga!

Svijet kao što vidite, danas je u potpunom kaosu. Kaos dolazi od velikog otpadništva. Raskolnički svijet, kakav jest, nema mjesta za Boga, jer je zaokupljen svojim samo-ostvarenjem. Danas svijet odbija dati slavu Bogu i mi živimo u vrijeme kad je svako dobro pretvoreno u zlo. Kršćani se zbog svoje podijeljenosti neprestance dekristijaniziraju, i tako ili zbog toga stalno upadaju u pogrješku. Ovaj naraštaj ne živi u ljubavi Božjoj, kao što nam je Gospa jednom rekla, svijet živi u egoizmu, sebičnosti, pohlepi, mržnji, opačini i grijehu, a vrhunac toga je odbijanje Božje dobrote. Pa kako možemo očekivati da Crkva bude vjerodostojna pred očima cijeloga svijeta u propovijedanju mira, ljubavi, jedinstva, bratstva i pomirenja među zemljama koje masakriraju svoj narod, kad mi u isto vrijeme, u svojoj sredini, masakriramo Tijelo Kristovo odapinjemo otrovne strijele jedni na druge? Mi, kraljevsko kućanstvo Kristovo, trampili smo svoju slavu za sramotu. Bog nas sve poziva i zove da budemo jedno, "tako da svijet vjeruje" (Iv 17, 21). Zato, samo onda kad Crkva bude ozdravljena, a to je sjedinjenjem, i obnovi svoju snagu, samo će tada biti kadra pomiriti svijet s Bogom. U tom trenutku, utvrđena kakva će biti, bit će kadra srušiti sve tamne sile i zlo koje je zamračilo naš svijet, i vlast Zloga bit će slomljena.

Kad govorim o tome kako je svijet upao u otpadništvo, dakako tu ne mislim na sve, nego na većinu ili na veliku većinu. Ovih smo posljednjih dana vidjeli kako svijet trpi više nego ikad. Vidjeli smo kako su mnoge zemlje u ratu ili na rubu rata. Ima mnogo razaranja u svijetu, a i bolesti. Nezaposlenost raste svuda. Poplave koje su odnijele tolike živote prije velikih snježnih oluja. Stoka i stada ovaca poubijana na tisuće, uništavajući farmere i osiromašujući tržište mesa, čak izazivajući kod ljudi strah da jedu govedinu. Požari (poput onoga u Australiji) i blatni nanosi zatrpali su tolike ljude u Brazilu. Jaka zima, stotine smrznutih ljudi umrlo je u Rusiji i Poljskoj, itd.

Sada bi mogli reći, pa, takve su se stvari povremeno dagađale i prije, u povijesti. Možete li ipak reći da smo od prošlog rujna, otprije godinu dana i godinu dana prije toga, da smo u istoj situaciji ili se je naša situacija pogoršala?

Pogledajmo još jednom na proroštvo od 11. rujna 1991. Uzgred, da imam vremena napisala bih malu knjižicu o proroštvima iz poruka PRAVI ŽIVOT U BOGU koje su se ispunile. Ima ih mnogo. Čak i u detaljima. Na primjer, povijesni događaji u Rusiji! Crkva u Rumunjskoj! Druga Pedesetnica, poziv Dvaju Svjedoka koji su prema Svetomu pismu božanski i koje predstavlja Isus i Presveta Djevica Marija (potpuno objašnjenje dano je u pismo od 24. prosinca 1991.) itd.

Do dana današnjega ja primam poruke od našega Gospodina koji još uvijek čeka da mu se svako srce otvori. Prema onome što on kaže, nema velikog odaziva od vjernih koji su se zaista odlučili za Boga i popravili se u životu. Mnogi su se vratili svojoj "bljuvotini" i to nas opet podsjeća na usporedbu o sjemenu. Druga usporedba na koju nas Gospodin podsjeća jest ona o ocu i dvojici sinova koje je slao da rade u vinogradu. Onda opet usporedba na koju nas Gospodin podsjeća jest ona o talentima. U svojoj milostivosti Bog izlijeva na nas posvetne milosti da oživi nas i svoju Kuću. Još uvijek nisu svi odgovorili Gospodinu u potpunosti. Mnogi su još uvijek mlaki ili što više još uvijek su ravnodušni prema njegovu pozivu. Svi znamo kako je neizmjerno bogat naš Gospodin u svojim milostima. Mnogi su od vas po grijehu bili mrtvi (kao i ja) i apatični prema Bogu dok smo slijedili putove ovoga svijeta, postajući za Sotonu lak plijen, postajući čak njegova igračka, jer je on vladao našim životima. Ali naš Gospodin nas ljubi (kad mi je moj anđeo čuvar prvi put govorio o Bogu rekao je: "Bog je uza te i ljubi te!"). ljubi nas toliko da nije mogao gledati kako propadamo u oganj, pa je, rekla bih, sišao cijelim tim putem na našu razinu da bi nas dosegao, pokazujući svoje beskrajno milosrđe. I premda smo bili mrtvi zbog svojih grijeha, on nas je vratio u život. Da, po milosti sam spašena, a tako i mnogi od vas. Mi to nismo zaslužili, jer uopće nemamo nikakvih zasluga.

Pa što proroštvo kaže na početku? "I ja sa svoje strane gledam dolje na današnji svijet. Gledam narod za narodom, moleći dušu za dušom za nešto malo topline, za nešto malo velikodušnosti i ljubavi. Ali veoma, veoma ih malo uživa moju naklonost.!"

Tu ću zastati i objasniti. Kad Gospodin kaže da ne nalazi topline ni velikodušnosti, ni ljubavi koja bi mu bila pružena, on tu ne misli samo na sebe, nego i na ljubav između nas. Sveto pismo kaže da "svatko tko kaže 'Ljubim Boga' a mrzi brata svojega, lažac je…" (1 Iv 4, 20). Ljubav nedostaje, a nedostaje i velikodušnost i ljubaznost jednih prema drugima. I jedno drugo kazivanje iz Svetoga pisma također se ne slijedi: "Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci" (Mt 70 12), isto kao i: "Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije me dostojan. Tko sačuva svoj život, izgubit će ga, a tko zbog mene izgubi svoj život, sačuvat će ga" (Mt 10, 38-39). Drugim riječima, čovjek mora služiti drugome, mariti jedan za drugoga, ostaviti svoju udobnost da bismo doveli duše k Bogu. To nije učinjeno. Kao što rekoh, mnogi, ostajući daleko od Bog, žive sebično, samo za sebe, potpuno nezainteresirano za potrebe siromašnih, potrebitih i usamljenih.

A onda ovo: "Veoma malo braće živi svetim životom. A dani lete i sati su sada već izbrojeni do velikog uzvrata. Moji su gradovi postali bludnički! Žalosno! Oni su postali demonska gnijezda! Sve pokvareno! Iznutra izjedano od crvi! Leglo zmija i štipavaca! Kako da ne zaspem te odmetnike svoji očišćujućim ognjem?" Naš je Gospodin razočaran s nama, jer vidi kako unatoč njegovim milosrdnim pozivima vrlo malo njih želi ga slušati, jer je njihovo nevjerovanje uzelo bolji dio njih!

Ostali ne samo da su odbili vjerovati, nego su uzeli kao svoje poslanje i svoju dužnost da pobijaju svaki korak našega Gospodina u ovoj poruci, gušeći tako oganj milosti Duha Svetoga koji bi mogao obasjati našu nutrinu i spriječiti katastrofalne događaje.

Zatim Gospodin kaže: "Zemlja će drhtati i tresti se. I svako zlo ugrađivano u tornjeve, srušit će se u hrpu krša i pokopati u prahu grijeha!" O tome sam također dala objašnjenje na Web stranici. Odnosi se na 'tornjeve blizance' u New Yorku čak i prije ovog proroštva, negdje tri godine prije toga, kad sam jednom gledala na televiziji neki dokumentarni film o Manhattanu (New York), a pokazali su te tornjeve gledano s mora, ugledala sam djelić 11. rujna 2001. Vidjela sam dim i apokaliptičnu scenu i našla sam se kako govorim: "I sve će to nestati…" Imam dva svjedoka toga izgovorenog proroštva.

A onda od Krista dolazi molba: "Molite da se Očeva ruka ne spusti na Zemlju zimi". Mislim da se nismo dovoljno molili jer se ruka Božja spustila upravo prije zime! Jedne od najhladnijih u mnogo godina… kad se kao što sam rekla smrznulo mnogo ljudi u Rusiji, u Poljskoj, a i u Turskoj i Grčkoj imali su oštru zimu. Proroštvo nastavlja govoriti o "grmljavini i vatri". "Iznenada ću se pojaviti na otocima, morima i kontinentima, s grmljavinom i vatrom!" Pogledajte što je Australija prošla zbog požara! Ali to nije sve, vatra znači i rat.

A onda što slijedi zapravo je podsjetitelj svima onima koji bjesomučno progone milosrdni Božji poziv, čak ga zovu đavolskim, bacaju se blatom, a čineći tako, oni hule na Duha Svetoga i tako čine grijeh koji se ne oprašta. Evo što Gospodin kaže: "Čitajte naše poruke i prestanite biti podrugljivi ili gluhi kad Nebo govori. Spustite svoj glas i čut ćete naš! Promislite dvaput prije no što osuđujete; promislite više nego dvaput prije no što osudite djela Duha Svetoga. Nikoga ne ću poštedjeti tko izruguje Duha Svetoga, izravno huleći na njega". Zatim nas podsjeća što očekuje one koji hule: "Pravednost će ih baciti u pakao".

Ako neki umovi i srca ne mogu biti lako dirnuti, to je možda zato što su postali previše tehnički usmjereni i nažalost previše racionalni. U takvom tehničkom okruženju Kristovo milosrđe je jednako okaljano kao i jednostavnost duhovnog života u Bogu. Ali pravi razlog je u tome što ti ljudi nisu imali viziju Boga dok su ovdje na zemlji i zato nikad nisu "susreli" Boga i nikad nisu imali nikakav intimni razgovor s Bogom. Drugim riječima, oni ne poznaju Boga. Ne poznavati Boga je grijeh. A toliki su u tom grijehu! A opet, ako dopustimo Duhu Svetomu da udahne svoj uskrisujući dah u svako od tih zatvorenih srdaca, u tom uskrsnuću oni će ustati i shvatiti da je evangelizacija nužnost da bi se svijet, koji je toliko odlutao od Boga, pomirio. Evangelizacija dekristijaniziranog društva je također sredstvo s kojim se ljudima svih rasa i uvjerenja dopušta da se vrate k Bogu i počnu tražiti Božje lice. Svako stvorenje na zemlji tu može imati koristi i tako predajući se Bogu, Duh Sveti učinit će ostalo i iskorijeniti sve zapreke koje priječe dovršenje božanskog jedinstva, ljubav s Trojedinim Bogom. Zato bi čovjek morao biti veoma oprezan, ne povrijediti Mistično Tijelo Kristovo misleći kako čini dobro gušeći oganj Duha Svetoga i progoneći različite darove koje on dijeli za dobrobit Crkve, nego dopustiti da njegov plamen očisti i oživi taj trunući svijet, da ga pretvori u novo nebo i novu zemlju, u novi i sjajni Jeruzalem. Sada zvučim veoma apokaliptično, ali mi živimo u apokaliptičnom vremenu, a svakoga koji to odbija znati, voljela bih pitati gdje se to začahurio da mu se i sama pridružim…

Gospodin završava svoju poruku pozivajući nas još jedan put na pokajanje! I molimo Oca da se smiluje. A zatim kaže da ćemo ga uskoro vidjeti kao Suca. Kad Bog okrene svoje sveto lice čovjek to osjeti, ali kad nas pogleda, to je kao da nas ogriju sjajne sunčeve zrake dajući nam radost i toplinu. Ponekad osjetim, poslije 11. rujna, da je ovaj svijet natjerao Boga da okrene svoje Lice od njega. To ne znači da se njegova ljubav umanjila, ali se čini da skupljamo žetvu koju smo posijali.

Ali čujte, trijumf Dvaju srdaca mora doći i znam, vjerujte mi, da je tu iza ugla! Bog će trijumfirati, mora! Da! Nije li on rekao da će Proljeće doći na ovu zemlju! I da će sjedinjenje doći tako brzo i neočekivano kao što je pao komunizam? Poruke PRAVI ŽIVOT U BOGU poruke su nade! Da, zaista nas je Bog upozoravao da ćemo na sebe navući razne nesreće, ratove itd., ako se ne pokajemo. Svijet se ne želi iskreno pokajati. A ipak on nam obećava Duha Svetoga kao nikad do sad u povijesti. Moramo paziti i moliti. Moramo uvećavati svoju ljubav jednih prema drugima, moramo biti dobri, moramo biti dobri, moramo biti dobri i velikodušni, a također i služiti dobro i pomagati potlačenima. Uglavnom moramo živjeti Sveto pismo i oživjeti ga, a to ide najviše uz ove poruke PRAVI ŽIVOT U BOGU.

Vassula

[1] Ovdje je Bog upotrijebio riječ “gradovi” u značenju “duše”.

[2] Kao kula babilonska

[3] Isusove I Marijine, ovih dvaju svjedoka